Pokrštavanje ulica: Četvrte proleterske ili Pavla Đurišića?

Za Antenu M piše: Mirjana Kostić

Ne skriva se Pavle Đurišić samo u Beranama, iza dveri Srpske crkve i ispod popovskih mantija. Viđen je ovih dana u centru Podgorice, u ulici koja je decenijama nosila ime proslavljene Četvrte crnogorske proleterske brigade. Na puškomet od skromne table, postavljene u spomen na herojsku epopeju udarne partizanske brigade, danas stoji ćirilični natpis: „Đurišiću mlad majore komandante Crne Gore“.  Uz zloslutni grafit koji je, u ime „Gvozdenog puka“, ispisala neka crna četnička ruka, dopisana je i poruka: „Kosovo je Srbija“. I bez grafologa lako je raspoznati autorski rukopis i naredbodavce koji u sred nekadašnjeg Titograda veličaju ratnog zločinca i koljača.

Ulica Četvrte proleterske brigade nije neki zabačeni ćorsokak u Glavnom gradu u koji ne zalazi niko. U njoj je smješten Dom zdravlja, Centar za socijalni rad i jedna od najstarijih škola koja nosi ime revolucionara i prvoborca antifašističkog parizanskog pokreta Sava Pejanovića. Rame uz rame sa slavnim antifašističkim nasljeđem, svakog osnovca, pacijenta, prolaznika već danima dočekuje i grafit na ogradi naizgled napuštenog gradilišta, nalik zasjedi iz koje vreba zloglasni četnički komandant.

I dok se u Ulici Četvrte proleterske vodi nijemi rat između partizana i povampirenog četništva, aktuelna vlast dosljedno iskazuje ekstravagantnu tolerantnost prema fašizmu i možda u potaji priprema konak za Đurišićevu bistu u Skupštini Crne Gore. Građani pokorni, uglavnom, gledaju svoja posla, vjerujući da je u zemlji brojanica sudbina naroda da trpi. Srećom, vazda je u ovđe bilo onih nedoder junaka i njihovih potomaka koji neće dozvoliti potajni naum da se ijedna partizanska ulica prekrsti u zločinačko četničko leglo.