Moždani udar i državni udar

Za Antenu M piše: Petar Pesterović

9. avgust 2021. mora ući u istoriju pravnog i medijskog besčašća u Crnoj Gori. Ne kroz "Ljude i događaje", višestruko Raonićevom rukom kompromitovanu formu, već kroz neki format "Osobe i zbitija", tj. besprizorne osobe i bizarna zbitija.

Naime, na taj dan je bivši sportski urednik dnevnog lista sa plagiranim doktoratom koji tužilaštvo izviđa i čita već 10 mjeseci, potpisao najvrijedniji ugovor u istoriji crnogorskih javnih servisa. Ugovorom je omogućeno da najgori student Pravnog fakulteta zarađuje blizu 4000 eura mjesečno.

Ubrzo je i Drljević, docent ničega, dobio duplu platu, za samopregoran rad i za vršljanje po RTCG i namještanje izbora zajedno sa Raonićem, u periodu prije 9. avgusta 2021.

Inače, sad je već svima jasno, Raonić je sa pozicije člana Savjeta AEM obilazio partije i ambasade i nudio svima sve. Cjelodnevna gostovanja, od jutra do naglasa preko nacrtanih, četvrtu klupicu za bivšu vlast. Naravno, najviše je to dojmilo spikera vojvodu, kojeg je Đedo u trenucima lucidnosti, bez neočetnicke nostalgije, smjestio tamo đe mu je i mjesto - 81. na listi.

Spiker je pokazao direktnu zainteresovanost za uređivačku i kadrovsku politiku RTCG i racionalno inženjerski, kao kad se popravlja auto i liju felge, instalirao Drljevića i Raonića, kvazidoktora i pseudo pravnika.

Moždani udar 

Tako da, kad Raonić priča o nezavisnosti RTCG, uzmite to sa ogromnom dozom rezerve, do potpunog nepovjerenja u njegove iskaze.

Dok Raonić razglaba o planovima, on zaobilazi istinu u širokom luku (tj. bezočno laže), jer mu je svaki finansijski i produkcijski plan mijenjan, a plan zaposlenih tj. sistematizacija imao je i po šest promjena godišnje, sa ukupno preko 1000 intervencija za pojedinačna radna mjesta. U 1000 promjena Drljevićevog Savjeta pod optužnim predlogom nije bilo mjesta za odredbu u sistematizaciji đe se Zakonom traži da generalni direktor ima 10 godina iskustva, u skladu sa zakonom, što Raonić, uz ovu dinamiku kršenja prava, neće dostići ni do penzije. Ili ambasade. Ili Spuža. Zavisno od  pogleda zainteresovanih posmatrača. Od kojih je poslednji u nizu - najrealniji.

Što znači da je Raonić vodio RTCG onako kako je širio vladavinu prava. Nikako.

Istina, njegov običaj da pod krinkom zvanične djelatnosti široko, a suptilno informativno sarađuje sa ambasadama, a i partijama i ovdje je došao do izražaja. Ako sad ova rečenica nekog asocira na Aleksu Žunjića ili Joksima... to je to.

Raonić bezočno obmanjuje kad kaže da je smanjio broj honoraraca. Kod bivšeg direktora nije bilo niti jednog.

Trostruki nelegalni generalni izmislio je radna mjesta glavnih urednika RTCG koji pripadaju njegovom kabinetu, čime je obesmislio uloge direktora RCG i TVCG, definisane u Zakonu. Istina, i oni aktivno učestvuju u obesmišljavanju, brojeći dane do useljenja ili novog filmskog festivala.

Raonić je duplirao menadžerska mjesta na koja postavlja ljude koji ne znaju ili znaju, a moraju da rade što se ne radi jer se svaka naznaka otpora njegovoj agresiji i destrukciji ogleda u šikaniranju koje on lako sprovodi preko poslušne, a korumpirane Pravne službe.

