Štrajk i protesti održani danas širom Francuske okupili su stotine hiljada ljudi koji su, na poziv glavnih sindikata, izašli na ulice da traže jačanje javnih servisa, zaštitu mladih i bolji životni standard, šaljući vladi Sebastijena Lekornua jasno upozorenje pred predstavljanje budžeta za 2026.
Protesti predstavljaju odgovor na predložene budžetske mjere vlade premijera, koje uključuju uštede od gotovo 44 milijarde eura.
Prema podacima sindikata, više od 400.000 ljudi učestvovalo je u demonstracijama širom Francuske. Generalna sekretarka CGT-a, Sofi Binet, označila je mobilizaciju kao "već uspjeh" i "jasno upozorenje" upućeno vladi.
Sindikati zahtijevaju obustavu budžetskih rezova, povećanje plata u skladu s inflacijom, jačanje socijalne zaštite i veća ulaganja u ekološku tranziciju.
Štrajkovi su izazvali značajne poremećaje u javnom životu. Na železnici (SNCF) i u pariskom javnom prevozu (RATP) radilo je samo 30-40% vozova i vozila.
Avio-saobraćaj je također bio pogođen, s brojnim otkazanim letovima. U obrazovnom sektoru, 23 škole su bile potpuno blokirane, a 52 djelimično, dok je oko 17% nastavnika učestvovalo u štrajku.
Ministarstvo unutrašnjih poslova rasporedilo je više od 80.000 policajaca i žandarma širom zemlje, uključujući oklopna vozila i vodene topove. U ranim satima protesta zabilježeno je 40 blokada i 30 hapšenja. Tokom dana, broj uhapšenih porastao je na gotovo 100, a u sukobima u Lionu povrijeđeni su novinar i policajac.
Dan štrajka i protesta nametnuo se kao jedan od glavnih socijalnih događaja na početku jeseni. Poslije mobilizacije od 10. septembra, nazvane „Blokirajmo sve“ i rođene na društvenim mrežama, glavne sindikalne organizacije – CFDT, CGT, FO, CFE-CGC, CFTC, Unsa, FSU i Solidaires – ponovo su pozvale na opšti štrajk kako bi uticale na odluke vlade Lekornua u pripremi nacrta budžetskog zakona za 2026.
Zahtjevi se odnose na zaštitu mladih, jačanje javnih servisa, odbranu kupovne moći i socijalnu pravdu. Sindikati smatraju da budžetske smjernice nove vlade ne prekidaju sa prethodnim politikama i nastavljaju da nameću žrtve najugroženijima.
Već ujutru sindikati su izražavali zadovoljstvo: po njihovim procjenama, preko 400.000 demonstranata bilo je širom zemlje, izuzev Pariza. Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je mnogo manju brojku od 76.500 demonstranata do podneva. Uprkos ovom uobičajenom raskoraku između zvaničnih i sindikalnih podataka, organizacije su slavile mobilizaciju koju smatraju „već uspješnom“ i „vrlo jasnim upozorenjem“ upućenim vladi.
Od Pariza do Tuluza, od Marselja do Morlea, protesti su se množili. Parole su bile usmjerene direktno na predsjednika Republike i premijera, osuđujući nejednakosti, rezove u javnim budžetima i rast troškova života.
U Tuluzu su se okupili srednjoškolci, bolničko osoblje, opštinski službenici i velika delegacija Airbusa. U Marselju je omladina i stanovništvo iz radničkih kvartova bilo u velikom broju, noseći poruke o dostojanstvu i podršci socijalnim centrima. Nekoliko govornika je osudilo budžetske rezove koji pogađaju lokalne strukture. U Klermon Feranu, demonstranti su izrazili osjećaj „demokratskog poricanja“ i nemoći pred ekonomskim odlukama koje smatraju nepravednim.
Mobilizaciju su obilježile tenzije u nekoliko gradova. U Nantu je policija upotrijebila suzavac i 94 privođenja su zabilježena tokom dana. Neke škole su bile potpuno blokirane, druge djelimično. Javne gradske linije u Parizu imale su velike poremećaje, posebno u špicu.
Sindikalni lideri dali su brojne izjave. Sofi Bine, generalna sekretarka CGT-a, pozdravila je „nesporan uspjeh“, a Mariliz Leon iz CFDT-a naglasila je da je riječ o „vrlo jasnom upozorenju“ upućenom izvršnoj vlasti. Sve organizacije su osudile ono što smatraju nastavkom politike štednje uprkos promjeni vlade i pozvale na nove akcije ako poruka ne bude shvaćena.
Ovaj dan stavlja vladu pod veliki pritisak uoči predstavljanja budžeta za 2026. Demonstranti i sindikati očekuju odluke koje neće opteretiti najslabije, koje će ojačati javne servise i smanjiti nejednakosti.
Ako vlada ne odgovori na očekivanja, sindikalne organizacije daju do znanja da bi mobilizacija mogla da se nastavi i čak pojača. Uspjeh ovog dana mogao bi biti prelomna tačka: ili vlada uzima u obzir zahtjeve, ili se izlaže širem i dugotrajnijem socijalnom nezadovoljstvu.
Iza brojki, ovaj dan pokazuje trajanje velikog socijalnog nezadovoljstva. Mnogi učesnici ističu da promjene vlada nisu promijenile logiku budžetskih politika. Obrazovanje i omladina su u centru pažnje, što pokazuje učešće srednjoškolaca i blokade škola. Zahtjevi se odnose i na kupovnu moć, stanovanje, prevoz i uopšte troškove života.
Iako neki demonstranti izražavaju određeno razočaranje, smatrajući da prethodne mobilizacije nijesu mnogo promijenile odluke vlasti, mnogi u ovom štrajku vide način da se čuje glas „nevidljivih“ i podsjeti da se budžetske odluke ne mogu donositi bez konsultacija.
Pitanje nastavka pokreta ostaje otvoreno. Sindikati pokazuju jedinstvo i odlučnost, ali će morati da održe dinamiku kako bi nastavili da utiču. Vlada, sa svoje strane, mogla bi pokušati da smiri proteste ciljanim najavama, posebno u vezi sa obrazovanjem i javnim servisima. Kako god bilo, dan 18. septembra 2025. ostaje važan trenutak ovog socijalnog i političkog početka jeseni.
Elmosko
Diktatorski makronov rezim tuce mirne demonstrante.