Odbiti ovakvu pozivnicu je protiv svih mojih instinkata, ali želim da pošaljem što jaču poruku, napisao je u današnjem članku za Guardian lider britanskih Liberalnih demokrata.
Piše: Ed Edjvi
Majka drži bebu toliko izgladnjelu da joj se vidi kostur. Beživotna tijela djece ubijene dok su čekala u redu za vodu. Iscrpljeni taoci, koje Hamas još drži zarobljene skoro dvije godine nakon onih užasnih terorističkih napada.
Ove slike i bezbroj drugih šokirale su sve nas posljednjih mjeseci. Humanitarna kriza u Gazi mora stati. Glad mora prestati. Taoci se moraju vratiti kući.
Postoji jedan čovjek, koji više nego iko drugi ima moć da to zaustavi. Jedan čovjek koji bi mogao podići telefon i nazvati Benjamina Netanijahua, premijera Izraela, i reći mu da prekine blokadu pomoći koja izaziva patnju i glad u ovako strašnim razmjerama. Jedan čovjek koji bi mogao iskoristiti svoj uticaj na Katar i druge zalivske države da obezbijedi hitno oslobađanje Hamasovih talaca.
Donald Tramp bi sve to mogao da uradi već danas, ako bi htio. Ima veću moć od bilo koga drugog da konačno nametne prekid vatre i stavi Izrael i Palestinu na put ka trajnom miru kroz rješenje sa dvjema državama.
Ali do sada je odlučio da to ne uradi. Umjesto toga, dao je Netanijahuu punu podršku. Prošle nedjelje, dok se hvalio lažnim tvrdnjama da je okončao šest ratova, Tramp je rekao da je Ukrajina „jedina koja je ostala“ – pokazujući da ni ne vidi ono što se dešava u Gazi kao rat koji želi zaustaviti.
Za tri nedjelje, Tramp će sletjeti u Veliku Britaniju na svoju drugu državnu posjetu, koja će uključivati državnu večeru u dvorcu Vindzor, domaćina kralja Čarlsa.
Jedna od velikih privilegija vođenja moje partije jeste što moja supruga, Emili, i ja dobijamo poziv da prisustvujemo državnim večerama. Dobiti poziv od kralja je ogromna čast i veoma ozbiljno shvatam svoju dužnost prema našem suverenu. Kao poslanik, ponosno sam se zakleo svemogućem Bogu da ću biti vjeran i odan Njegovom Veličanstvu kralju Čarlsu, njegovim nasljednicima i sljedbenicima. Odbiti ovakvu pozivnicu je protiv svih mojih instinkata.
Ali nakon dugog razmišljanja i molitve sa Emili, došao sam do zaključka da ovog puta moram odbiti.
Ovo se ne odnosi na mnoge druge teme u kojima se duboko ne slažem sa predsjednikom Trampom. Mislim da je Kir Starmer u pravu što razgovara s njim, iako bih volio da je oštriji prema Trampu o svemu – od carina do Vladimira Putina. Zapravo, još u januaru sam tvrdio da bi trebalo da iskoristimo ponudu državne posjete – nečega što Tramp očajnički želi – kao sredstvo pritiska da ga natjeramo da uradi pravu stvar. Vjerujem da su SAD važan saveznik, bez obzira ko je u Bijeloj kući, i čvrsto vjerujem u to da se sjedne i pregovara sa predsjednikom, ma koliko se ne slagali.
Suština je sada u ovome: bojim se da bismo mogli doći u situaciju da Tramp dođe u našu zemlju, da mu se oda počast raskošnom večerom u jednoj od naših najljepših palata, a da ga niko ne podsjeti da ima moć da zaustavi užasnu glad, smrt i zarobljeništva u Gazi. I da niko ne iskoristi taj trenutak da od američkog predsjednika zatraži da podigne taj telefon i nazove Netanijahua i Katarce i uradi ono što je ispravno.
Osjećam odgovornost da uradim sve što mogu da osiguram da ljudi u Gazi ne budu zaboravljeni tokom pompe i ceremonije, i da obezbijedim da Velika Britanija stavi Trampovu ličnu odgovornost za mir u Izraelu i Palestini na dnevni red.
Bojkotovanje državne večere nije nešto što sam ikada želio, ali vjerujem da je to jedini način da pošaljem poruku i Trampu i Starmeru da ne mogu zatvoriti oči i praviti se da problema nema. Donald Tramp mora djelovati sada da okonča humanitarnu katastrofu u Gazi i obezbijedi oslobađanje talaca.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR