Rusija koristi Armeniju kao tranzitnu zonu za vlastitu trgovinu zlatnim polugama

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Telegram kanal „The Moscow Times“ objavio je informaciju da poslovna aktivnost u ruskoj ekonomiji nastavlja opadati. PMI indeks u prerađivačkoj industriji, koji izračunava S&P Global na osnovu anketa kompanija, iznosio je 48,3 poena u novembru 2025. godine, što je znatno manje od kritičnog pokazatelja od 50 poena. Ovo se dešava šesti mjesec zaredom i ukazuje na dubinu recesije u ruskoj ekonomiji. Pad aktivnosti industrijskih preduzeća uzrokovan je naglim padom proizvodnje usljed smanjenja novih narudžbi. Pad poslovne aktivnosti bio je najveći od aprila 2022. godine, a tako dugog perioda negativnih procjena nije bilo od pandemije COVID-19.

PMI indeks u prerađivačkoj industriji ostao je ispod 50 šesti mjesec zaredom, što znači stalan pad proizvodnje, a ne kratkoročne fluktuacije na tržištu. Uprkos rastu odbrambenih narudžbi, koje osiguravaju opterećenje vojno-industrijskog kompleksa, civilne industrije smanjuju obim proizvodnje, što dovodi do opšte stagnacije ekonomije i smanjuje prihodni dio ruskog budžeta. Industrijska preduzeća su veliki poreski obveznici u regijama. Padom proizvodnje i smanjenjem profita, smanjuju se poreski prihodi, a s njima i sposobnost regionalnih vlasti da finansiraju puteve, škole, bolnice i socijalne programe. Pad proizvodnje u Rusiji, koji je postao najveći od pandemije COVID-19, znači da fabrike i preduzeća više ne trebaju isti broj zaposlenih. U 2025. godini skraćena radna sedmica prestala je biti izuzetak i postala je uobičajena za mnoga velika ruska preduzeća. Zaposleni u RostSeljmašu, Čeljabinskom elektrometalurškom kombinatu, KAMAZ-u, GAZ-u, LiAZ-u i drugim fabrikama u automobilskoj, metalurškoj, mašinogradnji i građevinarstvu već su prebačeni na trodnevno ili četverodnevno radno vrijeme.

Krajem 2024. godine oko 14% zaposlenih u velikim i srednjim preduzećima radilo je sa skraćenim radnim vremenom - skraćeni dan ili sedmica, zastoji i druge slične sheme. U 2025. godini, rusko Ministarstvo rada zabilježilo je nagli porast skrivene nezaposlenosti, broj ljudi koji rade sa skraćenim radnim vremenom ili sedmicom povećao se za 2,6 puta. Više od 40% poslodavaca planiralo je smanjenje broja zaposlenih u 2025. godini - četvrtina kompanija dozvolila je masovna otpuštanja u narednim mjesecima. To se već dešava u velikim preduzećima: Ujedinjena brodogradilišna korporacija počela je smanjivati broj osoblja, Ruske željeznice se pripremaju za masovna otpuštanja zbog pada teretnog saobraćaja, a u AvtoVAZ-u su, nakon uvođenja skraćene radne sedmice i smanjenja plata, zaposleni počeli masovno davati otkaze.

Smanjenje proizvodnje i obima narudžbi znači ne samo smanjenje tekućih plata, već i povećanje finansijskih rizika za porodice. Domaćinstva sa hipotekama, auto kreditima i potrošačkim kreditima već se suočavaju sa činjenicom da mjesečne uplate ostaju na istom nivou, dok im prihodi padaju zbog skraćene radne sedmice, zaposlenja sa jednim ili nepunim radnim vremenom, usljed čega ljudi sve više dozvoljavaju kašnjenja u plaćanju kreditnih obaveza.