Raonić je, shodno svom neiskustvu, jer je do 2018, djelovao kao pomoćni radnik u komercijali, čak i za savjetnike direktora kao uslov propisao samo jednu godinu iskustva. Njegovom pomoćniku za tehnologiju koji krcka pare po sajmovima i koji je došao iz bankrotiranog IN, bio je potreban savjetnik za građevinu. Ipak se ovih dana ne glaskaju o milionskim zaludnim renoviranjima i rušenju modernih studija - da bi napravili nove i modernije. To su dali u zadatak šefu korporativnih poslova, do 2021. uglednom kafedžiji iz Kolašina i šefu održavanja zbog čijeg je iskaza kod revnosne Pravne službe jedan kolega izgubio posao. Sada za propale radove đe je bio nadzor nalazi nesuvisla i lakoumna objašnjenja, braneći poziciju na nezakonitoj listi dobitnika stanova. Valjda tako uče o svjedočenju istine na Bogosloviji.

Umjesto da zbog svega ovoga prećuti obljetnicu, Raonić je CG javnosti upriličio moždani udar u vidu intervjua kod Marka Vešovića, koji se specijalizovao za prenošenje FB impresija Borisa Raonića, a svake sedmice sazna iz Vlade, ili Tužilaštva nešto ekskluzivno, uglavnom nebitno... Od navedenog sadržaja, tj. zvečeće ispraznosti intervjua, što neko reče, i transfer blama imao je transfer blama.

U visokoparnom praznoslovlju, Raonić besprizorno gazi istinu dok Marku Vešoviću, koji se predstavlja kao urednik Raonićevog portala, objašnjava sudske procese. Da tu ima išta od istraživačkog novinara, pitao bi svog poslo&stanodavca kako je izbjegao pravosnažnu presudu kojom je utvrđeno da je i 1. juna 2023. nezakonito izabran, jer NIJE IMAO 10 GODINA radnog iskustva.

Raonić je, naime, dao ostavku kako bi izbjegao da ga pravosnažna odluka dočeka na mjestu generalnog, što bi ga po zakonu eliminisalo iz narednih izbora. Da je Vešoviću do istraživačkog novinarstva zapitao bi se kako osoba koja je u RTCG ušla 2023. kao pripravnik, dobija stan?! Kako dobija stan pomoćnik sa 2700 eura, takođe doveden 2021. da finansijski uobliči Raonićeve sumnjive poslove, ali i da mu bude konekcija sa jednom procrnogorskom partijom?! Jer, Raonić nije ideološki ostrašćen. Najviše je skeptik (očigledno - spram  moralnih uzusa)  što i piše na njegovom FB profilu kad se predstavlja kao centripetalna sila svog mikrokosmosa. Što, kad se stavi u korelaciju sa njegovim nezakonitim i štetnim  djelanjem, može sve da se prevede i  kao -  moralna crna rupa.

Disciplina na poslu je takva da ljudi koji su uvijek davali doprinos i dalje bukvalno održavaju RTCG, dok Raonićev menadžment glumi odgovornost i stres, a pravi veliku štetu finansijskim interesima RTCG. Dvije pomoćnice i savjetnice, čuvarke tajni Raonićevih zakulisnih biznisa i kombinacija - T.V. i V. V. uopšte ne dolaze na posao! Jedna direktno kontroliše biznis sa zgradom, a druga je orijentisana na umjetničke projekte.

Neuspjele.

Istina, redovno su na poslu inženjeri energetike, šefovi za tendere i pravo i ostali novodovedeni koji stavljaju potpis tamo đe god Raonić i šef tehnologija i milionske digitalizacije koja teče forever zatrebaju korisne idiote. Tenderi, obično, ne uspiju iz prve ruke, ali poslije razgovora i podešavanja uslova za poželjnog nabavljača sve se završi po maksimalnoj nabavnoj cijeni. I crnogorski Netflix u koji je uloženo skoro MILION eura i automatske kamere za par kadrova u Dnevniku za koje je plaćeno oko 800 hiljada eura. Interesantno je da su sve osobe povezane sa čudnim nabavkama, tenderima i odbranom Raonićevih nelegalnosti na listi varijabila koje se ne objavljuju, ugovora koji nijesu zakoniti i konačno na listi dobitnika stanova koja teško da će biti ozvaničena, jer bi sama po sebi bila krunski dokaz Raonićeve četvorogodišnje destrukcije. Sve ovo ukazuje na duboku, sistemsku korupciju koju, kad neće već istraživački novinari tipa omniprisutnog Vešovića, mora istražiti neki odgovorni tužilac.

