Znamo li uopšte šta je meka moć ?

Piše: Biljana Jovićević

Digitalni forenzički centar(DFC) uradio je, kao što i inače rade, detaljnu analizu kineskog uticaja– narastajuće svjetske super sile, sa akcentom naravno, na region Zapadnog Balkana. Kineska meka moć koja je, ispostavilo se odavno, ali je sada znatno vidljivija zbog očiglednog rušenja starog, a još uvijek nejasnog obrisa - novog svjetskog poretaka, mnogo efikasnija i daje znatno bolje rezultate, od meke moći drugih uobičajenih globalnih igrača, oličenih u Sjedinjenim Državama ili Evropskoj uniji. 

Problem je naravno što meka moć Kine, dolazi ruku pod ruku sa autoritarnom vladavinom u samoj ovoj zemlji, te partnerstvima i savezima sa drugim autoritranim liderima i nacijama širom svijeta, a prije svega zvanično još uvijek, broj dva velike svjetske super sile, sa otvorenim imperijalnim tendencijama čiju cijenu krvavo plaćaju Ukrajinci već duže od decenije. U punoj ruskoj invaziji na Ukrajinu, Kina je, podsjetimo, formalno neutralna - suštinski podrška Rusiji, mada je uočljivo čak i iz verbalne komunikacije ili „body language“, prilikom posljednjih susreta kineskog predsjednika Si Đinpinga i ruskog predsjednika Vladimira Putina – da kineski lider nije „brat Si“, Vladimiru Vladimiroviču, kao što je to predsjedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, već da je više po srijedi savezništvo koje vezuju interesi- prije svega finansijski.

Na Zapadnom Balkanu, takva vrsta savezništa dodatno ohrabruje regionalne autokrate, poput već pomenutog predsjednika Srbije, ali i ništa manje ni neke geografski bliske nam članice Evropske unije, poput Mađarske Viktora Orbana, za koju bi se moglo reći da je uz Srbiju, takozvani „hub“ za širenje kineskog mekog uticaja u regionu.

Rezultati tih tendencija su svakako vidljivi i kod nas. 

Da je Kina uspješnija u plasiranju meke moći od naših zapadnih partnera, SAD-a ili EU - koja je recimo ubjedljivo najviše novca uložila na Zapadnom Balkanu, u svim našim državama pojednično, veoma ilustrativno svjedoči jedan od najupečatljivih podataka iz analize DFC-a, po naslovom „Kina u globalnoj tranziciji moći: Geoplitičke ambicije i transformacija međunrodnog poretka“: Naime, čak 63 posto crnogorskih građana smatra da Kina ima pozitan uticaj na zemlju i ozbiljan je konkurent EU, za koju 70 posto građana kaže da pozitivno utiče na našu zemlju, koja bi, prema tvrdnjama naših lidera trebala biti dio evroskog bloka za godinu do dvije. Samo 41 posto građana Crne Gore vidi SAD-a, kao državu koja pozitivno utiče na ovdašnje prilike, mada je činjenica da današnje Sjedinjene Države u mandatu Trampove (Donald Trump) administracije, sve više počinju da oponašaju „demokratske“ modele Kine i Rusije.

I dok se EU od strane Kine uglavnom targetiraju u oblasti hibridnog i sajber ratovanja, virtuelnih pokušaja uplitanja izborne procese i ostalim dostignućima moderne tehnologije, na Zapadnom Balkanu su uočljivije nešto starije, ali ne manje efikasne ekonomske i kulturne metode. Osim Srbije, koja od „brata Sija“ kupuje oružje, te najnovije Huawei sisteme za nadzor građana u „real time-u“ ( a 88 posto građana Srbije, ima pozitvan sentiment prema Pekingu), kod ostalih je uglavnom riječ o konkretnoj ekonomskoj saradnji, ali i ne manje značajnoj kulturnoj i obrazovnoj saradnji, uključujući i studijske posjete Kini za lokalne zvaničnike i medijske poslenike o trošku kineskih vlasti.

Na kineski uticaj u regionu imuno je jedino Kosovo, jer ga Kina, saveznica Srbije ne priznaje.

Detalje i činjenice o metodama kineskog uticaja u regionu i u Crnoj Gori, pa i globalno, možete pročitati na sajtu DFC -a, ali ono što je upalo u oči tokom diskusije koja se razvila na okruglom stolu, nakon prezentacije - je da mnogi u Crnoj Gori zapravo ne znaju šta tačno predstavlja meka moć Kine (ili bilo koje drugo države ili entiteta koji je plasira).

Dekanica Kineskih studija na UDG (Univerzitet Donja Gorica), Marija Orlandić, je iskoristila riječi bivšeg dugodišnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore, Ranka Krivokapića, sada savjetnika ministra vanjskih poslova, koji je podsjetio – da Kina nije samo država – već i civilizacija, te ukazala na bogatu konfučijevsku tradiciju Kine i istakla „da nema ništa loše u tome što se studentima pruža prilika da studirajući u ovoj velikoj zemlji upoznaju jednu tako bogatu kulturu i civilizaciju i da nije sve politika i da to studente koji idu da uče ne zanima, već ih ta putovanja čine srećnim“.

Orlandić je navela da su kineske studije osnovane na UDG-u, 2019. godine, i da su od tada potpisali 30-tak memoranduma o saradnji, da direktno sarađuju sa preko 30 kineskih univerziteta, koji su otvorili vrata studentima da posjećuju ovu zemlju, upoznaju kinesku kulturu i tradiciju, vide kako se zemlja razvija, i da se srećni i zadovoljni vraćaju kući. Navela je i da im je omogućeno da kroz tu saradnju postanu dio kineskog tima za istraživanje svemira i da se stalno povećava broj studenata koji žele da uče i posjećuju Kinu, te da je jedna studentkinja po završetku studija ostala tamo i razvila svoj uspješan biznis.

Dekanica Orlandić je navela i da UDG jednako tako ima saradnju sa američkim Arizona Univerzitetom i da je sve to dio ramjene iskustava i prilika za mlade ljude, koji žele da se obrazuju i upoznaju različite kulture.

Da postoji značajna razlika između Konfučija i Narodne Republike Kine, kao i Univerziteta Arizona (makar još uvijek dok ih Tramp sve ne podčini svojoj volji) i univerziteta u Kini, koje bez dileme pružaju vrhunsko obrazovanje u tehnološkim naukama i istaživanju svemira i drugim naučnim disciplinama, zbog čega i dišu za vrat SAD-u i Zapadu uopšte, ukazao je Danilo Kalezić, sa Istorijskog instituta Crne Gore, ujedno i politički analitičar.

Kalezić se sagalasio da je važno upoznati 4000 godina staru konfučijevsku civilizaciju, ali da ta civilizacija danas ne stanuje u Narodnoj Republici Kini, koja je država autoritarne vladavine, koja strogo kontroliše svoje građane, pa i strance koji tamo borave, a posebno one koje tamo dovode da vide samo ono što oni žele da im pokažu, ne i ono što ne žele. Kalezić je ukazao da je ovdje problem to što se autoritarne države, nadopunjuju i povezuju na njihovim prinicipima, te je ocjenio da je Kina pokrovitelj ruskog uticaja i ovdje i na drugim mjestima.

Još oštriji je bio Savo Kentera, predsjednik Atlanskog saveza, nekadašnji kratkotrajni direktor ANB-a (Agencije za nacionalnu bezbjednost), kojeg je druga „30-avgustovska“ vlada, Dritana Abazovića, ekspresno smijenila kada je jednako ekspresno locirao i protjerao iz Crne Gore, mrežu od 35 ruskih agenata, a koji danas vjeruje, kako je nedavno izjavio, da je "jedini način za reformu te službe gašenje ANB-a".

Kentera je rekao da nema problem sa satvovima dekanice Orlandić o potrebi upoznavanja kulture i mogućnošću studiranja, ali je podsjetio da je ovdje riječ o Kini, zemlji koja gazi svoje neposlušne studente, dok sa druge strane omogućava strogo kontrolisane stipendije Kineskog savjeta, a kao još veći problem je naveo „odlaske naših državnih službenika u posjete ovoj zemlji o trošku kineske vlade.“

Sa druge strane za nalaze koje je otkrila analiza DFC-a, o kineskom uticaju, Kentera je jedan dio odgovornosti adresirao i na EU koja, kako je rekao, je reaktivna i spora, dok sa druge strane Kina svoju meku moć plasira proaktivno i brzo.

Da- kada je riječ o Kini naročito u svijetu novih gepolitičkh transformacija situacija nije jednostavna ni za sam Zapad, ukazao je predstavnik ambasade Velike Britanije, čije ime nije pomenuto, ali je on važno da je naglasio da njegova zemlja ima sljedeći pristup – za UK je Kina strateška prijetnja, naročito u oblasti sajber i hibridnih napada na kritičnu infrastrukturu- ali da sarađuju sa Pekingom u oblastima od zajedničkog interesa, poput klimatskih promjena. Britanija je izašla iz EU, ali je nakon povratka Donalda Trampa u Bijelu kuću, vlada laburističkog premijera, Keira Starmera u veoma bliskoj saradnji sa EU, naročito oko strateškog pozicioniranja i podrške Ukrajini.

