Milatović: Ispitujete me kao dijete u školi - jesi li naučio šta je prava ljubav prema domovini?

Razgovarao: Darko Šuković

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović dao je, prvi put, intervju Anteni M. Nakon dvije i po godine na funkciji predsjednika,  to je ujedno i njegov prvi intervju jednoj medijskoj kući koja oštro kritikuje njegov rad.

Intervju nije rađen u direktnoj komunikaciji, nego su pitanja i odgovori razmijenjeni mejlom. Zbog toga nema dodatnih pitanja i reakcija na pojedine odgovore i Milatovićeve opaske o karakteru pitanja. Uz to, od slanja pitanja do prijema odgovora proteklo je osam dana pa nijesam želio da „razgovor“ traje u nedogled. Na koncu, poštovanje prema instituciji nije mi dalo da odbijem pisani intervju sa Jakovom Milatovićem, tim prije što je „u paketu“ obećano da ćemo sljedeći put razgovarati pred kamerama televizije Antena M.

Uprkos ograničenjima ovakvog  načina intervjuisanja, vjerujem da i bez dopunskih pitanja, sadržaj pruža jasnu sliku o odnosu Predsjednika CG prema najvažnijim temama države i društva. Zbog obimnosti materijala, intervju objavljujemo u dva dijela, (jučerašnji možete pročitati OVĐE) uz napomenu da ćemo u četvrtak objaviti i dodatak, nešto sasvim neobično za ovaj novinarski format.

Antena M: Koliko je za Vas važno očuvanje sekularnog karaktera države? Ako ste iskreno građanski i proevropski orijentisan političar i čovjek, koji, onda, po definiciji, drži do odvojenosti Crkve i Države u državnim poslovima, zašto ste pristali da uđete u Vladu skrojenu u manastiru?

Milatović: Žao mi je što i dalje koristite fraze iz 2020. godine, kao da se ništa u ovoj zemlji nije promijenilo. Još više mi je žao što, ako me već pitate za period kada sam bio ministar ekonomskog razvoja, ne pitate šta je tada urađeno. A znamo zašto, jer Vam istina ne ide u prilog. Jer smo povećali minimalnu zaradu sa 222 na 450 eura, povećali zarade i penzije, uveli fer oporezivanje, smanjili sivo tržište, oporavili turizam i ekonomsku aktivnost nakon kolapsa 2020. godine, udarili temelje ekonomskom razvoju zasnovanom na inovacijama i znanju, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, povećali staračke naknade, uveli značajnu finansijsku podršku za novorođenčad, izglasali zakone kojima je ispravljena tranzicijska nepravda za mnoge radnike i prvi put stvorili višak u budžetu bez da smo zavukli ruku u džep građana.

To nije uradio niko prije nas. Niti je pokušao. Sigurno znate da sam tada, kao potpuno nestranački ministar, radio za državu, a ne za partije, ne za crkvu, i ne za bilo koju interesnu grupu. Zato ne dozvoljavam da mi držite pridike o sekularizmu, dok prećutkujete tri decenije kada su partijski kadrovi po potrebi komandovali čas vjerom i čas nacionalizmom, a cijelo vrijeme držali ruku u državnoj kasi. Crkva i država moraju biti odvojene, to piše u Ustavu i to je moj politički stav. Tačka. Ali odvojenost crkve i države ne znači zabranu vjere. Ne znači da treba da se stidi onaj koji ide u crkvu, džamiju ili sinagogu. Ne znači da neko ko vjeruje treba da bude građanin drugog reda.

Zato ne - nijesam ušao ni u kakvu „manastirsku vladu“. Ušao sam u jedinu vladu koja je služila građanima. Nastaviću da gradim sekularnu, modernu, evropsku i slobodnu Crnu Goru. Bez tabua. Bez podjela. Bez diktata, bilo partijskih, bilo vjerskih. To je moja dužnost.