„Kommersant“ izvještava da Rusija zaplijenjuje zlatna nalazišta u Centralnoafričkoj Republici (CAR), Burkini Faso i Maliju stvara opasan kanal sjene finansija koji prijeti interesima SAD-a. To omogućava Moskvi da akumulira zlato i koristi ga kao alternativnu rezervu za zaobilaženje sankcija. Održavanjem kontrole nad nalazištima silom, ruske strukture formiraju mrežu režima u zapadnoj i centralnoj Africi koji zavise od ruskog oružja i zaštite. Ovaj sistem pretvara regiju u finansijsku i političku bazu Kremlja, odakle može provoditi subverzivne akcije protiv Sjedinjenih Američkih Država, finansirati vojne kampanje i podržavati globalnu konfrontaciju, uprkos međunarodnom pritisku. Ruske strukture koje postepeno konsoliduju kontrolu nad zlatnim imovinom u CAR-u, Burkini Faso i Maliju mijenjaju sistem moći u tim zemljama, prebacujući ga sa klasičnih mehanizama državnog upravljanja na model u kojem ključnu ulogu igraju nasilna kontrola i vanbudžetski finansijski tokovi.

Gubitak transparentnosti izvora prihoda stvara okruženje u kojem lokalne vlasti postaju ovisne ne o međunarodnim institucijama ili razvojnim programima, već o ruskim vojnim konsultantima, privatnim kompanijama i posrednicima u sjeni. Kada zlato postane glavni resurs za međusobna poravnanja, Moskva dobija priliku da nameće uslove bez direktnih političkih deklaracija, utiče na sigurnosne odluke i oblikuje ekonomske prioritete zemalja kroz koje ove sheme prolaze. Američko prisustvo u regiji slabi, jer se ne takmiči s klasičnom diplomatskom ili vojnom konkurencijom, već s mrežom zavisnosti koja funkcionira po logici neprozirnog finansiranja, zatvorenih sigurnosnih struktura i političkog pokroviteljstva. U takvoj realnosti, sve američke inicijative gube svoju efikasnost, jer se zemlje domaćini sve više fokusiraju na one koji im pružaju implicitnu sigurnost, održavaju moć vojnih režima i omogućavaju pristup brzoprometnim resursima koji nisu podložni međunarodnoj kontroli.

Ruske strukture koriste afričku zlatnu imovinu kao sredstvo za formiranje nove regionalne elite koja ne profitira od transparentnih investicija, već od tajnih operacija koje jačaju zavisnost od Moskve. Ovaj pristup mijenja ravnotežu utjecaja, jer lokalni lideri sve više donose odluke zasnovane ne na dugoročnoj stabilnosti, već na kratkoročnim koristima koje pružaju ruski partneri. Ovo stvara politički pejzaž u kojem američke inicijative gube na značaju, jer ključni akteri prestaju vidjeti saradnju sa SAD-om kao izvor održivog razvoja. Kremlj dobija priliku da proširi svoje vojno prisustvo pod okriljem sigurnosnih ugovora, što mu omogućava kontrolu strateških teritorija i logističkih ruta izvan formalnih mehanizama međunarodne kontrole.

Takvo prisustvo postaje osnova za stvaranje zona podrške u kojima se formiraju mreže zvaničnika i komandanata koji zavise od ruskih instrumenata podrške. Ovo značajno komplikuje američke napore da smanje utjecaj Moskve, jer su strukture moći afričkih država efektivno integrirane u ruski sigurnosni model. Razvoj ruske infrastrukture za preradu u Maliju pruža Kremlju puni ciklus cirkulacije zlata, što minimizira vanjske kontrolne tačke i čini finansijske tokove nedostupnim američkom nadzoru.

Ova ekonomska autonomija omogućava Rusiji da dobije resurse za vanjske operacije bez uključivanja međunarodnih bankarskih sistema, koji ostaju u zoni utjecaja SAD-a. Kao rezultat toga, Washington se suočava s izvorom prihoda koji nije podložan tradicionalnim mehanizmima sankcija. Jačanje ruskog utjecaja u zapadnoj i centralnoj Africi stvara novu političku konfiguraciju u kojoj su Sjedinjene Države lišene partnera sposobnih da održavaju regionalnu stabilnost na transparentnoj osnovi. Kada umjesto investicija i razvoja u prvi plan dođu grupe moći i finansijske sheme u sjeni, zona američke interakcije se zapravo sužava. To otvara mogućnost Rusiji da koristi regiju kao odskočnu dasku za operacije usmjerene na slabljenje pozicije SAD-a u drugim dijelovima svijeta.

