Nova faza velikosrpskoga fašizma

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić

Na početku treba reći da nije šteta što je stara vlast pala, ona iz 2020. Nije šteta jer za deceniju i po nakon obnove državnosti nije stvorila institucije koje će braniti tu državu. Nije izgradila građansko društvo, već je dozvolila asimilaciju domicilnoga stanovništva čiji današnji proklamovani politički predstavnici suštinski svoju pastvu podučavaju da im Crna Gora nije matična zemlja i da problem Crne Gore treba da rješavaju oni koji se nacionalno iskazuju kao Crnogorci.

Nije šteta ni zbog toga što nije objasnila građanima da im je maternji jezik crnogorski i da upravo jezik u Crnoj Gori služi drugima za asimilaciju Crnogoraca. Nije štete ni zbog toga što nije reformisala Univerzitet i nacionalnu akademiju i što obrazovni sistem nije iskoristila da generacijama koje su stasale u obnovljenoj Crnoj Gori objasni što je to Crna Gora, ko su kvislinzi, što je fašizam, što je četništvo itd.

Ali je šteta što su nakon njih došli ne gori no najgori koji su mogli doći. Zato danas sve ono što smo imali do 2020, a što smo bezbroj puta kritikovali, djeluje kao nedostižno dobro. Na djelu je danas pomirenje kao fašistička mantra oslobodilaca iz 2020. godine. To pomirenje podrazumijeva prihvatanje sudbine obespravljenoga roba bez prava glasa, bez prava na protest, bez prava na zaštitu života u konačnici. Da ne govorimo o ostalim ljudskim pravima koji onima što se ne uklapaju u političko-ideološke nazore oslobodilaca na vlasti djeluju kao kakav skandinavski luksuz.

Najviša državna nagrada ovih je dana ne samo unižena (unižavana je i dosad ako uzmemo u obzir ko su sve bili laureati) no obesmišljena dodjelom za knjigu koja je objavljena mimo zakona, a nagrada dodijeljena protivno proceduri. Mirni građanski protest protiv svečane dodjele te unižene i obesmišljene nagrade završio se brutalnim djelovanjem policije protiv građana i ciljanim sipanjem biber spreja u oči dekanu FCJK.

Nakon čekanja Venecijanske komisije da presudi u slučaju skandaloznoga kršenja zakona i zloupotrebe parlamentarne većine u penzionisanju sutkinje Ustavnoga suda gđe Đuranović i dalje se "nešto" čeka - iako je stav Venecijanske komisije jasan: vlast je prekršila zakon i zloupotrijebila moć.
Građanima koji mjesecima na Kruševu ždrijelu svakodnevno traže pravdu i odgovornost za zločinačka ubistva svojih sugrađana i svojih najbližih vlast poručuje da će novim zakonom biti sankcionisani kao teški prestupnici.

Jasna i nedvosmislena poruka poslata je i onima koji planiraju napuštiti ovakvu vlast brutalnim napadom usred bijela dana na gradonačelnika Budve koji je smogao snage ne da izađe iz politike, kako su to dosad učinjeli brojni akteri ove vlasti koje više ne vidimo u javnome životu, već da napravi zaokret u odnosu na ono što je obilježje ove vlasti i na državnome nivou i na svim lokalnim nivoima đe su vlast.

Po brutalnosti je i po sadističkoj zloupotrebi moći izvan kategorije slučaj bivšega glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji skoro godinu i po dana mre u spuškome zatvoru pokušavajući odbraniti sopstvenu čast pred obeščašćenim pravosudnim sistemom. Čovjek koji je prije gotovo deset godina spriječio krvoproliće danas je žrtva onih struktura koje su se po cijenu toga krvoprolića htjele dočepati vlasti kako bi uništile svaki smisao postojanja obnovljene Crne Gore.

U zatvoru mre čovjek koji golim životom brani i našu izgubljenu čast. Skaredni su izgovori da u zatvoru prije presude mora ležati onaj koji nije planirao da bježi. Skaredni su izgovori da mu se ročišta ne mogu zakazati kako bi na koncu života mogao iznijeti odbranu jer nema slobodnih sudnica. A najskarednija je ćutnja svih koji su toga svjesni a ćute uprkos tome što im je prevashodna dužnost da progovore i da se suprotstave.

Izostanak reakcija na brojne i gotovo svakodnevne skandale koji bi u regularnim društvima podrazumijevali pad Vlade pokazuje koliko smo medijski i propagandno pregaženi. Crna Gora danas živi izopačenu stvarnost u kojoj sablazan izaziva podrška opoziciji jer je to podrška "bivšemu režimu", ali je sasvim regularno poltronisati vojvodi Mandiću i njegovim političkim ciljevima. U kojoj ima nečega kriminalnoga ako zahtijevate pravo na pravično suđenje Milivoju Katniću koji je u zatvoru jer se suprotstavio najgorim kriminalcima koje je Crna Gora u ovome vijeku dala, a već je prošao kvarat ovoga vijeka.

U kojoj je nedopustivo reći da su najbolji među nama predmet višemjesečne dehumanizacije i satanizacije ne zato što su kriminalci, jer o tome nema presudā, no zato što se ne mire s gaženjem Crne Gore, ponižavanjem njene slobodarske baštine i nestankom Crnogoraca, ali je postalo gotovo politički korektno Dražu Mihailovića nazivati antifašistom a njegova koljača Đurišića na čijim je rukama krv nekoliko hiljada ljudi smatrati nevinom ustaškom žrtvom iako je u smrt pošao čak kao ustaški kolaborant.

Bezbroj je puta u ovih pet godina ponovljeno da ovako više neće moći, da je crvena linija pređena, da nećemo dati. Pitanje je prije svega za one koji u parlamentu predstavljaju poniženu Crnu Goru kad će konačno ustati protiv brutalnoga gaženja osnovnih ljudskih prava. Jer oni koji su na vlasti ne samo da ne uzmiču no sve jasnije ističu svoj konačni cilj. Rektorov portal jutros najavljuje novu odmazdu, odmazdu Banu Raduloviću zbog jasnoga stava protiv ideologije ove vlasti.

Dok u zatvoru mre politički zatvorenik Katnić, dok se predśedniku DRI sprema osveta, dok gradonačelnik Budve u bolnici liječi posljedice svoga političkog zaokreta a gdin Odžić očekuje sličan scenario, dok građani još trljaju oči od biber spreja, dok se najboljima među nama u medijima pišu presude, vrijeme je da opozicija prestane misliti o imidžu, o bontonu i da se suoči sa svojim protivnicima ali i s međunarodnom zajednicom koja nemušto posmatra sve to iako je bila aktivan učesnik političkih promjena 2020. godine. Za početak - spasite goli život Milivoja Katnića.