26 °

max 26 ° / min 15 °

Subota

18.05.

26° / 15°

Nedjelja

19.05.

26° / 18°

Ponedjeljak

20.05.

26° / 18°

Utorak

21.05.

26° / 17°

Srijeda

22.05.

21° / 14°

Četvrtak

23.05.

23° / 13°

Petak

24.05.

25° / 15°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Ugovor o razgraničenju Kraljevine Crne Gore i Kraljevine Srbije

Istorija

Tag Gallery
Comments 3

Ugovor o razgraničenju Kraljevine Crne Gore i Kraljevine Srbije

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Vladimir Jovanović

 U utorak, po sadašnjem kalendaru 8. oktobra (25. septembra po starom), godine 1912, danima prije Srbije, Bugarske i Grčke, objavila je Crna Gora rat Otomanskoj carevini.

 I dok su ove savezničke države još kalkulisale, osluškujući reakcije Velikih sila, usamljeni Crnogorci, koji su od saboraca imali samo Albance sa crnogorsko-turske granice u Malesiji, krvarili su, ali i munjevitim akcijama ostvarili veliki dio ukupnih ratnih uspjeha.

 Srbija, Bugarska i Grčka tek su 4/17. oktobra 1912. objavile rat Otomanskoj carevini.

 U tih devet dana Crnogorska kraljevska vojska već je oslobodila Mojkovac (desna obala Tare), Bijelo Polje, Tuzi, Berane; razbijajući na desnoj obali Tare gusti netvork utvrđenja i karaula Crnogorci su stigli nadomak Pljevalja; a na drugim frontovima ispred Rožaja, Plava, Gusinja i Skadra.

 Te su teritorije — isključujući Skadar — kao crnogorske opredijeljene još 1878. godine, Sanstefanskim mirovnim ugovorom između Ruske i Otomanske carevine.

„Antena M” serijom tekstova obilježava 110. godišnjicu crnogorskih ratova 1912-1913.

 Nezavisno od manje smislenih crnogorskih vojnih kampanja na Skadar i prelaska Rugove, tj. ulaska u Kosovo (Metohiju) tokom Prvog balkanskog rata (od 8. oktobra 1912. do 30. maja 1913), te potpuno nesmislenog uključivanja u obračun Srba, Grka, Rumuna i Turaka protiv Bugara oko njihovih razgraničenja u Drugom balkanskom ratu (od 29. juna do 10. avgusta 1913), blistavo naslijeđe tih ratova Kraljevine Crne Gore je veliki dio postojećih naših državnih granica — prema Republici Srbiji (ondašnja Kraljevina Srbija), dio prema Bosni i Hercegovini (ondašnja Austro-Ugarska) i Albaniji (odlukom velikih sila kao država krajem 1912. formirana).

 Naši preci su odlično planirali, pripremili i izvršili oslobođenje śevera Crne Gore, bez pomoći Srba, ili Grka i Bugara.

 Uz granični pojas na strani Otomanske carevine, preko Tare i Lima, Knjaževina i Kraljevina Crna Gora je od 1878. vodila uporni obavještajni i propagandni rat protiv agenture Kraljevine Srbije, koja je tu imala svoje teritrijalne aspiracije.  

 Crnogorska vlada je do 1912. u tajnosti organizovala i naoružala dobrovoljačke batalione i grupe — u Donjim Vasojevićima, kod Berana; Vaškovu i Prenćanima kod Pljevalja, etc. — koji su u ratnim djejstvima pomoćne trupe manevarskog Istočnog odreda Crnogorske kraljevske vojske, sastavljenog od grupe brigada 4. divizije iz Kolašina i pridodate Durmitorske brigade 3. divizije iz Nikšića.

 U pravcu śevera, crnogorske trupe su probile čak do Sjenice, ili Kamene Gore iznad Pljevalja, a Brodarevo je do konačnog razgraničenja sa Srbima pod crnogorskom upravom (Sjenica, Brodarevo, Kamena Gora su sada u Republici Srbiji).