Bivši predsjednik crnogosrske Skupštine i savjetnik ministra vanjskih poslova, Ranko Krivokpić takođe je govorio o problemima globalne povezanosti Zapada sa Kinom, kojoj su zapadni mediji i analitičari još 90 -tih predviđali ekonomski krah za pet godina, da bismo danas došli u situacijuju da, kako je rekao „Kineski zid spašava američki zid - Wall Street“ – dakle najvažniji američki zid - onaj novčani. To, kako ga je nazvao, korisno neznanje Zapada u pogledu Kine je i dovelo do situacije u kojoj je Kina postala ozbiljna svjetska sila, koja tehnologijama poput G5 mreže ili sajber i hibridnim kapacitetima parira SAD-u i NATO-u.

Učesnici debate nijesu se detaljnije bavili aktuelnim trenutkom i carinskim ratom kojim Trampova administracija prijeti svima, a naročito Kini, koja je uz Japan najveći vlasnik američkog duga, kao ni posljedicama koje to može proizvesti. Mada je to i nezahvalno u situaciji kada ni ekonomski stručnjaci ne mogu predvidjeti Trampove poteze - koji danas eskalira, sjutra deeskalira- ali procjenjuju da će zbog tarifa i zavisnosti američke ekonomije od Kine, najveći teret biti na građanima i privredi SAD-a, i da ova neizvjesnost svakako ide u korist i jača Kinu i njeno pozicioniranje kao globalnog svjetskog igrača.

A taj globalni svjetski igrač, prema riječima nekadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, admirala Dragana Samardžića, iako sofisticirano plasira meku moć, naročito prema ekonomski i demokratski ranjivim područijma kao što je Zapadni Balkan- nekontrolisano se naoružava. Kako je rekao bivši šef crnogorske vojske, proizveli su novih 500 nuklearnih bojevih glava, jer je cilj izjednačiti se sa Rusijom i Amerikom, koje imaju po 1500. Prema riječima admirala Samardžića, njihov vojni razvoj usmjeren je u tri pravca ili kako je rekao na trijadu – kopneni, pomorski, vazdušni.

Kina danas ima masovnu proizvodnju hipersoničkog i orbitnog oružja, uključujući i nedavno testiranu sofisticiranu hipersoničnu raketu DF 17, koja je veoma otporna na presretanje i može koristiti satelite - te ima spobnost izlaska i ulaska iz zemljine orbite. Prilikom nedavnog lansiranja i testranja - uspješno je pogodila zadati cilj u Kini.

Prema riječima Saamrdžića, Kina grabi i u militarizaciji sajber prostora, upotrebe vještačke inteligencije, razvoja kvantnih komunikacija. Ima niz vojnih baza u zemljama kao što su UAE i Pakistan (koji je takođe zemlja sa nuklearnim oružjem) i drugi, a u veoma kratkom periodu su proizveli između 180 i 200 novih i savremenih brodova, među njima i dva nosača aviona i preko 30 razarača. Ozbiljna su konkurencija Americi u avio industriji i po broju aviona i brodova prestići će SAD-a.  

Ne zaboravimo da je prilikom uvođenja onih suludih carina američkog predsjednika Kini, od 145 posto, jedna od prvih kontramjera Kine bila zabrana izvoza rijetkih minerala SAD-u, potrebnih ne samo sa baterije mobilnoh telefona, već i za američku avio industriju, što je vjerovatno bio jedan od razloga zbog kojih se Tramp, brzo predomislio pa ih stavio, na, kako je rekao „pauzu“ radi pregovora.

Za kraj, iako se na temu kineskog uticaja ispred Ministarstva vanjskih poslova, prvi obratio, ostavili smo, Danila Nikolića iz Generalnog direktorata za NATO i politiku bezbjednosti, koji je rekao da kada je Crna Gora u pitanju, kao zemlja članica NATO-a, mi podržavamo napore i fokus Alijanse u podizanju kapaciteta otpornosti na kineski uticaj. Ne komentarišući nalaze DFC o uplivu kineskog uticaja u Crnoj Gori preko medija, ekonomije, kulture, državnih zvaničnika koji vole ići u plaćene posjete Kini, te susjeda, otvorenih saveznika i partnera ove zemlje, Nikolić je naveo da je jedini održiv odgovor saradnja sa našim strateškim partnerima.

Za početak, u Crnoj Gori bi očigledno bila dobra i edukacija o tome - šta sve predstavlja meku moć.