Ovo je jednosmjerna priča, s obzirom na to da je većina evropskog izvoza izložena američkoj carini od 15 odsto – ali auto-industrija, avijacija i sektor poluprovodnika su izbjegli najgore.
Trgovinski sporazum koji su predsjednik SAD Donald Tramp i predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen postigli u nedjelju u njegovom golf odmaralištu u Škotskoj, izuzetno je jednostran.
Evropska unija trpi teret američkih carina od 15 odsto na većinu svog izvoza – i pritom se obavezala na finansijske iznose veličine telefonskih brojeva kako bi uvozila energente iz SAD i investirala tamo.
Međutim, od moćne njemačke auto-industrije, pa do evropske avijacije i sektora poluprovodnika, ima nekoliko dobitnika u ovom okvirnom sporazumu – koji još nije finalizovan u pisanom obliku.
Energetika
Šta je u sporazumu? U sklopu dogovora, Tramp i fon der Lajen su se saglasili da će EU kupiti 750 milijardi dolara nafte i tečnog prirodnog gasa iz SAD – brojka u koju ulaze i drugi energenti poput nuklearnog goriva. To znači 250 milijardi novih energetskih kupovina godišnje, što bi, prema riječima šefice Komisije, takođe trebalo pomoći u prekidu preostale zavisnosti EU od ruskog uvoza.
Ko dobija, ko gubi? Teoretski, ovo je ogroman dobitak za američke naftne i gasne kompanije. U praksi, stručnjaci kažu da je neizvodljivo. Da bi se postigao taj cilj, EU bi morala da utrostruči uvoz energije iz SAD u odnosu na prošlu godinu, dok bi američke firme morale da preusmjere gotovo sav izvoz energije prema EU – pa i više od toga. Poređenja radi, Rusija je prošle godine prodala EU energenata u vrijednosti od svega 23 milijarde eura. Uz to, Brisel ima ograničene mogućnosti da to i sprovede: uvoz je u rukama privatnih firmi.
Auto-industrija
Šta je u sporazumu? Američke carine na automobile i auto-djelove smanjuju se na osnovnih 15 odsto – nivo koji odgovara sporazumu koji su ranije ovog mjeseca postigli japanski proizvođači automobila. Zauzvrat, EU je pristala da spusti svoje carine na automobile s 10 na nula odsto, potvrdio je portparol za trgovinu Olof Gil. Detalji ipak još nijesu poznati. U američko-japanskom sporazumu, Japan prihvata vozila odobrena po američkim standardima. Viši zvaničnik Komisije rekao je da sporazum s EU sadrži „obavezu da se zajedno radi... kako bi se utvrdilo gdje su standardi već usklađeni i gdje treba dodatno raditi na usklađivanju u budućnosti“. Kako je POLITICO ranije otkrio, izvršna vlast je ranije predlagala mogućnost usklađivanja sa američkim standardima autonomne vožnje, što je pomenuto i na tehničkom brifingu u ponedjeljak.
Ko dobija, ko gubi? Prema njemačkom auto-lobiju, ovo je loš sporazum koji će nastaviti da opterećuje sektor. Pridružili su se američkom auto-sektoru u kritikovanju carina od 25 odsto koje ostaju na automobile i djelove proizvedene u Meksiku. Pravi gubitnici nijesu proizvođači, već radnici, smatra Ferdinand Dudenhofer, direktor njemačkog Centra za automobilska istraživanja. On procjenjuje da bi do 70.000 radnih mjesta u evropskim auto-kompanijama i kod dobavljača moglo biti izgubljeno jer će proizvođači seliti proizvodnju u SAD kako bi izbjegli carinu od 15 odsto.
Avijacija
Šta je u sporazumu? Dogovor EU i SAD o nultim carinama na „sve letjelice i njihove djelove“, koji je najavila Fon der Lajen, omogućava i proizvođačima i avio-kompanijama da odahnu. Globalni lanac snabdijevanja u avijaciji čini ovu industriju osjetljivijom na trgovinske barijere od drugih. Nakon 17-godišnjeg spora između Airbusa i Boeinga koji je okončan 2021. godine, ni evropski ni američki sektor nijesu zainteresovani za novu trgovinsku krizu.
