Autorka: Anđela Milović
Umjetnost koja ne sadrži zanatsko umijeće, tehniku nije umjetnost. U tom smislu nikada nijesam vidio bitnu razliku između sebe i, recimo, dobrog stolara. Nikada nisam mistifikovao ovo što radim, uvijek sam sebe gledao kao zanatliju, poručio je pisac Andrej Nikolaidis u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje.
Nikolaidis smatra da je savršentsvo u umjetnosti nedostižno, ali da je potrebno težiti savršenstvu.
„Svako ko se bavi umjetnošću na kraju ostane neostvaren, ne uspije doseći savršenstvo, ali poenta je upravo to: promašivati, pokušavati ponovo i težiti onome što je umjetnički ekvivalent“.
Za roman Anomalija autor kaže da je dobar, ali i da je jedan od najekstreemijih romana na našem jeziku.
„On je postmodernistička produkcija, koja govori o apokalipsi, kao i mnoge moje knjige. Važno je reći da ne govori o kraju svijeta kakav podrazumijevaju holivudski filmovi. Govorim da se vrijeme sažima u jednu tačku i budući da je tako, ono što je prostorni ekvivalent vremenu ne može da izdrži, jer na ovom prostoru nema prostora za toliko vremena što izaziva kolaps“, kazao je Nikolaidis.
Objašnjava da je prvi dio romana ispripovijedan iz perspektive đavola i da je sam đavo narator.
„Upravo je to dio koji je ekstreman. Moja ideja je bila da se uradi nešto suprotno onome što gledamo na televiziji, tako da je moj đavo morao biti diaboličan, koji sve izokreće i koji unosi enorman nemir u onome što pokušava normalizovati“.
Nikolaidis poručuje da onaj koji piše ili komponuje mora odlučiti za koga to radi.
„Da li pišete za komšiluk i čaršiju ili imaginarno čovječanstvo, ali jedini način je da komunicirate sa ljudima koji su van vaše zajednice. Mislim da su autori jugoslovenske književnosti patili od tog principa potrebe autora da budu prvi. U svakom trenutku dok pišem sam svjestan da nikada neću biti prvi zato što sam čitao Borislava Pekića i nikada, pa ni za 45 života, neću pisati kao on“, kaže Nikolaidis.
Autor ističe da za razliku od stvarnosti književnost mora imati smisla.
„Živio sam u Sarajevu. Kada je umrla Jugoslavija, najdramatičnije je umrla u BiH, nije nestala jedna zemlja nego sve ono u šta su ti ljudi vjerovali. Do danas to što se desilo u Bosni meni je trauma i mislim da to što sam ja jedan od ljudi kom se srušio čitav svijet je napravilo ranu. Moja ideja književnosti nikada nije bila da zacijelim tu ranu, ukoliko bi je zacijelio ja ne bih više pisao, ali sam htio dati smisao toj rani. Pokušavam razumjeti zašto se to sve desilo i razumjeti šta dobro može proizaći iz svega toga“, objašnjava Nikolaidis.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR