U Timura kratke noge

Za Antenu M piše: Aleksandar Radoman

Uprkos tlapnjama ateista i sumnjama agnostika dobri Gospod nam svako malo pošalje neko znamenje da ipak postoji. I da, k tome, ima krajnje bizaran smisao za humor. Jer koliko god se Darvin upinjao, nikakvom se evolucionom teorijom ne može objasniti autohtona pojava humanoidnoga uzorka što se u virtuelnome svijetu interneta odaziva na Timur Tmurni.

Da je nesumnjivo riječ o produktu šeretskih pokusa Svevišnjega, jasno je ako uporedite javne istupe gorepomenutoga s njegovim pozivom. I ovlašni uvid u te neduhovite, visoko kontaminirane tovare nesuvislosti naćeraće slučajnoga posmatrača da pomisli da bi njihov autor mogao biti stanar jedne specijalizovane medicinske ustanove u glasovitome pomorskom i trgovačkom naselju pokraj Kotora. Kad se, pak, raspitate za biografiju dotičnoga i doznate da je riječ o ljekaru, u raskošni talenat za komendijanje Svevišnjega zasigurno više nikada nećete posumnjati. A kad uz ime toga Jahveova proizvoda sarkastičnoga poigravanja s ljudskom bijedom pročitate da se potpisuje baš kao satiričar, e da vas tada vidim hoćete li se više usuditi da pohulite na ime Gospodnje i njegov smisao za humor, dakako.

No, da vidimo sad što je tu po srijedi. Prije nekoliko neđelja to što se odaziva na Timur Tmurni na svome je fejsbuk profilu objavilo pompeznu vijest da je dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić nezakonito izabran za dekana. Da bi argumentovao svoje otkriće, citirao je član Zakona o visokom obrazovanju vezan za Univerzitet i uz njega priložio odlomak iz Statuta Univerziteta Crne Gore. Otkriće je promptno i slavodobitno prenio portal In4S. Na tu je nevještu montažu i lažavinu odgovorio Sekretar FCJK obrazloženjem da ta ustanova nije dio Univerziteta Crne Gore, pa se na nju ne mogu primjenjivati akta UCG te da je Čirgić za dekana izabran u skladu sa Zakonom o visokome obrazovanju i Statutom FCJK. Iako je po Zakonu o medijima bio obavezan da objavi demanti, portal In4S, njegujući postojano ignorisanje crnogorskih zakona, nije ga objavio, no to je saopštenje objavljeno na zvaničnoj stranici FCJK, kao oficijelna potvrda da je ono što se vabi kao Timur Tmurni – notorni lažov.

Ali, avaj, nije Timur Tmurni tek obični lažov. Riječ je, naime, o jednoj izuzetno upornoj vrsti lažova-povratnika, kojoj je upravo odlazeća vlast dekriminalizacijom klevete svojevremeno otvorila vrata da svoje patološke porive bez ikakvih prepreka mogu izliti javnim prostorom na svako čestito čeljade. Tako Timur nije bio lijen pa je na svoju početnu bezočnu laž dodao i cijeli niz novih. U tom novom lažljivom performansu predmet njegovih konfabulacija nije više samo Adnan Čirgić već cijeli krug novih fiksacija.

Manirom provincijskoga šovena Tmurni prvo udara na ženu. I da se razumijemo, kao trag izvjesnih libidalnih kompleksa ta žena nema svoj identitet i autonomnu vrijednost već je označena imenom njenoga brata, to jest mene („Aleksandra 'Aco, braco' Radoman“), i pritom je, kako veli Tmurni „nebitna“. U svijetu bolesne mizoginije kojem pripada ovaj ljekar-pacijent žena može biti samo mračni predmet želja, a inače je „nebitna“. Uz ime moje sestre kojoj ovakva protuva zaista nije dorasla ni ime da pomene, dodato je da „ju je burazer zaposlio“, što je još jedna masna laž iz raskošnoga repertoara toga osvjedočenog lažova.

Drugi na spisku je „burazer“, odnosno ja. Kako veli Tmurni – prodekan za nastavu „a nema naučno zvanje“. „Nije ni magistar, nije ni doktor nauka. Kako to može?“ veli ovaj ekspert za lov na vještice. Tačno je da nijesam ni magistar ni doktor nauka, već doktorand (a kako se može biti doktorand bez magistrature neka se malo obavijesti đe treba), kao što je tačno i to da Zakon o visokome obrazovanju Crne Gore ne propisuje da prodekan za nastavu mora imati naučno zvanje. Uslove i djelokrug rada prodekana za nastavu u skladu sa Zakonom propisuju akta FCJK, pa Tmurni može mirno da krene u lov na neku novu senzaciju jer ni ovđe nije imao sreće da nagazi na skandal!