Za mene je EU radna akcija

Antena M: Da li je moguće na evropskim vrijednostima konstituisati Crnu Goru dok većinu u vlasti čine eurofoliranti koji intimno više vole Vladimira Putina nego svoju familiju? I dok je Crkva Srbije, kao najvjerniji saveznik Ruske crkve, najjača politička snaga u državi?

Milatović: Zamislite da, umjesto da govorimo o zakonima, reformama, platama i pravima građana, Vi me pitate o tome ko više voli Putina od svoje familije. Neću da učestvujem u političkom cirkusu. Crna Gora je članica NATO-a, uvela je sankcije Rusiji i niko od političkih aktera, uključujući i te koje etiketirate nije tražio da se te sankcije ukinu. Možda su to “eurofoliranti”, ali nijesu glasali protiv evropskih zakona? Zašto - jer znaju da ih građani ne bi u tome podržali.

U Crnoj Gori danas nema skoro nijedne partije koja je zvanično protiv EU. Iako neko u tim partijama jeste, niko to ne smije da kaže, jer zna da bi ih građani kaznili na izborima. Upravo to pokazuje koliko su ljudi u ovoj zemlji ozbiljni i odgovorni i koliko je jaka evropska ideja među građanima.

Evropska unija nije ni sentiment, ni parola. Za mene je EU radna akcija, dan po dan, zakon po zakon, reforma po reforma. A oni koji su godinama koristili Evropu kao izgovor da ostanu na vlasti, a ništa nijesu promijenili, oni su isti foliranti, kao i ovi foliranti iz Vašeg pitanja.

Evropska Crna Gora se ne gradi propagandom, već radom. I ja ne biram partnere po tome kako im izgleda prošlost, nego po tome hoće li danas glasati za pravdu, slobodu i odgovornost. U tome je razlika.

Obje političke grupacije pokušavaju da me otjeraju na onu drugu stranu. Za bivši režim, ja sam “nečiji poslušnik ili dio manastirske Vlade”. Za sadašnju vlast, ja sam “izdajnik” jer sam bio u Srebrenici i javno rekao da se tamo dogodio genocid, jer sam za NATO, i zato što ne ćutim kad treba da se zaštiti građanski karakter Crne Gore. I jedni i drugi bi da me oblikuju po njihovim potrebama, ali njihov problem je u tome što ne pripadam nikome osim građanima Crne Gore.

I zato me i napadaju, i jedni i drugi, istim intenzitetom, jer ne ćutim kada treba da se kaže istina. Crna Gora je članica NATO-a, i to je naš strateški izbor. Crna Gora usklađuje svoju vanjsku politiku sa vanjskom politikom EU. Isto tako, neću da učestvujem u pokušajima da se Crkva pretvori u političkog neprijatelja. Crna Gora je sekularna država i to tako mora da ostane.

Nijesam predsjednik jednih protiv drugih, već predsjednik koji zna da ljudi u Crnoj Gori žele da žive mirno, normalno, pošteno, bez podjela, bez lažnih izbora, i bez straha da će im neko opet govoriti šta su po nacionalnosti, vjeri ili partiji. To je Crna Gora kojoj sam posvećen. Bez velike buke, ali sa jasnim vrijednostima.

Antena M:  Priznajem, nijesam uspio da razumijem kako ste u izmjenama Zakona o javnim okupljanjima prepoznali namjeru da se zaboravu preda „sjećanje na litije“. Ali je, saglasićete se, u tom saopštenju iz Vašeg Kabineta bilo lako prepoznati namjeru da se dopadnete Crkvi Srbije /SPC?

Milatović: Ako smo došli do toga da se odbrana Ustava tumači kao pokušaj da se nekom dopadnem onda to više govori o Vašem pitanju nego o mom radu. Molim Vas da se ne igramo sa tumačenjem saopštenja koje nema veze s realnošću. Zakon sam kritikovao i sigurno ga ne bih proglasio da je usvojen u Skupštini jer je direktno udarao na jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na mirno okupljanje. Posebno licemjerno je što su taj zakon predložili upravo oni koji su, samo par godina ranije, to pravo koristili za sebe, a sada bi da ga zabrane, kako se možda sjutra ne bi suočili sa protestima zbog vlastitih neodgovornosti i neispunjenih obećanja.

Nijesam bio jedini koji je reagovao. Evropska unija je takođe izrazila ozbiljnu zabrinutost, kao i mnogi drugi iz civilnog društva, pravne struke i međunarodne zajednice. Svi su ukazali da taj zakon vodi unazad, da krši osnove demokratije i ljudskih prava i da je loš za jednu zemlju koja želi da bude članica EU.

U saopštenju Kabineta je napisano: vlast koja pokušava da spriječi mirne demonstracije, u stvari pokušava da zaštiti sebe od građana. Kada su shvatili da se protiv toga digla i domaća i međunarodna javnost, zakon je povučen.

Ne pristajem da se ljudska prava tumače kroz ideološke naočare. Nije važno da li se organizuju demonstracije zbog ugroženosti vjerskih prava, zbog lošeg zdravstvenog ili obrazovnog sistema, ili zbog ekologije, važno je da imamo pravo na mirne proteste. Svaki put kada neko pokuša da nam oduzme to demokratsko i ljudsko pravo naići će na otpor. Ne želim da budem simpatičan bilo kojoj interesnoj, političkoj, ili bilo kojoj  grupi, već da budem garant ustavnog poretka.

Ja znam šta će ostati zapisano iza mene, ekonomija ne ide u dobrom pravcu

Antena M: Prošlost se ne može mijenjati, može se samo, na neko vrijeme, manipulisati istorijskim istinama. Vjerujem da ne želite da budete zapisani u istoriji kao predsjednik Crne Gore koji je veličao pokret što je crnogorsku kulturnu baštinu, njeno najvrijednije sakralno nasljeđe, crnogorski DNK, da tako kažem, prepisao u vlasništvo institiciji druge države? Čak ni uz eventualni alibi da nijeste dovoljno u materiji crkvene istorije i prava.

Milatović: Ovo pitanje je primjer kako se, bez ijednog konkretnog dokaza ili primjera, pokušava nametnuti unaprijed napisan narativ. Govorite o “veličanju pokreta” i “prepisivanju crnogorskog DNK instituciji druge države”, a da nijeste objasnili ni koji je to pokret, ni kad sam ga ja navodno veličao, ni na osnovu čega ste došli do tog zaključka. Očekujete da igram Vašu igru i da se branim od nečega što ne postoji.

Zato vas pitam: o čemu Vi zapravo govorite? Ja se svojim riječima i potezima ne krijem, a sve što radim, radim javno i transparentno. Nikada nijesam, niti ću, donositi odluke koje bi štetile Crnoj Gori, njenoj kulturnoj baštini ili njenom identitetu. Sve što sam radio bilo je vođeno jednom idejom, da Crna Gora bude svoja, evropska, slobodna i pravedna.

Ono što mene brine je što ovakva pitanja zapravo ne traže istinu. Ona traže potvrdu ideoloških unaprijed formiranih zaključaka. I zato Vam otvoreno kažem - nijesam predsjednik da bih ispunjavao tuđa očekivanja o tome kako treba izgledati “pravi” Crnogorac, niti da bih odgovarao na ispitivanja iz patriotizma.

Ako Vam to nije dovoljno da me “upisujete” u istoriju onako kako Vi želite, to je vaš problem, a ne moj. Ja znam šta će ostati zapisano iza mene: da sam radio u interesu građana, a ne partija; da sam govorio istinu i kad je bilo najteže i kada je bilo rizično; i da nijesam pristajao na to da mi se pripisuju tuđe riječi, tuđi potezi i tuđe namjere.