Ko dobija, ko gubi? Iako je Boeing kratkoročno imao koristi od carina na Airbus, analitičari navode da bi američki proizvođač više trpio od evropskog odgovora. Neke američke aviokompanije koje koriste Airbus flotu, poput Delta Air Lines i Spirit Airlines, odmah bi osjetile posljedice carina na evropske dobavljače. Među potencijalnim gubitnicima nultih carina su leasing kompanije na objema stranama Atlantika, koje bi u slučaju „tit-for-tat“ carina bile mehanizam za izbjegavanje dodatnih troškova.
Farmacija
Šta je u sporazumu? Tramp i Fon der Lajen su se direktno suprotstavili jedno drugom u nedjelju: predsjednik SAD rekao je da farmaceutski proizvodi nijesu dio sporazuma, dok je šefica Komisije tvrdila da jesu. Komisija je juče pojasnila da stope za sada ostaju na nuli. Ali Brisel očekuje da će carina od 15 odsto biti uvedena kada se završi američka istraga po Sekciji 232 – koja omogućava carine iz razloga nacionalne bezbjednosti. Postoje izuzeci za „određene generike“, rekla je Fon der Lajen, iako još nije jasno koji su to lijekovi.
Ko dobija, ko gubi? Proizvođači generika – najjeftinijih lijekova – tvrde da imaju najviše toga da izgube zbog malih marži, čak i ako carine budu niže od ranije prijetnje od 200 odsto. Udruženje Medicines for Europe traži više jasnoće o tome na koje lijekove se odnose nulte carine, i poziva EU i SAD da „prošire listu lijekova bez carina koliko god je moguće“. Kompanija Merck je pozdravila to što je makar postignut dogovor, dok je u Irskoj – koja je posebno ranjiva zbog velikog farmaceutskog sektora – udruženje Ibec ocijenilo da je Evropa „kapitulirala“.ž
Tehnologija
Šta je u sporazumu? Sporazum postignut u nedjelju uključuje opremu za proizvodnju čipova kao sektor oslobođen carina, što znači da je izuzet od osnovne stope od 15 odsto. Fon der Lajen je naglasila da EU jeste i da će ostati značajan kupac američkih čipova za vještačku inteligenciju. „Američki AI čipovi će pomoći našim gigafabrikama za vještačku inteligenciju i omogućiti SAD da zadrži tehnološku prednost“, rekla je.
Ko dobija, ko gubi? Sporazum je široko viđen kao pobjeda za nizozemsku kompaniju ASML, jednog od najvećih evropskih proizvođača po tržišnoj kapitalizaciji. Njihove mašine za štampanje čipova vrijede stotine miliona eura po komadu. ASML nije dao prognoze rasta u julu zbog neizvjesnosti oko carina, ali je vrijednost njihovih akcija porasla juče četiri odsto. Međutim, obaveza EU da kupuje američke AI čipove predstavlja korak unazad za zagovornike tehnološke suverenosti Evrope – jer se time nastavlja zavisnost od američke tehnologije.
Digitalna regulativa
Šta je u sporazumu? Ništa. Komisija je odbila pokušaj Trampove administracije da utiče na pravila EU – i za sada je u tome uspjela. „Apsolutno nema obaveza u vezi sa digitalnom regulativom, niti sa digitalnim porezima,“ rekao je jedan visoki zvaničnik EU, dodajući da odbrana regulatorne autonomije EU nije dobila dovoljno pažnje.
Ko dobija, ko gubi? Digitalni zakoni EU – posebno Akt o digitalnim tržištima i Akt o digitalnim uslugama – ostali su netaknuti. To nije zbog nedostatka pritiska iz SAD, jer su velike tehnološke firme poput Mete i Applea sve glasnije u kritikama DMA. Pritisak se nastavlja – lobistička grupa Computer & Communications Industry Association nedavno je objavila studiju koja procjenjuje da evropska digitalna pravila koštaju 97,6 milijardi dolara godišnje, uključujući oko milijardu dolara samo za usklađivanje sa DMA.
Odbrana
Šta je u sporazumu? Tramp je najavio kupovinu „ogromnih količina“ američke vojne opreme – ali su visoki zvaničnici EU to odbacili, naglašavajući da nabavka oružja nije bila dio pregovora. „Nabavka oružja nije u nadležnosti Komisije“, rekao je jedan zvaničnik, dodajući da „nije uračunata u brojke o kojima smo govorili.“ Ukratko: nema formalne obaveze za kupovinu američkog naoružanja.
