Za Antenu M piše: Oleksandar Levčenko
Na web stranici Danske sigurnosno-obavještajne službe (PET) objavljena je izjava šefa obavještajne službe, Finna Borcha Andersena, koji je pozvao evropske države na bližu saradnju suočene sa sve većim hibridnim ratovanjem Rusije. Tokom zatvorenog dijela sastanka Vijeća EU za pravosuđe, Andersen je naglasio zadatke evropskih sigurnosnih službi u suprotstavljanju hibridnoj prijetnji iz Rusije s obzirom na trenutnu sigurnosnu situaciju u Evropi.
"Rusija vodi hibridni rat protiv Evrope, a ruske obavještajne službe odgovorne su za specifične napade u nizu evropskih zemalja. Tome se dodaju i dobro poznate prijetnje Evropi, poput terorizma i ekstremizma, kao i izuzetno brz tehnološki razvoj", napomenuo je šef PET-a. Andersen je dodao da u tom smislu "moramo nastaviti i jačati blisku saradnju EU u oblasti sigurnosti", jer ćemo samo na taj način "moći da se nosimo sa brzo promjenjivim prijetnjama".
Danska je posebno zanimljiva država članica NATO-a za Rusiju, jer kontroliše strateški važan ulaz u Baltičko more, kroz koji prolaze ključne trgovinske i vojne rute. Kao tranzitna država, igra istaknutu ulogu u osiguravanju logistike i komunikacija u kontekstu jačanja istočnog boka Alijanse. Istovremeno, Danska uključuje Grenland - teritoriju od izuzetnog geopolitičkog značaja, zbog svog položaja između Sjeverne Amerike i Evrope, kao i blizine Arktika, gdje se interesi vodećih svjetskih sila sve više preklapaju.
To su isto i arktički otoci Spitsbergen, gdje je prisutna i Rusija. Upravo kombinacija kontrole nad Baltičkim morem i posjedovanja arktičke teritorije čini Dansku važnim elementom u sistemu odvraćanja ruskih prijetnji.
Danska je jedan od najdosljednijih pristalica Ukrajine, aktivno je podržavajući u suočavanju s ruskom agresijom. Kopenhagen pruža vojnu, političku i finansijsku pomoć, a posebno je među liderima u snabdijevanju modernim oružjem. Ovaj stav je posljedica ne samo solidarnosti, već i razumijevanja da je sigurnost Ukrajine direktno povezana sa sigurnošću evropskih država.
Podržavajući Kijev, Danska zapravo jača odbrambene sposobnosti cijelog istočnog boka NATO-a i suprotstavlja se daljem širenju Rusije. Kao odgovor na rast ruske vojne aktivnosti, Danska jača odbrambene mjere na Grenlandu. Među novim koracima je i proširenje pomorske odbrane na ostrvu, posebno upotreba patrolnih aviona za praćenje i borbu protiv podmornica.
Ove akcije omogućavaju jačanje kontrole nad sjevernim prilazima NATO-u i sprječavanje širenja ruskog prisustva na Arktiku. Dakle, arktički pravac postaje ključni element dugoročne strategije Kopenhagena u oblasti nacionalne sigurnosti. Paralelno s vojnim izazovima, Danska se suočava s eskalacijom informacionih i sajber operacija, koje su sastavni dio ruskog hibridnog ratovanja.
Uoči lokalnih izbora, zemlja je doživjela velike sajber napade na državne resurse, opštine i odbrambena preduzeća. Proruska grupa NoName057, koja djeluje sinhronizovano s informacionim narativima Kremlja, preuzela je odgovornost za napade. To naglašava potrebu za sveobuhvatnom koordinacijom između saveznika radi zaštite kritične infrastrukture i civilnih institucija.