Treće ime na Timurovu spisku je istoričar Boban Batrićević, o kojem manirom sveznajućega pripovjedača iznosi niz neistina vezanih za njegovu doktorsku disertaciju. Umjesto konstatacije da je doktorirao zakonito na visokoškolskoj ustanovi koja legalno radi u Republici Srbiji, Tmurni izmišlja nekakve navodne rokove od 18 mjeseci između prijave i odbrane doktorskoga rada, a laže i da je Batrićević doktorirao kod „prof. BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI Sanjina Kordića“. Batrićevićev mentor nije nikakav Kordić, već prof. dr Sanjin Kodrić, o čijim se naučnim referencama lako može informisati, a tako i uvjeriti da je, pored ostaloga, riječ o jednome od prominentnijih stručnjaka za „kulturno pamćenje“ u regionu. Batrićević je svoju disertaciju, uostalom, objavio kao knjigu, a jedan od njenih recenzenata je i František Šistek s Karlova univerziteta u Pragu, pa se o njenoj vrijednosti svi dobronamjerni, a i oni drugi, lako mogu informisati. Laže Tmurni i da je Batrićević „jedan od organizatora studentskih protesta 2012. koje je isti i udavio“ jer je te 2012. godine Batrićević već bio magistrand, van ovih studentskih aktivnosti.

Trajna fiksacija Timura Tmurnog Adnan Čirgić ovaj se put našao tek na četvrtom mjestu njegovih Top 5 pljuvačina. O Čirgiću ONO, između ostalih bljuvotina, veli: „Ugledan u opskurnim naučnim krugovima, za sprdnju u ozbiljnim.“ U karnevalskome svijetu kreature zovom Timur Tmurni pod ozbiljnim naučnim krugovima zasigurno se misli na njegove fejsbuk pacijente, a opskurni naučni krugovi vjerovatno su, recimo, uredništvo Enciklopedije slovenskih jezika i lingvistika koje je baš Čirgiću povjerilo izradu jedinice o crnogorskome jeziku, kao jedinome stručnjaku iz Crne Gore koji je dobio priliku da sarađuje na tome projektu. Opskurni krugovi zasigurno su i predstavnici američke izdavačke kuće Lexington Books, kod koje ovih dana iz štampe izlazi englesko izdanje Čirgićeve Dijalektologije crnogorskoga jezika. Tim opskurnim naučnim krugovima po svemu sudeći pripadaju filolozi s kojima je Čirgić sarađivao, počev od Dejvida Kristala, Marka Grinberga, Emila Tokaža, Radoslava Katičića, pa do Josipa Silića, Ljudmile Vasiljeve, Stjepana Damjanovića ili Andrija Denilenka.

Još jedan je član kolektiva FCJK u fokusu Timurovih lažavina. Riječ je o prof. dr Vladimiru Vojinoviću, o kojem je Tmurni stigao da saopšti najmanje tri laži. Prva je da je „doktorirao pod neregularnim uslovima“ „pred samo dva člana komisije u Nikšiću“. Kako sam prisustvovao odbrani doktorske disertacije Vladimira Vojinovića na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, moram razočarati Tmurnoga jer sam svjedok da je komisija za odbranu doktorskoga rada bila u punome sastavu. Činili su je dva redovna profesora univerziteta i jedan docent, sva trojica nesumnjivi autoriteti u oblasti književne montenegristike. Ako ne vjeruje meni, neka se Tmurni raspita na današnjem Filološkom đe će lako doći do dokumentacije koja će potvrditi moje svjedočenje. Druga laž je da je kolega Vojinović „bivši prodekan na Fakultetu za crnogorski jezik i čirgilicu“. Treća laž je da je Vojinović „direktor Internacionalnog sajma knjiga i čirgilice“, uz imputaciju da se taj sajam organizuje uprkos mjerama NKT-a. Sajam knjiga je i medijski najavljen i svako ko je tu najavu pogledao mogao se osvjedočiti da Tmurni ponovo laže.

Beśedu u kojoj se svaka sljedeća rečenica takmiči s prethodnom u pogledu količine laži koju će plasirati, Tmurni okončava egzaltiranim upitom: „Hoćete li još da se dopisujemo, smrdovi uhljebnički režimski???“ Kome je uputio te riječi ostaje upitno, a lako može biti da je predmet njegovih opskurnih internet iživljavanja konačno postao on sam, budući da je ovaj dokazani lažov-povratnik u potonjih dvadesetak dana izrastao u postojani stub novoga režima.