 Na temelju, dakle, rezultata tih vojničkih operacija naših predaka, utvrđen je, između ostalih, najveći dio i sada postojećih, savremenih granica između Crne Gore i Republike Srbije. Razgraničenje, detaljno fiksirano Sporazumom, nastalo je radom na terenu mješovite komisije, delegirane i od crnogorske i od srpske vlade; kako se onomad izvještavalo u štampi, podaci su unošeni „u đeneralštabne karte” i „povučena je granica na zemljištu, udariće se stubovi, koji tu granicu obilježavaju”.

Sporazum je kasnije ratifikovan u Crnogorskoj narodnoj skupštini na Cetinju i u Narodnoj skupštini u Beogradu; a 1945. bio je temelj razgraničenja Crne Gore i Srbije unutar jugoslavenske federacije; et cetera.

Objavljujem cjelokupan SPORAZUM O GRANICI SRPSKO-CRNOGORSKOJ ZAKLJUČEN IZMEĐU KRALJEVINE SRBIJE I KRALJEVINE CRNE GORE od 30. oktobra/12. novembra 1913.

 Tekst Sporazuma, koji sada predočavam, prema srpskome je izvorniku u publikaciji: „Ugovor o miru od 28. jula (10. avgusta) 1913. - Srpsko-crnogorski sporazum od 30. oktobra 1913. - Srpsko-grčki sporozum od 3/16. avgusta 1913” — izdavač Ministarstvo inostranih dela Kraljevine Srbije, Beograd, 1914. godine.

 Tu je, paralelno, i tekst srpsko-crnogorskoga Sporazuma u prijevodu na francuski, ondašnji jezik diplomatije — pod naslovom: ACCORD INTERVENU ENTRE LE ROYAUME DE SERBIE ET LE ROYAUME DE MONTÉNÉGRO CONCERNANT LA FRONTIÈRE SERBO-MONTÉNÉGRINE.

 Takođe, Ministarstvo vanjskih djela Ruske carevine, Sporazum je 1914. objavilo u svojoj službenoj publikaciji „Извѣстія” (III, 13-16, S. Peterburg), pod naslovom: Соглашеніе между Сербіей и Черногоріей относительно Сербо-Черногорской государственной границы, заключенноевъ Бѣлградѣ 30 Октября 1913 г.

 U Crnoj Gori, prenijeli su Sporazum docnije i Novica Rakočević („Politički odnosi Crne Gore i Srbije, 1903-1918”, Titograd, 1981) i Branislav Borilović („Razgraničenje Crne Gore i Srbije 1913. godine”,  „Matica”, 25/26, Cetinje-Podgorica, 2006).

 Međutim, za ovu priliku, uz kompletan Sporazum iz srpskoga izvornika objavljenog 1914. u Beogradu, predočavam — prvi put u Crnoj Gori — i kompletan tekst Sporazuma na ondašnjem diplomatskom, francuskom jeziku…

 * * *

SPORAZUM O GRANICI SRPSKO-CRNOGORSKOJ ZAKLJUČEN IZMEĐU KRALJEVINE SRBIJE I KRALJEVINE CRNE GORE

 NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ CRNE GORE i NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ SRBIJE, želeći da odrede granice između obeju bratskih država u oslobođenim krajevima, rešili su da zaključe u tom smislu sporazum i naimenovali su, toga radi, Svoje punomoćnike i to:

 NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ CRNE GORE: Gospodina Mirka Mijuškovića, Svoga Ministra Prosvete i Crkvenih Poslova;

 NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ SRBIJE: Generala Gospodina Miloša Božanovića, Svoga počasnog Ađutanta i Ministra Vojnog;

 koji su, pokazavši svoja punomoćstva i našavši da su punovažna, ugovorili ove članove:

                                                                           Član I.