Ko dobija, ko gubi? Američka odbrambena industrija nije dobila zagarantovanu pobjedu – ali bi mogla imati koristi. Zvaničnici EU priznaju da bi rastući vojni budžeti u Evropi mogli ići u korist američkih firmi. „Nakon NATO samita u Hagu, postoji razumijevanje da naše članice, uz snažnu podršku Komisije, povećavaju izdvajanja za odbranu, što će direktno ili indirektno koristiti SAD“, rekao je jedan zvaničnik. To bi moglo izazvati nelagodu među evropskim proizvođačima oružja dok se odluke o nabavci budu donosile.
Čelik
Šta je u sporazumu? Izgleda da se vraća sistem kvota sličan onom iz vremena Bajdenove administracije. Iznad te kvote, carina od 50 odsto bi (najvjerovatnije) ostala na snazi. Zvaničnik EU rekao je juče da kvote još nijesu definisane i da će za to trebati više vremena, vjerovatno i nakon 1. avgusta. SAD su donekle priznale da EU nije problem kada je riječ o globalnoj prekomjernoj proizvodnji čelika i aluminijuma. Brisel i Vašington planiraju da razgovaraju o „zaštitnoj zoni“ kojom bi se izolovali od nepravedno proizvedenog čelika iz Kine, Indonezije, Egipta, Turske i drugih zemalja.
Ko dobija, ko gubi? Ako evropska industrija čelika uspije makar djelimično da nastavi izvoz specijalizovanih proizvoda u SAD, to će biti bolje od univerzalne carine od 50 odsto. Pravi gubitnik bi, ipak, mogla biti Kina. Ako SAD i EU uspiju da izgrade „čelični zid“ oko svojih tržišta – što je veliko „ako“ zbog američkog nepostojanja tržišta emisija – kineska strategija bi mogla naići na ozbiljan otpor.
Hrana i piće
Šta je u sporazumu? Fon der Lajen je rekla da bi određeni poljoprivredni proizvodi mogli biti obuhvaćeni sporazumom o nultim carinama sa SAD, ali nije navela koje. Najnovije informacije govore da će EU smanjiti carine na proizvode koje smatra „neosjetljivim“, dok će „osjetljivi“ proizvodi i dalje imati postojeće carinske stope.
Ko dobija, ko gubi? Još je rano za procjene. Naznake su da bi američki orašasti plodovi, hrana za kućne ljubimce i bizon mogli imati lakši ulaz na tržište EU kao „neosjetljivi“ proizvodi, dok će američka govedina – smatrana „osjetljivom“ – i dalje biti oporezovana. Ipak, pregovori oko carina i raspoređivanja ključnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, uključujući žestoka pića i vino, i dalje traju.
Investicije
Šta je u sporazumu? Obaveza evropskih firmi da dodatno investiraju 600 milijardi dolara u SAD. Daleko od toga da je ovo veliki ustupak Trampu, obećanje djeluje više kao predstava. „Uglavnom je performativno“, kaže Nils Redeker iz think tanka Jacques Delors Centre. Brisel, zapravo, nema moć da to i sprovede, jer će investicije isključivo dolaziti iz privatnog sektora, potvrdila su dva visoka zvaničnika Komisije. Jedan je rekao da je brojka „zasnovana na detaljnim razgovorima s različitim poslovnim udruženjima i kompanijama kako bi se procijenile njihove investicione namjere.“
Ko dobija, ko gubi? Dodatne investicije iz Evrope vjerovatno će podstaći američku ekonomiju. Međutim, još je nejasno hoće li ovaj kapital doći nauštrb ulaganja unutar same EU, što bi oslabilo njen rast.
Delvidek
@čitalac Evropljani su oduvijek proizvodili bolje automobile od Amerikanaca. General Motors je drzava decenijama subvencionisala i vjestacki odrzavala u zivotu, sve na stetu americkih poreskih obveznika - ka u komunizmu. Toliko o "slobodnom trzistu".
čitalac
Amerikanci su uvijek proizvodili veća, snažnija i jeftinija auta od evropljana. Ali američka auta je bilo nemoguće kupiti i registrovati u Evropi?! Dva su to svijeta, u SAD ne postoji PDV i akciza za gorivo. Amerikanci bi zapalili Vašington kad bi neko pokušao da im to uvede.