Jer menadžment nelegalnog Raonića i plagijatora Drljevića do sada je raspolagao sa 90 miliona eura. Za to su nuđeni talking heads intervjui, "pucačka ekskluziva" sa Belvedera i ustoličenje episkopa Metodija na Parlamentarnom bez znaka, nepoznate produkcije. Čudno je što RTCG nije direktno prenosio činodejstvovanje mitro-kamo-polita i pokušaj linča kolega iz Pobjede i Vijesti, kao ekskluzivu.

Sve u svemu, djelovanje Raonića i njegovih požmirepa sve više liči na izvođenje moždanog udara u produženom trajanju.

Državni udar

Za razliku od očajnog studenta Raonića, Ljubiša Ostojić je, došavši iz Sarajeva, devedesetih, savladao tajne ekonomije na, kažu, skoro briljantan način. Ipak je, odmah po završetku studija, otišao u iskušenike. Ne znamo baš kakav se haotičan ili metodičan proces dešavao u njegovoj glavi, tek Ljubiša je vidio da je teško i neisplativo raji objašnjavati nevidljivu ruku tržišta, te je sve svoje talente uložio da se etnofiletizam proširi kao vidljiva  glava njegove vjere, Ili ideologije - kako hoćete.

I sad, umjesto Ljubiše i nevidljive ruke tržišta, imamo Metodija i vidljivu kamu P. Đurišica, osobe koja u toku II svjetskog rata od Sila Osovine i domaćih izdajnika nije saradjivao  samo sa Japancima. Kakvo se junaštvo, karakter i plemenitost vidi u njegovom ponašanju, teško je dokučiti normalnim osobama. Kako se nejaka čeljad svoga sela brani tako što kolješ i pališ  druga sela i okle P. Đurišić u povlačenju s ustašama. To je tajna koju rasprijeda naš Metodije, naručujući skulpturu koju slavi, pa u crkvu meće... zajedno sa  balafurdijom krvavih očiju i alkoholnog zapaha, koji bi malo da linčuju novinare. Uz prisustvo nezainteresovane policije, koja pomalo i navija  za performans Metodija i njegovih  fanova. U pristojnim društvima ovo se tretira kao ozbiljan udar na državu.

A možda je Ljubiša uvidio da bi ga smjernost i iskušeniištvo, hristoljubiva skrušenost  i poštovanje ustaljenih procedura poveli u ruke... recimo čika Kačavende. Zato je odlučio da ovako dijabolično i nasilno nastupi, malo u uniformi vojske, malo padobranski, malo uz odeždu i paklenog Paka.

Zaključak

1. Nije pala Bastilja, Maradona sa Plaže, no je tvoja "božja" ruka ugovorno rastemeljila Državu, a napravio se koruptivni i moralni čir gori od svih variola vera... i to kad pukne trebaće dosta vremena da se sanira.

2. Raonić je nelegalno na čelu RTCG koja pod njim postaje egzemplarni korupcionaški servis.

3. Pavle Đurišić je najgore zlo koje je dao crnogorski narod i njega slaviti je apsolutni fukarluk i fašizam.

4. Dok god je u institucijama vedrljevića, braonića, ljostojića, popmićo(vića) i drugih nepismennjaka,  falsifikatora i plagijatora koji nijesu za institucionalno vođstvo, već institucionalno zbrinjavanje - moždani i državni udari biće nam svakodnevnica.

Zato prognoziramo - otpor... Protiv fukarluka, neznavenosti i fašizma.

Pa ko što ponese.