Granica između Kraljevine Crne Gore i Kraljevine Srbije počinje:

 - Od bosansko-hercegovačke granice severno od kote 1386, istočno od sela Dekare, zatim preko kote 1386, pa kosom između sela Đakovića i Kukorovića, presecajući rečicu Poblačicu zapadno od sela Vrtače, odakle ide pravo na Pijevčevu Glavu (kota 1366); odakle na jugoistok glavnim grebenom na Vis (kota 1432), na kotu 1222, grebenom Gradine Planine na Mednisat (kota 1405), odavde opet grebenom na Kapavicu (kota 1443). Od Kapavice granica ide grebenom na Čemerno (kota 1420), pa na kotu 1300 – Klik (kota 1351), od Klika grebenom na Koračicu (kota 1345), i dalje opet grebenom na Kominu (kota 1398), kotu 1412, 1406 i presecajući put Prijepolje – Pljevlja između karaule i hana, granica izbija na kotu 1394, odakle produžuje grebenom na Crni Vrh (kota 1347), i dalje grebenom preko kote 1496 i Kamene Gore na kotu 1412 i 1213; kota 1441, 1387, 1402 i dalje grebenom na Vranac. Od Vranca granica ide grebenom na Bihov grob (1226), Bijelo Polje, na Radujevo brdo (kota 1360); odatle dalje grebenom preko Kičevskog brda na kotu 1250; odavde na istok kosom između sela Kanje, koje ostaje Srbiji i sela Metanac, koje ostaje Crnoj Gori; preseca reku Lim u visini između ova dva sela, a zatim preseca kosu “Smrčeva Gora”, ostavljajući selo Voljovac i Borošeći Crnoj Gori a Krajinoviće i Bare Srbiji, izbija na bezimeni vis južno od kote 1400; odavde granica ide nešto malo na jugoistok i, ostavljajući selo Mojstir Crnoj Gori a Višnjevo Srbiji, izbija na Crni Vrh (kota 1500). Odatle granica ide grebenom na jug na kotu 1550 i dalje na jugoistok grebenom na Kruščicu (kota 1409) ostavljajući sela Požeginje, Savino Polje, Donja Korita, Mahalu i Gornja Korita Crnoj Gori, a sela: Crvsko i Baljare Srbiji. Sa Kruščice, od kote 1409, granica ide grebenom na vis Moravac, odakle skreće na jug grebenom zapadne Konjske reke i dalje povija grebenom na jugoistok dok ne izbije na kotu 1518. Od kote 1518 granica ide grebenom preko Gradine i Bukove Šume na Obre, a zatim produžava kosom koja čini vododelnicu Godulji (Dolovci) i njenim desnim pritokama i spušta se u reku Ibar na ušće potoka Jablanica, ostavljajući Crnoj Gori sela: Pripeć, Vugu, Kačare i sva ostala, koja leže južno od ove kose; a Srbiji pripadaju sva sela, koja leže u dolini reke Godulje (Dolovke) i njenih desnih pritoka. Od ušća potoka Jablanice i Ibra granica se penje ovim potokom na Mokru Planinu na vis Mokra (kota 1500) i dalje grebenom do zaključno sa bezimenim visom, od koga se odvaja kosa Čereftulj. Od bezimenog visa granica se spušta potokom istočno od kose Čereftulj u reku Rakoš i dalje ide ovom rekom do njenog utoka u reku Klinu. Odavde granica ide rekom Klinom do njenog utoka u reku Beli Drim. Zatim granica ide Belim Drimom do srpsko-crnogorsko-albanske tromeđe.

 - Ova pogranična linija utvrđena je prema karti 1:200.000 austrijskog generalštaba, priloženoj ovom sporazumu, a potpisanoj od punomoćnikâ obeju Strana ugovornica.

                                                                             Član II.

- Mešovitoj komisiji, sastavljenoj od po dva predstavnika obeju Strana ugovornica, biće u roku od petnaest dana po potpisu ovog Sporazuma, stavljeno u dužnost, da povuče na terenu trasu granice saobrazno gornjim odredbama.

 - U slučaju nesuglasica pri obeležavanju granice na terenu, ako se karta ne bi slagala sa terenom, onda obe Strane ugovornice se obvezuju, da se obrate Carskoj Ruskoj Vladi s molbom, da odredi jednog svog višeg oficira da spor presudi. Odluka njegova konačna je i obavezna za obe Strane.

                                                                            Član III.

- Povlačenje vojske i građanskih vlasti sa teritorije koja ostaje drugoj ugovornoj Strani, izvršiće ce odmah po ratifikaciji Sporazuma, a najdalje u roku od petnaest dana poslije ratifikacije.

                                                                              Član IV.

