Bauk saoizacije kruži Crnom Gorom

Za Antenu M piše: Demir Bulić

Logiku primijenjenog etnofašizma upoznao sam, nažalost, prerano, kad tome vakat nije, ako se uopšte može reći da ima valjanoga vakta za susret s tim baukom.

Naime, ranih devedesetih bio sam dijete. Nijedno dijete ne zaslužuje da ga se tovari teretom takvoga nauka. To, vjerujte na riječ, napominjem bez trunke samosažaljenja, posrijedi je sušti nespokoj zbog sve očiglednijeg trenda destabilizacije društva i države. Ja sam (većina nas je, uostalom) kroz to nevrijeme prošao odlično, ako se naš usud uporedi sa onim prekoputa.

Međutim, stvari u posljednje vrijeme stoje tako da uvjerljivo vraćaju neke davne ali dobro upamćene nesanice. Ove retke pišem jer sam zabrinut nad sudbinom najbližih, jer strijepim nad vlastitom sudbinom, jer se bojim za sve one koji ne zaslužuju da plate cijenu tuđe gluposti i tuđega zla.

Ono što očekujem u skorijoj budućnosti plašim se da izgovorim i pred samim sobom. Više nego ikad polažem nadu u to da me razum samo zavarava, da iz mene progovara paranoja i da me je obuzela malodušnost pa teško griješim u izvođenju zaključaka.

Ono što mi se čini bjelodanim je da razvoj situacije, naročito njegov zastrašujući tempo, u sve većoj mjeri doprinosi zgušnjavanju koje sužava prostor demokratskog djelovanja, a okolnosti u regiji idu naruku pooštravanju naših prilika.

Neophodnost istiskivanja Mandića i ekipe iz institucija visokog odlučivanja postaje očigledna čak i drači u plamenu. Štoviše, bolest je akutna, samim tim je i potreba za djelovanjem urgentna.

U protivnom, klerofašistička iredenta ubrzo će proizvesti pičvajz iz kojega ćemo se teško izvući, ako to uopšte i budemo mogli. Ako mislite da će puka parlamentarna aktivnost biti dostatna za smjenu Vučićeve agenture sa pozicija moći u našoj zemlji, don't look up.

Iako Srbija ima organizovan i jedinstven vaninstitucionalni pokret otpora, iako haos na ulicama traje već više od devet mjeseci, Vučić je i dalje na vlasti. S druge strane Dobrakova nema ni jedinstva ni organizacije, a latentni sukob u Crnoj Gori nesrazmjerno je opasniji od onoga čemu svjedočimo u Srbiji, jer na suprotnim stranama imamo nespojive svjetonazorske pozicije i državu koja je izbušena.

Država Crna Gora danas faktički nema suverenitet nad teritorijom koja je obuhvaćena Ustavom i nema institucionalni potencijal da na tom prostoru sprovodi odredbe svog najvišeg pravnog akta. Njeno pravosuđe blago rečeno hibernira, a bezbjednosni sistem počiva u miru. Njen suverenitet anulirala je teokratska paradržava sa śedištem na adresi beogradskog diktatora.

Jedini stabilan faktor u institucijama države u simulaciji je političko predstavništvo teokratske paradržave. To krilo predvodi Andrija Mandić, čelnik legislativne grane vlasti. On i njegova nabrijana banda predstavljaju kičmu aktuelnoga režima.

Koalicioni partneri "građanske orijentacije" i "manjinski" trejleri imaju značaj provajdera legitimiteta.

Iako ovi prvi figuriraju kao prvi među jednakima, oni su tu da obnašaju rolu maskirne cerade za artiljeriju i da po potrebi navlače dimne zavjese. Mislim da karakter Spajićeve partije niko nije bolje formulisao od "novinarke" Vijesti, i to sasvim slučajno, tako što je pogrešno pročitala djelić partijskog saopštenja: "Pokret Evropa sad je striktno građanske provincijencije."

Ovi drugi su domobranska ekstenzija sa dobrim honorarom i namjesništvima.

Strateški ciljevi teokratske paradržave u opreci su sa ustavnim odredbama države Crne Gore. Koegzistencija dvije države na istoj teritoriji nije moguća. Ljubiša nije Sotona, on je Neron s Temua.

Pred sinoćnjom nakupinom na Kanli kuli govorio je jedan od čelnika lokalne vlasti. Nije Jovan Rašković. I nije Mile Martić. Niti Božidar Vučurević. Ako vjerujete da je događaj nakončan iz humanitarnih razloga, onda ništa.

Ako i dalje virkate iza kutova pjene od komfora, ako požar koji se razbuktava i dalje pratite dremljivim pogledom i blaziranoga lica, mrmljajući mantre "i ovo će proć", "a neeeće" i slično, uvećava se mogućnost ćemo se možda, ali vrlo, vrlo možda, uvjeriti koliko prijatno izgleda tzv. saoizacija vlastitoga nam doma i što se sve pod tim procesom podrazumijeva.

A nova stvarnost uzvratiće pogled istovjetan vašem - dremljiv, tup i ravnodušan.