Starmerov oprezan pristup Gazi čini ga sve usamljenijim

Britanski premijer instinktivno odbacuje “politiku simbolike”, ali poslanici iz njegove partije strahuju da birači neće oprostiti Laburistima što nijesu priznali palestinsku državu.

Premijer Velike Britanije Kir Starmer i dalje odlaže formalno priznanje palestinske državnosti, i zbog toga je u ovom trenutku usamljeniji nego ikad na vrhu svoje partije.

Neki njegovi partijski saborci sada strahuju da je premijerova neodlučnost nanijela nepopravljivu štetu reputaciji Laburista među biračima.

Do sada je Starmer nastojao da balansira. Načelno podržava priznanje Palestine, ali tvrdi da još nije pravo vrijeme i da taj korak mora biti dio šireg mirovnog procesa.

Međutim, njegova pozicija je sve više pod pritiskom zbog pogoršanja humanitarne krize u Gazi. U međuvremenu, francuski predsjednik Emanuel Makron dodatno je zaoštrio situaciju obećanjem da će priznati Palestinu u septembru.

Kod kuće, sve veći broj ministara iz njegovog kabineta poziva ga da preispita stav, dok je 221 poslanik iz različitih partija prošle nedjelje potpisao pismo sa istim zahtjevom.

Ipak, premijer ne žuri. Umjesto toga, najavio je da radi na sopstvenom „putu ka miru“, koji je uporedio sa „koalicijom voljnih“ koju je formirao u podršci Ukrajini.

Iako su detalji tog plana za sada oskudni, Starmer je o njemu govorio i tokom susreta sa Donaldom Trampom juče u Škotskoj.

Tramp je tom prilikom priznao da u Gazi vlada „prava glad“ i rekao da će sarađivati sa evropskim saveznicima na „otvaranju centara za distribuciju hrane“.

Međutim, jedan istaknuti laburistički poslanik koji je ranije blisko sarađivao sa Starmerom, a koji je govorio anonimno, upozorio je da, uprkos diplomatskim naporima, premijer rizikuje da se dodatno udalji od svojih partijskih kolega: „On je mnogo oprezniji od skoro svih drugih u partiji“, rekao je.

Advokatska dilema

Mnogi poslanici Laburističke partije sa zadnjih klupa gube strpljenje zbog, kako kažu, Starmerove tvrdoglavosti po pitanju koje za njih predstavlja ključni gest solidarnosti prema Palestincima.

Jedan poslanik je njegovu prošlonedjeljnu izjavu opisao kao „sve riječi, bez djela, bez dodatnih sankcija“, dok je treći rekao: „Mislim da ljudi više neće prihvatiti ništa manje od priznanja.“

Njih trojica su istakla da je Starmer sada potpuno van dodira sa raspoloženjem unutar sopstvene partije, i da se sav pritisak fokusira direktno na njega. Kako je rekao jedan od njih: „Sve se sada prebacuje njemu na teret“.

I pored rastućeg pritiska, Starmer vjerovatno neće promijeniti stav u skorije vrijeme, čak ni kada zahtjevi dolaze od njegovih najbližih saveznika.

Jedan od razloga za to je i njegova želja da očuva dobre odnose sa Trampom, koji je prošle nedjelje s prezirom odbacio Makronovo obećanje, rekavši: „Ono što on govori nije bitno“.

Piter Rikets, bivši savjetnik za nacionalnu bezbjednost Ujedinjenog Kraljevstva, kaže da je ova kalkulacija „sigurno faktor“. Drugi bivši visoki britanski diplomata saglasan je da premijer ne želi da „nervira“ Amerikance, pogotovo nakon što je godinu ulagao u izgradnju dobrih odnosa sa Bijelom kućom.

Taj drugi diplomata povezao je Starmerovu opreznost i sa njegovom profesijom: „Mislim da se njegov advokatski um pita šta bi zapravo priznavao, s obzirom na to da ne postoje jasno definisane granice palestinske države“.

Premijer takođe ima duboko ukorijenjenu skepsu prema onome što naziva „politikom gesta“, što je više puta kritikovao u govorima, a pozivao se na to i kad je prvi put bio pod pritiskom da pozove na prekid vatre 2023. godine.

„Naučena lekcija“

Neki analitičari smatraju da je Starmer do sada donio ispravnu odluku pokušavajući da zadrži Trampa na svojoj strani, jer mu to barem omogućava da iznese stav o okončanju sukoba u Gazi.

Bivši britanski ambasador u SAD Kim Deroč rekao je za BBC: „Izgleda da je naučio lekciju, ako Trampu javno kontriraš, naći ćeš se u problemu. Možeš mu uputiti teške poruke, ali isključivo iza zatvorenih vrata“.

A ima i onih u Laburističkoj partiji koji smatraju da Starmerove rezerve nijesu samo pravničke nijanse, već i politički opravdane.

Džon Perč, poslanik Laburista i predsjedavajući parlamentarne grupe Labour Friends of Israel, napisao je ove nedjelje: „Ako bi Britanija krenula tim putem, rizikovala bi da naruši svoj ugled kao nepristrasan posrednik i time oslabi svoj uticaj na postizanje trajnog mira“.

Na pitanje o priznanju Palestine, postavljeno u Škotskoj juče, Tramp je rekao za Starmera: „Neću zauzeti stav. Nemam ništa protiv da on zauzme stav. Meni je važno da se ljudima dostavi hrana“.

Međutim, s obzirom na to da Starmer već smatra da je priznanje Palestine u principu ispravno, postavlja se pitanje kada, a ne da li, će povući taj potez.

Ricketts je sugerisao da, baš kao što nije htio da mijenja poziciju prije susreta sa Trampom u Škotskoj, vjerovatno neće ni potpuno podržati priznanje palestinske državnosti sve dok Tramp ne završi svoju državnu posjetu u septembru.

To znači da ministar vanjskih poslova Dejvid Lami vjerovatno neće mijenjati stav na predstojećoj konferenciji Ujedinjenih nacija o rješenju dviju država, ali ostavlja otvorenom mogućnost da Britanija prizna Palestinu na Generalnoj skupštini UN-a nakon Trampove posjete.

Iako bi to donekle moglo umiriti kritičare u partiji, postoje i oni koji strahuju da je Starmerovo oklijevanje već ostavilo duboke posljedice.

Jedan od ranije citiranih poslanika kaže da su Laburisti „konstantno korak iza događaja“, i da birači „to neće oprostiti“.