- Ovaj će Sporazum biti ratifikovan, a ratifikacije biće izmijenjene u Beogradu u roku od deset dana od dana potpisa ovog Sporazuma, ili i ranije, ako to bude bilo moguće.

 - U potvrdu toga punomoćnici su ga potpisali i stavili na nj svoje pečate.

 Sastavljeno u dva primerka u Beogradu tridesetog oktobra hiljadu devet stotina trinaeste godine.

 Ministar vojni, Počasni Ađutant Nj. V. Kralja

Đeneral Mil. Božanović s. r. (m. p.)      

 Ministar Prosvjete i Crkvenih Poslova

M. Mijušković s. r. (m. p.)

  

* * *

ACCORD INTERVENU ENTRE LE ROYAUME DE SERBIE ET LE ROYAUME DE MONTÉNÉGRO CONCERNANT LA FRONTIÈRE SERBO - MONTÉNÉGRINE.

 SA MAJESTÉ LE ROI DE SERBIE et SA MAJESTÉ LE ROI DE MONTÉNÉGRO animés du désir de fixer la frontière entre les deux Etats frères, dans lesterritoires liberés, ont décidé de conclure à cet effet un accord et ont, enconséquence, nommé Leurs Plénipotentiaires, savoir:

 SA MAJESTÉ LE ROI DE SERBIE: M. le Général aide de camp honoraire Miloche Bojanovitch, Son Ministre de la Guerre;

 SA MAJESTÉ LE ROI DE MONTÉNÉGRO: M. Mirko Miouchekovitch, Son Ministre de l'Instruction Publique et des Cultes;

 Lesquels, après s'être communiqué leurs pleins pouvoirs, trouvés en bonne et due forme, sont convenus des articles présents:

 Article Premier.

Entre le Royaume de Serbie et le Royaume de Monténégro la frontière part de la frontière de Bosnie- Herzégovine au Nord de la côte 1386, à l'Est du village de Décaré, passe par la côte 1386 et suivant la crête entre les villages de Djakovitch et de Koukorovitch, elle traverse la rivière Poblatchnitza à l'Ouest du village de Vrtatché d'où elle se dirige vers la Piévtchéva Glava (côte 1366) , puis vers le Sud- Est en suivant la crête principale elle atteint Vis (côte 1432), passe par la côte 1222, suit la crête de la Gradina Planina, atteint Mednisat (côte 1405); de là, elle suit de nouveau la crête et atteint Kapavitza (côté 1443). De Kapavitza en suivant la crête jusqu'à Tchémerno (côte 1420), elle passe par la côte 1300 et Klik, (côte 1351); de Klik, en suivant la crête, elle atteint Koratchitza (côte 1345), puis, en suivant toujours la crête, elle passe par Komina (côte 1398), côte 1412, côte 1406, traverse la route de Priépolié à Plevlié entre le blockhaus et le han, atteint le côte 1394, d'où elle se dirige, en suivant la crête, vers Tzrni Vrh (côte 1347) qu'elle atteint ainsi que, en passant par les côtes 1496 et Kamena Gora, les côtes 1412 et 1213; de la côte 1213 la frontière suit la crête et passe par Tzrni Vrh: les côtes 1441, 1387, 1402 jusqu'à Vranatz. De Vranatz la frontière se dirige vers l'Est, suit la crête et atteint la côte 1354, puis vers le Sud- Est, en passant par Bihov Grob (1226), Biélo Polié et Radonyévo Brdo (côte 1360), puis, en suivant la crête, par Kitchevsko Brdo vers la côte 1250 et ensuite vers l'Est en suivant la crête entre le village de Kagna, qui reste à la Serbie, et le village Métanatz, qui reste au Monténégro; elle traverse ensuite la rivière Lim à la hauteur de ces deux villages, puis la crête „Smrtchéva Gora”, en laissant au Monténégro les villages de Voliavatz et de Boréchitchi et à la Serbie ceux de Kraïnovitchi et de Baré, atteint le sommet sans nom au Sud de la côte 1400; de là, la frontière tourne legèrement vers Sud-Est et en laissant an Monténégro le village de Moïstir et à la Serbie le village de Vichgnévo, elle atteint Tzrni Vrh (côte 1500). De là, vers le Sud, côte 1550, d'où elle se dirige vers le Sud-Est et en suivant la crête, elle atteint Krouchetchitza (côte 1409) en laissant au Monténégro les villages: Pojéguigné, Savino Polie, Dogna Korita, Mahala et Gorgna Korita et à la Serbie les villages de Tzrvsko et de Baliare. De Krouchetchitza, côte 1409, la frontière suit la crête jusqu'au sommet Moravatz, d'où elle tourne vers le Sud en suivant la crête située a l'Ouest de la Kognska Réka change de direction, en suivant la crête, vers le Sud- Est jusqu'a ce qu'elle atteigne la côte 1518. De la côte 1518 le tracé de la frontière, en suivant la crête, passe par Gradina et Bukova Chouma et atteint Obré, ensuite il suit la crête formant la ligne de partage des eaux à la rivière Godoulia (Dolovka) avec ses confluents de la rive droite et descend dans la rivière Ibar au confluent du ruisseau Iablanitza, en laissant au Monténégro les villages: Pripetch, Vouga, Katcharé et tous les villages situés au Sud de cette ligne de partage des eaux, et à la Serbie tous les villages situés dans la vallée de la rivière Godoulia (Dolovka) et de ses confluents de la rive droite. Du confluent de Iablanitza et de Ibar, le tracé de la frontière remonte le ruisseau lablanitza jusqu'à Mokra Planina et atteint le sommet Istok, d'où il suit la crête de Mokra Planina jusqu'au sommet Mokra (côte 1500) et ensuite la crête jusqu'au sommet sans nom, inclusivement, où commence la crête de Tchereftoulie. De ce sommet sans nom le tracé de la frontière suit le ruisseau et descend dans la rivière Racoche à l'Est de la crête Tchereftoulie, puis suit le cours de cette rivière jusqu'au confluent de Racoche et de la rivière Klina. De là, il suit le cours de Klina jusqu'au confluent de cette rivière et de la rivière Beli Drim. Ensuite, il suit le cours de Beli Drim jusqu'à ce qu'il se relie à la frontière albano-monténégrine.

