Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Nove zanimljivosti iz života harizmatičnog fudbalera

| Postavio/la: Bojan Šuković | Izvor: Mozzartsport.com

Nove zanimljivosti iz života harizmatičnog fudbalera

“Da nijesam fudbaler, bio bih nevin“.

Rečenica koja je lansirala Pitera Krauča među najveće face svjetskog fudbala samo je djelić onoga što dugonogi centarfor ima da ponudi. Znao je da pogodi na raznorazne načine, proslavljao je golove kao robot, dizao publiku na noge, a kada je završio karijeru odlučio je da još ozbiljnije kroz autobiografske priče otkrije detalje koji su malo poznati javnosti.

Jednostavno, Piter Krauč je šoumen! I zbog toga ga svi obožavaju, ali im i nedostaje sad kada sa ljepšom polovinom i djecom uživa u fudbalskoj penziji...

“Osjećam se dobro. Trenirao sam svaki dan otkako sam napustio školu sa 16 godina, to je dakle dvije decenije rada u kojem vam svakog dana neko govori gdje da budeš i šta da oblačiš. Uzeo sam mali predah od svega toga i bacio se na neke druge stvari. I dalje sam na dugačkom odmoru, iskreno“, otvoreno će Krauč u razgovoru za Gardijan.

Tvoji podkastovi i knjige su imale jak odjek u javnosti. Šta misliš o tome?

“Ne znam šta da mislim. Imao sam najbolji posao na svijetu i vjerujem da sam ga iskoristio na najbolji mogući način. Uživao sam. Gledam često današnje igrače i čini mi se da sebe previše ozbiljno shvataju i čini mi se da ne uživaju previše. Možda ni ja sebe ne shvatam previše ozbiljno u svijetu gdje su svi previše ozbiljni, možda sam im zbog toga simpatičan“.

U tvojoj novoj knjizi (Ja, robot: Kako biti fudbaler 2) dobar dio posvećen je tome koliko su fudbaleri razmaženi. Kada putuju negdje, predaju pasoš ljudima koji će odraditi posao za njih, ne razmišljaju čak ni o tome da spakuju punjač za telefon ili donji veš...

“Kada si fudbaler, sve se lako rješava za tebe, valjda je to sad razlika u odnosu na neka prošla vremena. Ne gledam lično to tako, nisam glup, mogu da ponesem pasoš na aerodrom“.

Pominješ i to kako drugi gledaju sumnjičavo igrače koji nose knjige na putovanja... Da li se nešto promijenilo?

“Ne. Ne vidim previše knjiga. Kada sam bio u Liverpulu, Džejmi Karager je čitao nečiju autobiografiju na svakom putovanju – Pele, Krojf, Maradona, Kin, Ferguson... Eto, toliko je volio fudbal. Ali, nema tu ljubavi prema fikciji“.

Da li ti voliš knjige?

“Posljednja knjiga koju sam pročitao bila je od Enta Midltona. I to samo zato što sam ga upoznao i tada se takmičio za vrh liste bestselera. Čitao sam Juval Nou Hararija, on je napisao djelo 'Sapijens'. Pročitao sam i knjigu Mišel Obame“.

Moramo da priznamo, iznenadili smo se kada smo čuli da si tokom svog boravka u Stouku mnogo vremena provodio igrajući Trivial Pursuit (društvena igra bazirana na znanju iz opšte i popularne kulture) sa saigračima...

“Obožavao sam to. Nikad mi nije bilo dosta. Igrao sam je stalno, kad bismo putovali, čekali letove, u hotelima... Jedna partija bi mogla da potraje. Čovječe, shvatio sam koliko Čarli Adam nema pojma o životinjama. Nevjerovatno! Moji pikovi su sport i geografija, malo i istorija. Ako izvučete umjetnost i književnost, onda ste me pobijedili“, priznaje Krauč za Gardijan.

U tvojoj knjizi postoji sjajna priča o tome kako si upoznao Mikija Rurka (poznati glumac i umjetnik) u Majamiju 2006. godine, kada si otišao na odmor s prijateljima poslije Mundijala.

“Bili smo u izlasku i pomislio sam: 'Čovječe, eno ga Miki Rurk'. A on me je pogledao i rekao: 'E, ti si onaj dečko robot'. Imamo zajedničku fotografiju njega i mene kako igramo robotski ples (tipična Kraučova proslava gola) u Majamiju. Moram da je pronađem. Sjajne je to uspomena, proveli smo dvije sjajne večeri zajedno. Ali, nismo htjeli da mu smetamo, ja sam bio s društvom, a on živi tamo. Treće veče nam je neko pokucao na vrata apartmana. Pogledao sam kroz špijunku i začuo: 'Ljudi, otvarajte, ovdje Miki Rurk'. Moji drugovi su bili u fazonu: 'Dosta je više, otarasi ga se'. Zato sam se pravio da nisam tu i samo sam se vratio u krevet. Ipak mi je ostavio pismo u kojem je pisalo: 'Hajdemo na večeru'. Bukvalno sam ga ostavio tamo u sobi. Nisam ga ponio kući kako bih se hvalio ljudima. Ludo! Naravno, volio bih da ga sad imam kod sebe“.

Otkrio si i kako ti je princ Hari prišao u svlačionici engleske reprezentacije i pitao te: 'Kako si smuvao Ebi (Kraučova supruga, manekenka)'?

“To me je potpuno šokiralo. Stvarno nisam očekivao da će me tako nešto pitati. Nisam imao odgovor“.

Zajedno imate četvoro djece – da li se osjećaš nadjačano?

“Da, često kažem da moram da se prešaltam s odbrane 'čovek na čovjeka' na zonsko markiranje. Potpuno ludilo, ali osjećaj je sjajan. Imamo po dvije djevojčice i dječaka i stvarno se osjećam blagosloveno. Ponosam sam, ali mi je sada laknulo. Dugo sam ostajao budan do četiri sata ujutru kako bi ih hranio. Djevojčice mi sada dosta pomažu“.

Naznačio si da bi volio da postaneš trener. Što bi to radio sebe, kada ti sve ide tako lijepo?

“Da, privlači me to. Pisao sam knjige, pravio podkaste, ali fudbal te jednostavno ne pušta. Kao što rekoh, od svoje 16. godin sam u fudbalu. To je sve što znam, pa mi sada malo i nedostaje. Jednog dana ću možda ući u trenerske vode, ali sada se radujem prvom Božiću koji ću provesti s porodicom. Bukvalno nisam slavio Božić još otkako sam bio dijete. A, kada postanem trener, to opet neće biti moguće“.

Ostavi komentar

0/300