Za Antenu M piše: Adnan Čirgić
Ispratili smo juče na posljednji počinak jednoga od potonjih iz generacije utemeljivača savremene kulturne montenegristike. Nema potrebe ponavljati biografske detalje - nijesu nepoznati, a internetski su dostupni na raznim stranama.
Sreten Perović za svoga dugoga vijeka, za pune 93 godine, ostavio je značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je uzornu familiju, koja mu je u vrijeme kad mu je to bilo najpotrebnije uzvratila pažnju kojom ih je obasipao. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Ugradio je sebe u temelje svih institucija i pokreta koji su za cilj imali emancipaciju Crne Gore. A cio je njegov rad bio emancipatorski.
Za svoga dugoga vijeka imao je bezbroj prilika da poklekne. No ni u jednoj se nije ni okliznuo. Bio je svjedok raznih društvenih prilika i neprilika. Rođen u doba kad Crna Gora nije uspjela sačuvati ni ime, silom i prije vakta odrastao u ratnim i poratnim uslovima, školovan u univerzitetskom centru đe se Crna Gora od njegova osnivanja tretira kao dio srpskoga etničkog prostora, ostvarivan u jugoslovenskoj Crnoj Gori koja je sva svoja prepoznatljiva obilježja položila na lažni oltar bratstva i jedinstva, Sreten Perović bio je sve ono što nije smio biti - jedan od utemeljivača nauke koja je kulturne fenomene u Crnoj Gori tretirala kao nacionalno crnogorske, uprkos onome što je oficijelna nauka očekivala.
Biti u društvu braće Radojevića - Radoja i Danila, Vojislava P. Nikčevića, Radoslava Rotkovića, Milorada Stojovića, Branka Banjevića, Dragoja Živkovića, zalagati se za pravo na postojanje crnogorske književnosti, crnogorskoga jezika, crnogorske kulture - značilo je osuditi sebe na društvenu izolaciju, na progon iz svemoćne partije, na žig nacionaliste, separatiste i sl. titula koje je ondašnja "služba" dodjeljivala rijetkima.
Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije. Ni krajem 80-ih i početkom 90-ih, kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije Perović pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravdu iz svoje porodične prošlosti. Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom: Crnogorski PEN centar, Crnogorska pravoslavna crkva, Matica crnogorska, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje...
Sedamdeset godina bio je prisutan na crnogorskoj javnoj sceni: kao pjesnik, kao književni kritičar, kao pozorišni djelatnik, kao esejist, kao prevodilac, kao kulturolog u najširem značenju te riječi. Bio je za sve to vrijeme i uzoran suprug, i brat, i otac, i đed, a bio je - bilo bi mu drago da se to spomene - i uzoran vinogradar za kojega nikad nijeste mogli znati je li mu milije kad mu pohvalite rakiju ili pjesmu. Bio je rijetka pojava među Crnogorcima jer je lako i brzo praštao svima - osim šovinistima.
Upoznao sam ga posredstvom Vojislava P. Nikčevića i mogu svjedočiti koliko su ga radovali uspjesi mlađih generacija. Ništa manje nije bio ponosan na uspjehe svoje generacije, o čemu svjedoče desetine tekstova o njegovim savremenicima.
Omaž o Sretenu Peroviću u okviru Cetinjskih filoloških dana sljedećega mjeseca, u organizaciji FCJK i Crnogorskoga PEN centra, biće prilika da se podrobnije priśetimo brojnih zasluga njegovih za ukupnu montenegristiku. No o sedamdeset godina njegova predanoga emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, ćutnja posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac on je bio sve ono što oni nikad neće biti.
Slava mu!
Revizija
Sretenu Peroviću ubili su partizani na pravdu boga i oca i đeda na kućnom pragu. Sretenu je bilo dovoljno što on zna i što je sva CG znala da su nevini. Za razliku od njega, jedan aktivista za "ljudska prava" sklopio je pakt s vlašću i SPC da rehabilituje svog đeda kolaboracionistu. Jedan je Sreten!
Lada
Žalimo za hrabrim pjesnikom Sretenom Perovićem. Malo je takvih, ali zato svijetle kao svjetionici nama koji volimo Crnu Goru.
SrđanR
Slava mu i hvala! Veliki Sreten Perović, gospodin u svemu! Bogomi, divan je omaž napisan i od srca, očigledno! Hvala Adnane Čirgiću.