Cravates Rouge feat. DF&URA

Piše: B. Grinevski

Ukoliko je neko pomislio da su Demokrate dvojca Bečić-Bogdanović pogriješile pristajući da im se dodijeli mjesto predsjednika crnogorske Skupštine - grdno se prevario.

Populističko-narodnjačka partija, do nedavno poznata po neimanju stavova o bitnim političkim i pitanjima kulture, ponaša se najzrelije i najpametnije u Trojnom paktu. Umjesto da trče za publicitetom i obaraju rekorde u izjavama, intervjuima, starim i novim video-zapisima, predsjednik Bečić i ideolog Bogdanović su odabrali mnogo efikasnije rješenje. Saglasili su se sa unisonim predlogom Demokratskog fronta (da ih u ovom tekstu tako nazovemo, poštovani čitaoče, dok još formalno postoji ova skupina, koja se prvo u Parlamentu, pa će onda i na druge načine, polako rastače na svoje sastavne djelove) i četvoročlanih “game-changer-a” iz (nominalno) Abazovićeve URA-e.

Ideja DF i URA je, vrlo vjerovatno, bila da ovu, pojedinačno vrlo snažnu partiju, skrajne iz žestoke borbe za pozicije izvršne vlasti i dodijeli joj, spolja posmatrano, ceremonijalno-reprezentativnu ulogu šefa Skupštine. Pametne Crvene Kravate (pamet im sada možemo, konačno, priznati - jer je i postupanje po dobrim savjetima znak pameti) dočekale su taj neoprezni dar smireno i bez mnogo priče.

Dok su se opozicioni/novi vladajući politički prvaci poslušno skupljali pod Ostrogom i u drugim crkvenim objektima, a stranice nove režimske štampe punile intrigama, podmetanjima, optužbama, uvredama i prijetnjama, Crvene Kravate su sve to posmatrale sa strane i, praktično, odćutale.

Izbor g. Bečića za predsjednika Skupštine je odmah pokazao novo lice (čak je i partijska roze-crvena kravata promptno zamijenjena!) i najavio novu političku taktiku ove partije: mirno, staloženo, uljudno i strogo formalno. Istina - u pravu su oni koji to primjećuju - i dalje uglavnom bez ulaženja u meritum stvari i u srž problema, čega su se Demokrate još od osnivanja vrlo čuvale. (Ta vještačka i namještena distanca od stvarnosti je, neizbježno, bila prekinuta povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja - kada su se Cravates Rouge jasno i bez ostatka svrstale uz srpsku crkvu i branilr njene interese u Crnoj Gori. Balast koji će ih jednog dana teško opteretiti, ali da ne srljamo sada u budućnost koja nije bliska.)

Bečićev odgovor na čestitku predsjednika Đukanovića je iznenadio mnoge - i što ga je bilo i kakav je bio. Taj dobri utisak je samo potvrđen izjavama novog šefa Parlamenta da manastiri nisu mjesto dje se kreiraju vlade, da je protiv rušenja Mauzoleja i da nije saglasan da treba tamjanom kaditi prostorije državnih i javnoh institucija. Dobro zvuči, a ne opterećuje mnogo.

Naravno, nema mjesta naivnosti i preuranjenim zaključcima: ne samo što su, kako se to odmah pokazalo, neki članovi Demokrata bili prisutni “istjerivanju đavola” u Skupštini opštine Budva, već je ova partija dragovoljno i radosno u koaliciji sa DF u toj komuni, bez zazora i vrlo entuzijastično. Uz to, čak i sumaran pogled na njihovu listu dovoljno govori o “građanskoj” i “crnogorskoj” suštini njihove politike. I to će im zadati muke - ako ikada budu željeli da odigraju ulogu koja bi na duge staze bila dobra i korisna za suverenu i nezavisnu Crnoj Goru.

Za to vrijeme, saborci Demokrata se ponašaju kao likovi iz predizbornih spotova tih istih Demokrata: ne zna čovjek da li oni to ozbiljno, ili se neko sprda sa njima i sa nama svima!

Sačekaćemo, dragi čitaoče, da jedna od tih istorijskih ličnosti ustane iz bolesničke postelje, iz koje je dao unikatni horizontalni intervju za neku beogradsku televiziju (nadamo se da nije ništa ozbiljno, tj. ozbiljnije od onoga što ga je odavno napalo) pa ćemo konkretnije o naprasnom formiranju “Demohrišćanske partije”. Za sada je jasno da je tu posrijedi nekakva preša, pa se ubrzano mora formirati partija Kandidata za premijera. (Istina, dozvolite nam šalu, bojimo se da g. Ahmadinedžad neće biti zadovoljan imenom. Božja partija “23. septembar” bi više ličilo na osnivača iz naše priče!) Prije toga će se Mandatar izviniti srpskome predsjedniku, jer tako mora. Možda i njega, u tom divnom naređenom izvinjenju, nazove Srbijancem, što mislite? Bilo bi logično, s obzirom na sve slučajnosti i percepcije, koje tako nemilosrdno šibaju našeg novog junaka, “stoprocentnog Crnogorca”.

Demokratski front je, dakle, obaviješten da ništa od njihove političke platforme i zakletih ideoloških postavki ne može u program nove Vlade, pa su osipanje na poslaničke klubove i podgrijano oduševljenje evro-atlantskim savezništvom od strane PzP nova realnost te odlazeće koalicije. Pobijediše, a niko ih ne želi. Čudni su putevi politički.

(Kao što je čudno što, sedmicama već, slušamo kako neke ambasade velikih zapadnih zemalja kroje novu Vladu. To je valjda loše - tako smo davno učili u školama raznim. Nije valjda neprihvatljivo samo kad se za spisak ministarstava ode kod ruskih prijatelja? Budimo principijelni, gospodo i drugovi!)

Na kraju ostaje URA i njen instant-popularni lider. Endrju Vorhola je davno govorio da će svi biti po 15 (petnaest) minuta slavni.

Dobro je rekao taj Endi. Čini se da su to Cravates Rouge shvatile. Bar nam sve na to liči, pred očekivano iscrpljujuće pregovore o mjestima u izvršnoj vlasti, koje će predsjednik Skupštine mirno posmatrati iz svog kabineta, primajući domaće i inostrane čestitke i goste, svjestan da je na poziciji dje se ne izlaže odgovornosti i na kojoj je spašen potrebe da se bavi problemima i pitanjima koji zahtijevaju brze i jasne odgovore.

Retorika može da se nastavi, a odgovornost će snositi drugi. Divota.