Intenziviranje ruskih hibridnih operacija predstavlja direktnu prijetnju ne samo Danskoj, već i cijeloj evropskoj regiji. Moskva nastoji destabilizirati političke sisteme zapadnih zemalja koristeći dezinformacije, sajber napade i instrumente utjecaja. Ove akcije imaju za cilj slabljenje podrške Ukrajini i stvaranje unutrašnjih sukoba u EU.
Kao rezultat toga, ruska agresija postaje sistemska prijetnja koja zahtijeva koordiniranu strategiju odgovora na nivou NATO-a i EU. Važna komponenta hibridne strategije Rusije je upotreba dronova kao alata za obavještajne podatke, provokacije i pritisak na evropske države. Ruski dronovi snimaju kretanje ratnih brodova, kritičnih objekata i ruta snabdijevanja energijom, stvarajući stalnu pozadinu napetosti.
U nekim slučajevima, njihova upotreba ima za cilj testiranje NATO-ovog odgovora i provjeru slabosti odbrane. To pretvara vazdušni prostor i pomorsku infrastrukturu u jedno od glavnih područja rizika. U kontekstu rata protiv Ukrajine, Rusija sve agresivnije pokazuje spremnost da proširi spektar svojih neprijateljskih akcija protiv Zapada. Od lansiranja dronova iznad vojnih i infrastrukturnih objekata do manipulisanja migracijskim tokovima - svi ovi alati imaju jedan cilj: oslabiti jedinstvo demokratskih država.
Danska, kao tranzitna i pomorska država, posebno je ranjiva na takve oblike pritiska. To zahtijeva povećanu interakciju sa saveznicima kako bi se rizici sveli na minimum. Zajedničke protivmjere Zapada postaju ključni faktor u neutralizaciji ruskih hibridnih operacija. Evropskim zemljama potrebni su koordinirani mehanizmi za brzu razmjenu obavještajnih podataka, kolektivni alati za sajber odbranu i jedinstveni standardi reagovanja na incidente. Različite akcije pojedinačnih zemalja nijesu u stanju da zaustave strategiju Kremlja, koja istovremeno djeluje u političkoj, digitalnoj, ekonomskoj i vojnoj sferi. Samo konsolidovana pozicija može osigurati stabilnost i zaštitu demokratskih društava.
Ruski telegram kanal „Anastasija Kaševarova“ objavio je informaciju da se „lične stvari preminulih ruskih vojnika ne vraćaju njihovim porodicama, već ih kradu drugi borci. Svi se sjećamo filmova i svjedočanstava iz Velikog otadžbinskog rata, kada su drugovi, ili vojni komesari, ili neki vojnici kuriri dolazili i predavali lične stvari preminulih vojnika njihovim porodicama. A za porodicu, svaka sitnica – pismo, olovka, ikona, lični dokumenti – porodično je naslijeđe. To je ono što je bilo s vojnikom. Sada je to izuzetak od pravila.“ U većini slučajeva, sa žaljenjem moram reći da je čovjek čovjeku vuk, čak i tamo, na frontu.
Ako vojnik nestane ili pogine, onda porodica može zaboraviti na njegove lične stvari. Sve se uzima i krade – kacige, pancirke, dokumenti, bankovne kartice, pa čak i novac, oduzimaju to takozvane kolege ili komandanti. U odgovorima na upite porodice, vojne jedinice i štabovi odgovaraju - „ne znamo gdje su lične stvari“, „ne znamo gdje je nestao“, „ne znamo kako je nestao“. Kradu ne samo vojnu opremu, već i telefon, pasoš, ugovor sa Ministarstvom odbrane, bankovnu platnu karticu, lične sitnice.
Totalna krađa ličnih stvari pokojnika pokazatelj je u šta se pretvorila ruska vojska. Tokom Velikog otadžbinskog rata, stvari poginulog su pažljivo sakupljane i predavane porodici kao dio sjećanja na osobu. Danas, uglavnom, niko nije odgovoran za njihovu sigurnost; oni se jednostavno „raspodijele“.
