Tribalni politički teatar apsurda

Za Antenu M piše: Milorad Pustahija

Ne znam poštovani čitaoci da li se to i vama događa, ali ja se često osjećam kao jedinka izgubljena u prostorno-vremenskom kontinuumu, ili „lost in space“ kako se to u Grblju reče. Sva društvena, politička, ekonomska, religijska, i kulturna događanja su produkti „umovanja“ ravnopravnih alfa mužjaka i ženki vođenih tribalnim instiktivnim nagonima. Stvarnost nam kreira horda strašno neobrazovanih, neinteligentnih, agresivnih političkih živuljki koje nastupaju pod krinkom usvajanja evropskih vrijednosti, koje među nama rečeno, ubrzano  , gube na značaju i u samoj Evropi. Svjetski poredak više ne postoji, UN nemaju nikakav značaj, a globalizam se sveo na grubu borbu svjetskih sila za svoje interese i ništa više. Bezočni genocid nad stanovništvom Gaze, i čisto verbalistička mudrolijaška protivljenja pokazuju da više ne postoji humanizam, demokratija, empatija i vladavina bilo kakvih prava. Demokratija propada u cijelom svijetu i teži ka autokratiji, što baš i nije neka novost u istoriji, ili kao što bi to rekao Niče, vječno vraćanje istog u cikličnom razvoju kultura i civilizacija. I zato stvari treba nazivati pravim imenima da bi se mi mali, koji smo potpuno nebitni, mogli brže prilagođavati u borbi za goli opstanak.

No pređimo na naš politički tetar apsurda i to baš u okviru teatarskih događanja. Sjećate li se onih predstava sa starog Budvanskog „Grada teatra“ kad se predstave odigravaju  na tri dislocirane pozicije u jednoj te istoj noći, a mi publika ka bravi za ansamblom po cijelu noć. Ali jebi ga, tada se imalo za čim ići za predstavama Ljubiše Ristića na primjer, a danas je sve gore i gore. Počelo je u Beogradu gostovanjem CNP-a sa predstavom „Gospoda Glembajevi“ od Miroslava Krleže, a u režiji Danila Marunovića. Izgledalo je da će sve proteći na najvišem nivou, legendarna predstava, ugledan ansambl, ugledan režiser i ulaznice razgrabljene od strane probirljive beogradske publike. A onda srpska BIA na dan predstave, na sabajle in the early morning u hotelu hapsi režisera Marunovića i odvodi ga na petosatno ispitivanje zbog njegovih kolumni u crnogorskom portalu Analitika, te protjeruje ga i izriče jednogodišnju zabranu ulaska u Srbiju. Predstava je održana, ansambl je dobio ovacije ali je sve bilo pod teretom neke sibirske atmosfere stvorene od srpskog KGB-a. E, tako to radi suverena država jer joj se može. U daljem toku priče vidjećete kako to ide u našem „suverenitetu“.

U Gornjem Zaostru kod Berana odigrana četnička politička predstava osveštavanja spomenika Četničkog vojvode Pavla Đurišića i jednog od navećih ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Autori predstave su Crkva Srbije, padajući Predsjednik Srbije, BIA, te vladika Metodije Ostojić, koji je ujedno i režiser. Sponzori su gorepomenuti autori, zatim crnogorska Vlada i Skupština te sitni klerikalni i četnikoidni bašibozuk. Ansambl su činili sveštenici bez Boga i vjere i uma, zatim alkoholizirani četnikoidni naturščici, statisti iz policije a kao duh iz boce iznenada se u offu, nakon žestoke reakcije javnosti, pojavila ministarka kulture i medija Tamara Vujović i naredila da se spomenik Đurišiću odmah ukloni. A onda, nakon par minuta neko joj je objasnio u kakvoj vladi sjedi pa je produžila rok na tri dana kako bi na zakazanom četničkom derneku moglo da se obavi posvećenje spomenika herojskom koljaču muslimanske nejači. Policiju je u pokušaju uklanjanja spomenika kao onemogućila herojska pojava poslanika Dajkovića u vidu imbecilne verzije Miloša Obilića.