Dakle, na Vaše pitanje mogu odgovoriti vrlo kratko: ne, neću biti predsjednik koji će se pamtiti po tome što je Crnu Goru davao ili prodavao bilo kome.

Antena M: Pošto se kvalitet života „ne mjeri samo količinom i sadržajem onoga što imate u i na tanjiru“, pošto je puniji džep slaba satisfakcija ako vam pod krinkom borbe protiv stare vlasti, kriminala i korupcije, ruše državu i društvo i uvaljuju vas u klerošovinizam - pitanja iz ekonomije ostavljam za kraj. Da li Spajićeva Vlada kreira održiv, čak progresivan ekonomski model?

Milatović: Izraz “klerošovinizam” je bio zaštitni znak bivšeg režima koji je 30 godina upirao prstom u druge, dok je sam proizvodio korupciju, klijentelizam i partijsko zarobljavanje institucija. Oni koji su u svakom građaninu koji misli drugačije vidjeli izdajnika, sada bi da određuju ko je pravi Evropljanin.

Što se tiče ekonomskog modela hajde da govorimo konkretno. Građane ne zanima politika iz prošlosti i nacionalni okršaji političkih partija. Građane zanima da li mogu da plate račune, obezbijede djeci školovanje, da vide perspektivu u ovoj zemlji.

Nažalost, ekonomski pokazatelji u posljednjih godinu i po ne daju razloga za optimizam. Rast BDP-a od 2,5% u prvom kvartalu 2025. godine najniži je u posljednjih deset godina. Takav rast nije dovoljan da pokrene ekonomiju i zadovolji potrebe građana, a kamoli da smanji nejednakosti u društvu. Istovremeno, inflacija jede realnu vrijednost plata, posebno onih ispod prosjeka, a takvih je više od polovine zaposlenih. Više od 50% zaposlenih zarađuje manje od 800 eura. Kada pogledate investicije, one nijesu usmjerene u proizvodnju, inovacije ili nova radna mjesta. Dominiraju ulaganja u nekretnine, koja podižu cijene kvadrata stana ili cijene rente u nebo, a običnog građanina još dublje u kreditno zaduženje. Dok rastu cijene stanova, mogućnosti za mlade porodice da sebi obezbijede krov nad glavom su sve manje. Paralelno s tim, fiskalna pravila se krše. Zato ne mogu reći da je ovo održiv ekonomski model. On je možda ambiciozan u riječima, ali u stvarnosti, nestabilan i nedovoljno promišljen. Bez jasne politike razvoja proizvodnje, bez podrške malim i srednjim preduzećima, bez veće podrške poljoprivrednoj proizvodnji, fokusiranog obrazovanja za potrebe tržišta,  sa dodatnim oporezivanjem turizma, ekonomija je na staklenim nogama.

Kao predsjednik, dužan sam da ukažem kada stvari ne idu u dobrom pravcu. Zato sam i predlagao stvaranje funkcionalne Razvojne banke Crne Gore, da se novac ne dijeli politički, nego projektno. Zato podržavam ulaganja u sjever, u poljoprivedu, u infrastrukturu, u proizvodne kapacitete. Zato sam dok sam bio ministar ekonomskog razvoja formirao Fond za inovacije i napisao Zakon o Kreditno-garantnom fondu. Jer država se ne razvija sloganima i bilbord ekonomijom, već radom, redom i znanjem.

I da zaključim, kvalitet života se ne mjeri samo onim što imamo na tanjiru, ali ni ideološkim etiketama koje pokušavaju da zamagle činjenice. Građani znaju istinu. Moj posao je da ih slušam i da tako zajedno kreiramo ekonomska rješenja.

Antena M: Ako sistemom upravljaju partijski vojnici i ako strani investitori ne dolaze nego bježe, ako je turistička sezona loša a  privatni biznis grca - kojom se magičnom formulom dobijaju ekonomski pokazatelji kojima se Vlada hvali?