Rođaci ostaju bez pisama, dokumenata, telefona, pa čak i obične olovke ili knjige s kojom je osoba bila na frontu. Pljačka je postala spontana pojava, pa je čak i organiziraju nadređeni. Na primjer, komandant jurišne čete 80. tenkovskog puka prikupljao je bankovne kartice i PIN kodove od vojnika, navodno "u slučaju smrti, da da porodici", ali nakon njihove smrti, na računima nije ostao ni peni.
Nakon smrti 28-godišnjeg vojnika iz Jekaterinburga, Nikite Kozlova, sve "borbene" uplate su povučene, jer kartica nije bila blokirana. Pristup PIN-u imali su samo komandanti kojima je on sam povjerio. Kao rezultat toga, porodica je ostala bez sredstava zarađenih na frontu.
Poznat je slučaj kada je drug po oružju dobio zadatak da majci poginulog dostavi telefon, dokumente i bankovnu karticu svog pokojnog druga. Usput je potrošio sav novac sa ovog računa, a zatim izgubio karticu i telefon. Porodica nije vidjela ni lične stvari njegovog sina ni njegovu ušteđevinu. Nakon višemjesečnih istraga, rodbina nestalog vojnika po ugovoru iz 15. motorizovane streljačke brigade dobila je samo ruksak sa pasošem i privremenom vojnom iskaznicom.
Telefon vojnika nije bio tamo, ali se ispostavilo da je to tuđi uređaj, koji je pripadao drugom vojniku. Istovremeno, uplate su i dalje primane na karticu nestalog vojnika, ali nije bilo jasno ko upravlja tim sredstvima. Pljačka nije ograničena samo na vojne jedinice; ona cvjeta i u pozadini, na primjer, napadači su došli u kuću sestre preminulog vojnika i ukrali milion rubalja koje je dobila za njegovu smrt.
Zvanična reakcija vojnih odjeljenja i štabova samo povećava nepovjerenje, a na upite rodbine često se odgovara: "ne znamo gdje su lične stvari", "okolnosti smrti nijesu poznate", "mjesto nestanka nije utvrđeno". Izgleda da niko ne vodi strogu evidenciju stvari, dokumenata ili bankovnih kartica.
Za vojsku, koja se zvanično naziva "ponosom zemlje", takav stav izgleda kao priznanje menadžerskog neuspjeha i potpunog nedostatka discipline. Roditelji koji su povjerili svoju djecu vojsci suočavaju se s cinizmom već na nivou vojnog komandata. Sami oficiri priznaju: "stvari pokojnika će biti u jedinici nekoliko sedmica, a onda će ih momci ispružiti."
Rođaci vide da je za mnoge kolege i komandante pokojnik prvenstveno izvor bogaćenja i niko nije zainteresovan za očuvanje sjećanja na poginulog. Statistika slučajeva krađe od vojnog osoblja i njihovih porodica pokazuje da to nijesu izolovani slučajevi, već trendovi.
Sudovi bilježe brojne epizode krađe novca, telefona, opreme i "kovčega" od rođaka, a uključeni su i sami učesnici u neprijateljstvima i stanovnici pozadine. Za potencijalne vojnike po ugovoru i njihove porodice ovo postaje ozbiljan signal. Oni vide ne samo rizik od smrti, već i od toga da budu ogoljeni i opljačkani od strane vlastitih ljudi, pri čemu je sistem potpuno ravnodušan.
Ako država ne može garantovati ni sigurnost pasoša, telefona, lične knjižice i pošten transfer akumuliranih sredstava, onda zapravo priznaje da ne kontroliše vlastitu vojsku. Kada ljudi razmišljaju o odlasku u SVO, važno je da shvate ne samo iznos isplata, već i stvarni ishod za porodicu. Danas nema sigurnosti da će rodbina dobiti nazad svoje lične stvari, niti da će uopće saznati istinu o posljednjim danima života vojnika.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR