Batrićević: Siguran sam da Belveder 2021. nije posljednji Belveder

Četiri godine je prošlo od građanskog protesta na Belvederu protiv ustoličenja mitropolita SPC Joanikija. Tog dana na hiljade crnogorskih građana je na Cetinju i Belvederu iskazalo svoj bunt protiv tog čina. Zauzvrat su od policije i snaga bezbjednosti dobile gumene metke i neograničene količine suzavca koji se ulicama Cetinja osjećao i nakon nekoliko dana.

Povrijeđeno je više desetina golorukih demonstranata, a mitropolit Joanikije i patrijarh Porfirije su dovedeni helikopterom i pod jakim obezbjeđenjem i punom oružanom opremom sprovedeni u Manastir na Cetinju.

Belveder nije pao, poručivali su tog 5. septembra građani. Pala je nedugo potom vlada Zdravka Krivokapića, koja je upravljala „desantom na Cetinje“.

Docent na Fakultetu političkih nauka dr Nemanja Batrićević za Antenu M poručuje da je i nakon četiri godine značaj Belvedera neosporno velik, prije svega u simboličkoj ravni.

Batrićević napominje da je Belveder mjesto gdje se nacionalno dostojanstvo Crnogoraca branilo dva puta u razmaku od 80 godina i to oba puta protiv istog neprijatelja – velikosrpskog nacionalizma.

FOTO: Novak Abramović

“Ta istorijska kopča je razlog zašto je Belveder postao referenca koja je već sad dio popularne kulture i kolektivnog śećanja", napominje on.

Na pitanje kako vidi značaj protesta na Belvederu, njegove rezultate u stvarnoj i simboličkoj ravni, Batrićević kaže:

"Jednako je vjerovatno čuti o Belvederu na promociji knjige, na stadionu ili u kafani. Naravno, simbolika nije linearna stvar. Neki događaji ostvare svoj potencijal za oblikovanje kolektivne svijesti ranije, neki kasnije. Ono što je sad već jasno je da će buduće generacije, kad budu suočene sa sličnim pokušajima narušavanja nacionalnog dostojanstva, neminovno crpiti inspiraciju i snagu otpora iz Belvedera”, poručuje Batrićević.

Sagovornik Antene M ističe da je energija i reakcija tog 5. oktobra 2021. bila organska koju ne mogu u potpunosti uništiti ni političke partije koje su njom trgovale.

Batrićević smatra da ta energija u praktično-političkom smislu nije nestala, već da su suverenističke partije nesposobne da je mobilišu u adekvatnu političku akciju.

“Tada poljuljana vlast na nacionalnom nivou našla je izlaz u manjinskoj podršci DPS-a Abazovićevoj vladi, iz koje je izašao Temeljni ugovor, dok je lokalnu vlast na Cetinju SDP odlučio praviti sa onima koji su toga dana bili zabrinuti prije svega za zdravlje Joanikija Mićovića. Duh Belvedera je beskompromisna borba, a to nažalost nije duh suverenističkih partija u Crnoj Gori. Otuda je simbolički značaj Belvedera ostao veći od praktično-političkog. No, ako moram birati između dva, makar na duže staze, simbolika je od veće važnosti“; napominje naš sagovornik.

A tokom krize na Cetinju, tadašnji premijer Zdravko Krivokapić formirao je tijelo nepoznatih nadležnosti I sa sastanka istog objavio fotografiju na društvenim mrežama na kojoj se vide tadašnji poslanici Marko Milačić i Momo Koprivica, ministri finansija i socijalnog staranja i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, šef ANB-a Dejan Vukšić te ministarka odbrane Olivera Injac.

FOTO: Društvene mreže

Moglo se naslutiti da su se iz “VAR sobe”, kako je fotografija dobila naziv na društvenim mrežama, izdavale naredbe kako “posao” privesti kraju.

Batrićević ističe da su, liše tadašnjeg premijer Krivokapića, većina ostalih i danas u državnom vrhu, na ovaj ili onaj način.

„Oni su toga dana bili u službi jedne vjerske organizacije, a protiv građana u čije su ime navodno vršili te funkcije. Radi se o vjerskim fanaticima koji su na funkcije „apostola“ došli voljom Crkve Srbije. I danas vladaju u korist Crkve Srbije. Ali još samo kratko. Ubrzo će, baš kao i Abazović, „odraditi“ svoje i biti skrajnuti u korist partija bivšeg DF-a. U naredne dvije ili tri godine na političkoj sceni vjerovatno neće biti Milatovića i Spajića, a Mandić i Knežević će do tada ostvariti sve svoje srednjoročne planove. Možda Spajić i Milatović tada shvate zbog čega ih je na Belvederu čekala blokada. No, biće kasno. Crna Gora je već danas manje demokratsko, građansko i sekularno društvo. Podrška za učlanjenje u EU je na istorijskom minimumu. Već odavno se ne ponašamo kao NATO članica i niko na Zapadu ne vjeruje da smo išta više od Trojanskog konja Rusije i Srbije. Belveder je u potpunosti razotkrio to navodno „umiveno“ lice nove elite. Bogobojažljivi Milatović i Spajić, današnji predśednik i premijer, su opsesivno insistirali na ustoličenju na Cetinju čak i po cijenu sukoba, samo da im vladika ne zamjeri. To su mrlje koje se ne spiraju lako", napominje Batrićević.

FOTO: EPA/EFE

Na pitanje koliko je važno to što je Belveder postao svojevrsna lozinka za otpor posrbljavanju Crne Gore, što ga navijači reprezentacije redovno skandiraju na utakmicama, naš sagovornik odgovara:

"Izuzetno je važno, jer to je način da se stvori međugeneracijska veza i da se od takvih epizoda napravi model ponašanja. Nažalost, siguran sam da Belveder 2021. nije posljednjih Belveder. To je jasno iz činjenice da je toga dana u potpunosti razoktriven jedan šizofreni narativ i patološka mržnja prema koju oni imaju prema Cetinju kao simbolu Crne Gore i stožeru crnogorske nacije. Taj narativ sa jedne strane tvrdi da je Cetinje beznačajno mjesto (selo), bez kulture ili istorijske važnosti, koje treba dekontaminirati. Sa druge, spremni su da rizikuju oružani sukob da vazduhom dostave vladiku Crkve Srbije kako bi se simbolični čin ustoličenja desio baš na Cetinju", poručuje Batrićević.

Sagovornik Antene M napominje da Crna Gora nikad neće biti njihova i da Cetinje nije njihovo, te da otuda dolazi kriminalizacija Cetinja, otvorena stigmatizacija njenih stanovnika, šikaniranje i ignorisanje familija ljudi stradalih u masovnim ubistvima. 

"Belveder je pokazao da Crnogorce i Cetinje nije lako poniziti. Toga dana su osramoćeni kućama otišli Joanikije Mićović, crnogorska policija i pomenuti iz VAR sobe. Oni nijesu odustali od Cetinja i Lovćena, ali otpor na koji su naišli na Belvederu 2021. godine čini da se nije lako odlučiti na takav potez ponovo. Kad čuju da se na stadionu pjeva Belvederu, za njih je to podśetnik na neostvareno i opomena da je duh otpora živ. Zato ih Belveder žulja", zaključuje Batrićević.