Milatović: Ovo nije priča o tome da je nekad bilo loše, a sad još gore. Ovo je priča o tome da su građani prvo rekli: “Dosta je bilo”, a zatim: “Hoćemo novu šansu.” Danas sve više njih poručuje: “Ili ćete zaista mijenjati sistem, ili ćemo mijenjati vas.” To nezadovoljstvo se ne gasi pričom o bivšima, niti hvalospjevima o sadašnjima, već konkretnim potezima.

Zato insistiram na sistemskim rješenjima. Tek sada je formiran kreditno-garantni fond, za koji sam pripremio plan još prije četiri godine i koji će omogućiti malim i srednjim preduzećima da dođu do kapitala bez partijskih veza. Drugo, hitno nam treba zakon o domaćinskom upravljanju državnim preduzećima, da državne firme ne budu više plijen za partije, već da postanu ono što im je uloga - motor razvoja. Treće, ulaganja se moraju usmjeriti ka onome što stvara novu vrijednost: energetici, IT sektoru, poljoprivredi, infrastrukturi i turizmu.

Osim toga, tražim da se pokrene program „Prva šansa“ za mlade, da ne odlaze iz zemlje nakon školovanja, nego da im država ponudi mogućnost da ostanu, da grade karijere i porodice ovdje. Zato sam i formirao predsjednički stipendijski program za najbolje studente. Sve to mora biti praćeno jačanjem institucija koje rade po zakonu, a ne po partijskom nalogu. Zato ovih dana radim i na formiranju Savjeta omladinskih politika. Jer su mladi budućnost ove države.

Dakle, ne govorim o revoluciji, već o zdravom razumu. I nije stvar u tome ko je na vlasti, već kako se vlast ponaša. Ako vlast, bilo koja, ne daje rezultate, onda mora da odgovara i mora da zna da će doći trenutak kada građani više neće pitati ko je kriv, već ko je spreman da konačno preuzme odgovornost. Na to pitanje, ja sam svoj odgovor već dao.

Antena M: Da je bilo kako je bilo planirano, pa da ste Vi i Milojko Spajić zamijenili funkcije, šta je najvažnije što ne biste radili a što radi aktuelni premijer?

Milatović: Samo neozbiljni ljudi gube vrijeme na „šta bi bilo kad bi bilo“. Država se ne vodi na osnovu hipotetičkih scenarija, već na osnovu stvarnosti i odgovornosti. Ja sam predsjednik Crne Gore i svoju ulogu shvatam vrlo ozbiljno, kao ustavni korektiv i kao glas građana koji očekuju da sistem napokon počne da funkcioniše za njih, a ne za političke kvazi elite.

Naše razlike se znaju. Ne postoje razlozi zbog kojih bih pravio kompromis u vezi sa institucijama. Ne bih ignorisao mišljenja struke. Ne bih upravljao netransparentno. Ne bih sklanjao Ustav pod tepih kada mi to odgovara. Ne bih bio bez vrijednosnog sistema. Ne bih državne poslove sprovodio u tajnosti, a partijsko zapošljavanje sprovodio uz fanfare. I svakako ne bih dozvolio da se, pod  „evropskim vrijednostima“, kreira sistem u kojem je partijska lojalnost važnija od sposobnosti i znanja. A sigurno ne bih dozvolio da mi politiku vode drugi. 

Znam da se Crna Gora može voditi bolje, ne u teoriji, nego u praksi. I na tome ću i dalje raditi, svaki dan, iz svoje nadležnosti, dosljedno i otvoreno.

Vjeran Crnoj Gori: slobodnoj, prkosnoj i dostojanstvenoj

Antena M: Hoćete li formirati političku stranku?

Milatović: Ovo pitanje mi postavljaju često i to mnogo više političari nego građani. Jer građane mnogo više zanima hoću li ostati dosljedan, da li ću štititi Ustav, da li ću ih čuti kad im je teško i da li ću i dalje govoriti ono što drugi ne smiju. Odgovor je isti: nije vrijeme da razmišljam o strankama, već o sistemu koji građanima vraća moć da biraju ljude, a ne samo partijske liste.

Zato se i borim za izbornu reformu koja će omogućiti svakom čovjeku u Crnoj Gori, bez obzira na to da li je član partije ili nije, da se kandiduje i da bude biran. To pravo je bilo rezervisano samo za partijske kvazi elite. Želim da građanima  vratimo ustavno pravo da budemo birani.

Kada se taj posao završi, biće prostora za razgovor o političkim opcijama, ali tada će to biti u jednoj drugačijoj Crnoj Gori, u kojoj vrijednosti odlučuju više od političke kombinatorike. Do tada, moj posao je da govorim u ime svih građana i da ih podsjećam da politika nije rezervisana za one koji imaju stranačku knjižicu, već za one koji imaju odgovornost i ideju.

Antena M: U „Balkanskoj carici“, su stihovi, tada, knjaza Nikole:

“Ko CRNOGORSTVU ne bio vjeran/Bogom i ljudima svud bio ćeran!

Kom kamen ovi nije svet/Da bude sramotan, proklet!“

Ne sumnjam da ih znate, zanima me da li ikada razmišljate o tim stihovima?

Milatović: Naravno da razmišljam, ali ne iz pozicije funkcije, već iz ličnog i duboko ljudskog odnosa prema zemlji u kojoj sam rođen, odrastao i kojoj služim. Zemlji za koju su, kad god je trebalo, moji preci davali ono najveće što su imali - svoje živote. Ti stihovi nijesu samo pjesnička figura, oni su zavjet, da Crna Gora nikada ne smije biti ničija kopija, ničiji dodatak i ničiji plijen. Crna Gora je evropska i slobodna država, baš kakvu su je generacije prije nas sanjale, stvarale i branile.

„Ko Crnogorstvu ne bio vjeran“ to za mene znači da je vjernost Crnoj Gori mjera našeg odnosa prema istini, pravdi, slobodi i poštovanju svakog njenog građanina, bez obzira na vjeru, naciju ili političko opredjeljenje. Tu vjernost pokazujem svakim svojim institucionalnim potezom: kada branim Ustav od samovolje, kada se suprotstavim partijskom kadriranju, i kada odbijem da potpišem neustavan zakon.

Razmišljam o tim stihovima i kada govorim o ekonomiji, jer ako Crna Gora nije zemlja u kojoj se pošten rad isplati i u kojoj mladi ostaju, onda ona nije dostojna svojih temelja. Zato se borim da to promijenimo, ali ne deklaracijama, nego konkretnim rješenjima.

Za mene najvažnije, razmišljam o tim stihovima upravo kad me sa obje strane optužuju za suprotne stvari. Jedni kažu da sam “srpski igrač”, drugi da sam “izdajnik”, a ja sam Crnogorac, predsjednik Crne Gore i ne pristajem da mi Crnogorstvo mjere oni koji su ga godinama gazili zarad ličnih interesa, kao ni oni koji bi ga danas sveli na nacionalnu ili vjersku etiketu.

Zato mi dozvolite da primijetim, iako je pitanje formalno pjesničko, suštinski liči na ispitivanje djeteta u školi. Kao da na kraju časa, želite da provjerite: „jesi li naučio šta je prava ljubav prema domovini“? Crnu Goru ne volim zato što umijem da citiram stihove, već zato što je štitim djelima.

Moja lojalnost nije ni prema jednoj partiji, ni prema jednoj ambasadi, ni prema jednom ideološkom narativu. Moja lojalnost je prema građanima Crne Gore. To je moj kamen, to je moj zavjet i dok god obavljam ovu dužnost, biću vjeran upravo toj Crnoj Gori: slobodnoj, prkosnoj i dostojanstvenoj.

(Kraj)