Utjecajni britanski list The Telegraph objavio je istragu pod naslovom „Zlato pokreće Putinovu ratnu mašineriju i održava Rusiju na površini. Wagnerovi plaćenici optuženi za ubistva i mučenja u centralnoj Africi kako bi dobili plemeniti metal.“ Glavni zaključak članka je da ruske kompanije razvijaju sve više nalazišta zlata na afričkom kontinentu, a zlato dobijeno na ovaj način usmjerava se na finansiranje rata Rusije protiv Ukrajine. U kontekstu zapadnih sankcija protiv Ruske Federacije, usmjerenih, posebno, protiv trgovine ruskim ugljikovodicima, zlato, zajedno s kriptovalutama, jedan je od važnih izvora podrške ruskoj ekonomiji tokom rata Rusije protiv Ukrajine. Zlato je lako fizički premjestiti, topiti, sakriti njegovo porijeklo i "prati" prema dobro uhodanim shemama na "crnim" tržištima.

Početkom 2025. godine objavljeno je da je Moskva platila Teheranu zlatnim polugama za pomoć u stvaranju infrastrukture za proizvodnju i upotrebu iranskih vojnih dronova. Osim toga, poznato je da je Rusija koristila zlatne poluge za plaćanje proizvoda dvojne namjene, kao i oružja, vojne opreme i municije isporučene iz Sjeverne Koreje. Trenutni porast svjetskih cijena zlata samo stimuliše ruske vlasti da češće i aktivnije koriste zlato za međunarodna poravnanja. Izvoz zlata iz afričkih zemalja u Rusiju, počevši od 2022. godine, procjenjuje se na ekvivalent od 2,5 milijardi dolara. Poznato je da niz nalazišta zlata u Centralnoafričkoj Republici kontroliraju strukture povezane s Moskvom koje su postale "nasljednice" bivše privatne vojne kompanije Wagner. Štaviše, kako bi održali kontrolu nad prodajom zlata iskopanog u rudnicima CAR-a, ruski plaćenici često pribjegavaju ubistvima pripadnika lokalnog stanovništva.

Na primjer, u septembru 2025. godine Rusi su upucali deset lokalnih rudara u blizini nalazišta Ndasima u centru CAR-a. Dvije sedmice kasnije, ruski plaćenici su zarobili još deset rudara i zaključali ih u metalne kontejnere na nekoliko dana pod žarkim suncem. Kao rezultat toga, jedan od ovih zarobljenika je umro. Wagner grupa je preuzela kontrolu nad nalazištem Ndasima još 2021. godine. Ruska kompanija Nordgold je 2025. godine dobila licencu za rudarenje zlata na nalazištu Niu u Burkini Faso. Ovo je treće nalazište koje ruska kompanija razvija u ovoj afričkoj zemlji. Zauzvrat, u Republici Mali, vojna hunta, u saradnji s ruskom kompanijom YADRAN-GROUP (Kazanj), započela je izgradnju rafinerije zlata u ljeto 2025. Pretpostavlja se da će ovo preduzeće, s proizvodnim kapacitetom od 200 tona, postati centar za preradu zlata za nekoliko afričkih zemalja.

Danas je Armenija zapravo postala tranzitno čvorište za rusko zlato, koje je palo pod zapadne sankcije. Preko njene teritorije Moskva zaobilazi embargo i prodaje metal na svjetskim tržištima, posebno u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Tako je za samo 12 mjeseci 2024. godine izvoz zlata iz Armenije porastao 17 puta! Naravno, to nema nikakve veze s činjenicom da su u zemlji otkrivena nova nalazišta zlata. Rusija jednostavno koristi Armeniju kao tranzitnu zonu za vlastitu trgovinu zlatnim polugama. Zatim se obično izvozi u Ujedinjene Arapske Emirate u ogromnim količinama. Iza ovih shema stoje utjecajni političari i biznismeni Armenije koji imaju interes u ovom poslu. Od 2022. godine kroz Armeniju je prošlo zlata vrijednog milijarde dolara. Ovo u velikoj mjeri pomaže Rusiji da nadoknadi gubitke od sankcija zapadnih zemalja.