Zahtjev predsjednika SAD Donalda Trampa za carinamaa od 100% Kini vjerovatno neće dobiti potrebnu podršku među zemljama Evropske unije.
Donald Tramp je bacio rukavicu: želi da evropske države uvedu carine od 50% do 100% Kini kao dio zajedničke strategije za suprotstavljanje ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Zahtjev, koji je već procurio u medije, postao je zvanična američka politika kada je predsjednik to objavio na društvenim mrežama tokom vikenda.
U svom „pismu“, kako ga je nazvao, Tramp je tvrdio da bi kaznene carine Kini, uz trenutno obustavljanje svih kupovina ruske nafte, bile od „velike pomoći“ da se okonča „ovaj smrtonosni ali smiješni rat“.
„Kina ima snažnu kontrolu, pa čak i stisak, nad Rusijom, a ove moćne carine će slomiti taj stisak“, napisao je.
Vrijeme zahtjeva bilo je upečatljivo: stiglo je usred sve jačih koordinacionih napora s obje strane Atlantika da se pojača ekonomski pritisak na Kremlj i natjera predsjednika Vladimira Putina za pregovarački sto.
Prošle sedmice, američki ministar finansija Skot Besent sastao se sa evropskim izaslanikom za sankcije Dejvidom O'Salivenom u Vašingtonu, dok se američki ministar energetike Kris Rajt sastao sa Visokom predstavnicom Kajom Kalas i komesarom za energetiku Danom Jorgensenom u Briselu. U petak su ministri finansija G7 održali razgovor fokusiran na sankcije.
Ali Trampova poruka je razbila nade da bi se novi zajednički front uskoro mogao pojaviti. Dok je Brisel izrazio spremnost da ubrza ukidanje ruskih fosilnih goriva, odlučno je odbio zahtjev za trocifrenim carinama.
„Sve nove mjere koje će biti objavljene u 19. paketu sankcija biće u potpunosti u skladu sa pravilima i procedurama EU, posebno dugogodišnjim principom da naše sankcije ne važe ekstra-teritorijalno“, rekao je portparol Evropske komisije.
Privatno, diplomate su bile otvorenije: nema šanse.
Postoje najmanje tri ključna razloga zašto blok neće ići putem „sve ili ništa“ koji predlaže Tramp.
Prvo, EU razdvaja carine, kao trgovinski alat, i sankcije, kao instrument spoljne politike.
Evropska komisija, koja određuje komercijalnu politiku za 27 država članica, uvodi carine da bi riješila specifične slučajeve poremećaja tržišta, najčešće nefer konkurenciju. Ove takse se uglavnom zasnivaju na rezultatima detaljne istrage koja traje mjesecima i u skladu je sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Čak i kada je izvršna vlast predložila visoke carine na ruske poljoprivredne proizvode, što je dodatno ojačalo režim sankcija, to je uradila pod pretpostavkom zaštite domaćih poljoprivrednika od viška proizvodnje u Moskvi i nezakonitog oduzimanja ukrajinske pšenice.
Suprotno tome, Tramp ne pravi razliku između to dvoje. Za njega, carine su sankcije – i obrnuto.
Tramp je koristio carine za razne ciljeve, kao što su forsiranje zemalja u nepovoljne sporazume, podsticanje američkih firmi da vrate proizvodnju u SAD, povećanje prihoda za budžet, kritikovanje Indije zbog kupovine ruske nafte i napad na pravni slučaj bivšeg brazilskog predsjednika Žaira Bolsonara.
Početkom ove godine, Bijela kuća pokrenula je totalni trgovinski rat sa Kinom, koji je na vrhuncu dostigao carine od 145%, čineći trgovinu nemogućom. Pod pritiskom, obje strane su ušle u primirje da pregovaraju stabilan sporazum. Kao rezultat, SAD su snizile carine na 30%, daleko ispod 100% nivoa koji se od Evropljana sada očekuje.
Trampov pristup „sve je dozvoljeno“ u pogledu carina naišao je na široku kritiku, pokrećući pravni slučaj koji sada ide ka Vrhovnom sudu i prijeti da potrese cijelu njegovu agendu.
„EU bi trebalo da izbjegava opšte kaznene carine na Kinu u obimu koji predlaže gospodin Tramp. Takve mjere bi narušile globalni trgovinski sistem i vjerovatnije bi naškodile evropskoj ekonomiji nego oslabilo Rusiju“, rekao je Engin Eroglu, njemački poslanik u EP koji predsjedava delegacijom Evropskog parlamenta za odnose sa Kinom.