 - Cette ligne frontière est fixée d'après la carte au 1:200.000 de l'étatmajor autrichien, annexée à cet accord et signée par les Plénipotentiaires des deux Parties contractantes.

                                                                       Article II.

- Une commission mixte, composée de deux représentants de chacune des deux Parties contractantes, sera chargée, dans les quinze jours qui suivront la signature de cet accord, d'exécuter sur le terrain le tracé de la frontière, conformement aux stipulations précédentes.

 - En cas de désaccord sur le tracé et son exécution sur le terrain, si la carte ne correspond pas à la topographie du terrain, les deux Parties contractantes s'engagent à s'adresser au Gouvernement Impérial de Russie pour le prier de désigner un de ses officiers supérieurs pour trancher le litige. Sa décision sera considérée comme définitive et obligatoire pour les deux Parties.

                                                                         Article III.

- L'évacuation par les troupes et les autorités civiles des territoires cédés par l'une des deux Parties contractantes à l'autre s'effectuera aussitôt après l'échange des ratifications du présent accord et au plus tard dans les quinze jours qui suivront ledit échange.

                                                                           Article IV.

- Le présent accord sera ratifié et les ratifications en seront échangées à Belgrade dans le délai de dix jours à partir du jour de la signature du dit accord ou plus tôt si faire se peut.

 - En foi de quoi, les Plénipotentiaires respectifs l'ont signé et y ont apposé leurs sceaux.

 Fait en double, à Belgrade, le trentième jour du mois d'octobre de l'an mil neuf cent treize.

 Signés:

 Ministre de l'Instruction Publique et des Cultes M. Miouchekovitch (L. S.)

 Ministre de la Guerre, Aide de camp honoraire de S. M. le Roi, Général Mil. Bojanovitch (L. S.)

Komentari (3)

POŠALJI KOMENTAR

Granicar

@Krsto Eh,trebalo jos tada podici zid,,da se oteza ubacivanje raznih agenata, huskaca,i svih kojima je Narcetanije,upustvo za zagorcavanje zivota u Crnoj Gori i negiranje Crnogorstva...

Krsto

Proklet bio dan kad smo s njima dobili granicu !