I onda je Metodije unio kip Đurišića u crkvu i na osnovu neustavnog Temeljnog ugovora začikao državu i javnost da sruše crkvu i polome spomenik ako smiju. Pokušao sam se sjetiti neke pozorišne predstave na koju bi ovo ludilo ličilo. I onda eureka, „Hamlet u selu Mrduša Donja“, legendarna predstava hrvatskog dramaturga Iva Brešana. „Hamlet u selu Zaostro Gornje“. I onda mi pade na um da će me odmah nazvati moj prijatelj Blagota Eraković i pitati : Halo jesi li normalan da krkanski dernek porediš sa Brešanovom predstavom. I onda ću ja da mu kažem da sam morao, jer je moga prijatelja i kolegu iz Pobjede, Steva Vasiljevića, u ovom četničkom vodvilju zapala tragična uloga Hamleta. Znam da je shvatao opasnost od snimanja scena vulgarnog četnikoljublja, ali moj drug je držeći fotoaparat u ruci, umjesto lobanje, izgovorio „to be or not to be aman jarabi“ i počeo da snima. Pretučen je i maltretiran i polomljena mu je oprema. Pitam se, pitam se, zašto naša država, ako je suverena, ne može da pošalje one iz „naše“ ANB da uhapse režisera Metodija Ostojića, preslišaju ga pet-šest sati i protjeraju u Srbiju sa petogodišnjom zabranom ulaska u Crnu Goru?

Treći čin je po nalogu svetosavaca pomenuta ministarka Vujović odigrala sama u vidu monodrame. Izdala je nalog da se ukloni spomen bista Jusufa Kamera Čeljaja kolege Đurišićevog u kolaboraciji sa fašistima i saučesnika u etničkom čišćenju pravoslavnog stanovništva na sjeveru Crne Gore, koje je sarađivalo sa partizanima. Slažem se isto istim, ali mi smeta što je udarni dio njenog saopštenja taj da je bista postavljena 2013. i da nije bilo nikakve reakcije bivše vlasti. Sramotno slažem se, ali se ne sjećam ni reakcije ovih vaših iz sadašnje vlasti. Doduše  bili su prezauzeti. Pripremali su se za državni udar i litije. No ovdje ima jedan problem, gdje sa bistom Jusufovom? U džamiju ne može iz tri razloga. Prvi je što bi bio haram unositi bistu lika koji je sigurno završio u Džehenemu. Drugi je što su naši muslimani suniti hanefijskog fikha i u džamiju ne smiju unositi nikakve figuralne slike i figure. Ni na mezarima sultana po džamijama nema bista, a kamo li da se unese bista ovoga nepomenika.

U džamijama nema ni slika ni fresaka, samo arabeske i geometrijski ukrasi i kaligrafski citati iz Kurana. Treći je, čak i da unesu bistu u džamiju i učine haram ne bi mogli Jusufa ni tu sačuvati. Jer policija može ulaziti u džamiju i bez odobrenja mešihata, jer oni nisu ravnopravni sa Srpskom Crkvom koja ima sklopljen neustavni Temeljni ugovor, te ne postoji ravnopravnost religija u Crnoj Gori. Temelj se na latinskom kaže fundamentum te ovakav ugovor čini SC fundamentalističkom crkvom. S druge strane rahmetli godpodin Husović bivši predsjednik Bošnjačke stranke i reis efendija Fejzić uspjeli su eliminisati začetke talibanskog fundamentalizma  u Crnoj Gori i stvoriti tolerantne međureligijske odnose. Svetosavski fundamentalizam je u eksplozivnoj fazi širenja i uzdizanja. Braćo muslimani mi ovako bezmudi današnji Crnogorci ne možemo vam pomoći ništa, a i da možemo ne bi nam dao Ibrahimović, serasker Mandićevih vansjkih poslova. S moje strane učiniću sve što je u mojoj skromnoj moći i  izučiću za sve nas Euzubilu i Bismilu. E'UZZU BILLAHI MINE-ŠŠEJTANI-RRADŽIM / BISMILLAHI-RRAHMANI-RRAHIM. Praštajte što vlah ateista moli, ali Bog je velik ako ne odem u raj završiću u čistilištu. Ionako u raju je dosadno, a iz čistilišta možda mogu u Dženet pa da me muče one hurije.