„Carine koje nijesu u skladu sa pravilima WTO su pogrešan put naprijed“.
Drugo, EU nema politički konsenzus za tako neviđeni, radikalni udar na Kinu, jednog od svojih najvećih trgovinskih partnera.
Iako su države članice posljednjih godina zaoštrile stav prema Pekingu, frustrirane industrijskim viškom kapaciteta, diskriminatornim regulacijama i manipulacijom informacijama, nikada se nijesu našle na istoj strani.
Podjele su došle do izražaja 2024. kada je Brisel predložio carine na električne automobile proizvedene u Kini kako bi nadoknadio efekte subvencija. Takse, koje su se kretale od 7,8% do 35,3%, smatrane su testom agende „de-risking“ Ursule fon der Lajen.
Na dan konačne odluke, 10 zemalja je glasalo za mjere, 12 suzdržano, a pet, uključujući Njemačku, protiv. (Komisija je prekinula bezizlazno stanje.)
Podjela koja je privukla naslovnice, koju su stručnjaci povezivali sa Pekinškim lobiranjem iza scene, oslikavala je borbu bloka da se ujedini.
I pored toga što EU stalno optužuje Kinu da je „ključni omogućitelj“ ruske invazije na Ukrajinu i da snabdijeva 80% komponenti potrebnih za proizvodnju oružja, nikada nije odlučno ograničila trgovinske odnose.
„Alat za anti-zaobilaženje“, koji može zabraniti prodaju, snabdijevanje i transfer osjetljivih dobara i tehnologija bilo kojoj zemlji za koju se sumnja da pomaže Putinovoj ratnoj mašini, ostao je neaktiviran od njegovog uvođenja prije dvije godine. Ovaj alat, efektivno sekundarne sankcije, zahtijeva jedinstvo svih 27 država članica.
Umjesto toga, EU je odlučila da na crnu listu stavi nekoliko odabranih entiteta u Kini i Hong Kongu. Prelazak sa ovog parcijalnog pristupa na carine od 100% preko noći bio bi, blago rečeno, nevjerovatan.
Treće, EU je potpuno svjesna rizika.
Kina je poznata po tome da uzvraća na svaku stranu odluku koju smatra štetnom po svoje nacionalne interese. U slučaju električnih vozila, Peking je otvorio istrage o izvozu svinjetine, mliječnih proizvoda i brendija iz EU, što je Brisel odbacio kao neopravdano.
U proljeće, Kina je otišla korak dalje kada je ograničila izvoz sedam rijetkih zemalja ključnih za automobilski, energetski, tehnološki i odbrambeni sektor. Potez je poklopio sa Trampovim „recipročnim“ carinama, ali je imao globalni efekat.
Fon der Lajen je osudila ograničenja kao „ucjenu“ i na kraju pregovarala rješenje za olakšanje evropskoj industriji. Ipak, prikaz sile je uznemirio prijestonice, koje su vidjele koliko lako Peking može nanijeti ekonomsku štetu jednim potezom olovke.
Nakon Trampovog prijedloga, Kina nije dugo čekala da upozori one koji bi razmišljali o carinama od 100%: radite to na sopstvenu odgovornost.
„Kina odlučno odbija relevantnu stranu koja upućuje pitanje Kini i zloupotrebljava nezakonite jednostrane sankcije i jurisdikciju s dugom rukom prema Kini“, rekao je Lin Džijan, portparol kineskog Ministarstva spoljnih poslova u ponedjeljak.
„Ako se ugroze legitimna prava i interesi Kine, Kina će odlučno preduzeti kontra-mjere da zaštiti naš suverenitet, sigurnost i razvojne interese“.
Sa ekonomskom stagnacijom kod kuće i trgovinskim tenzijama u inostranstvu, blok vjerovatno neće imati hrabrosti za tako visokorizičnu politiku, naročito imajući u vidu Trampovu praksu povlačenja sankcija, što bi moglo ostaviti Evropljane u hladovini.
„Trampovi maksimalistički zahtjevi samo pokazuju da on nije ozbiljan u namjeri da izvrši ekonomski pritisak na Rusiju. Njegovi samonametnuti rokovi su prošli bez ikakve akcije“, rekla je Marija Šagina, viša saradnica u Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS) za Euronews.
„Time što su američke sankcije uslovljene učešćem svih NATO zemalja, očekivanje je da se ništa neće desiti“, zaključila je.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR