Konzensus je jasan: ovo je genocid. Hoće li međunarodno pravo umrijeti u Gazi?

Postoji konvencija UN-a baš za ovakvu vrstu užasa: konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Kada će svijet postupiti po njoj, pita Raji Surani, koordinator palestinskog pravnog tima pri Međunarodnom krivičnom sudu (ICC).

Izrael je počinio i nastavlja da čini genocid u Gazi. To je zaključak izvještaja komisije UN-a. Od objavljivanja izvještaja prošle nedjelje, Palestina je konačno priznata kao nezavisna država od strane Velike Britanije i još nekoliko drugih zemalja. U svom saopštenju za vikend, britanski premijer Kir Starmer je smrt i razaranje u Gazi nazvao „potpuno nepodnošljivim“. Ovo priznanje dolazi prekasno i još uvijek je uslovljeno, ali da li je vlada Velike Britanije zaista sada prestala da toleriše izraelsko uništavanje Gaze? Je li se išta promijenilo za ljude tamo koji su gladni i bombardovani? Daleko od toga.

Čak i dok UN objavljuje nalaze svoje nezavisne komisije, i dok se zastava podiže ispred palestinske misije u Londonu, masovno raseljavanje i ubijanje se nastavljaju u gradu Gazi dok Izrael napada. Kao pravnik koji je život proveo vjerujući u vladavinu prava, pitam se: hoće li uništenje Gaze donijeti i smrt međunarodnog prava?

Od samog početka, bilo je dovoljno pogledati riječi izraelskih lidera da bi se vidjelo da je namjera da se počini genocid postojala. Izraelski ministri i političari obećali su da će Gaza biti sravnjena, stavljena pod opsadu i izgladnjivana. Bombardovanja su bila nemilosrdna i široka, ciljala su škole, domove i bolnice. A većina izraelskih žrtava su djeca i žene. Sakaćenja, glad, nedostatak medicinske njege i smrt – to su svakodnevna iskustva ljudi u Gazi. Niko nije djelovao da to zaustavi.

Palestinsko stradanje je prenošeno uživo, da cijeli svijet gleda. Izrael je pokazao tačno šta radi zatočenim Palestincima. Uprkos ubistvu brojnih hrabrih novinara, drugi su nastavili da prikazuju stvarnost: genocid se prenosio pravo na vaše ekrane kod kuće. Ipak, vlade širom svijeta to nijesu zaustavile.

Palestinske organizacije koje dokumentuju zločine – uključujući Palestinski centar za ljudska prava (PCHR), čiji sam direktor, kao i Al Mezan centar za ljudska prava i palestinsku organizaciju Al-Hak – bile su mete izraelskih vazdušnih napada i sankcija Ministarstva finansija SAD jer su dokumentovale pravne dokaze o počinjenim zločinima. Čak su i specijalna izvjestiteljka UN-a Frančeska Albaneze i zvaničnici Međunarodnog krivičnog suda (uključujući glavnog tužioca Karima Kana) meta prijetnji i sankcija jer su govorili o svojim nalazima. Ti nalazi se podudaraju sa onima iz najnovijeg izvještaja PCHR-a: da je namjera da se počini genocid postojala od oktobra 2023, potvrđena svjedočanstvima samih preživjelih i žrtava koje je trebalo da zaštitimo.

Komisija UN-a se sada pridružila širokom konsenzusu da Palestinci u Gazi proživljavaju genocid. Ovo je dobrodošla intervencija. Ali je takođe ključno sjetiti se da je svrha konvencije o genocidu sadržana u njenom punom nazivu: konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Njena filozofija bila je preventivna i kaznena – što znači da smo sada na raskrsnici.

Ovaj genocid nije spriječen, ali se još uvijek može zaustaviti. Hoće li ovo biti dovoljno da ljudi djeluju? Ili će rušenje Gaze u ruševine pretvoriti i principe međunarodnog prava?

Ne govorim samo kao Palestinac, već i kao pravnik koji je posljednjih 48 godina radio vjerujući u svetost prava. Posvetio sam život i znanje ovome, jer sam u srcu osjećao da mora postojati nešto što štiti i da će pravo služiti najranjivijima. Ali ono što nam je pokazano kroz nedjelovanje i saučesništvo vlada jeste ružna stvarnost. Možda gledamo novi svijet u kojem je međunarodno pravo selektivno i politizovano.

Genocid u našem vremenu, sa ovim nivoom masovnih ubistava, razaranja, bola i patnje, pokazuje koliko je vladavina prava krhka. Nalog za hapšenje koji je izdao ICC nije spriječio genocid. Još jedna institucija koja je utvrdila da Izrael čini genocid to nije zaustavila. Pravo može postojati samo ako se sprovodi i primjenjuje na sve. Činjenice su tu, zakon je tu. Niko ne može tvrditi da nije znao. Kao društvo, ne smijemo dozvoliti da međunarodno pravo umre u Gazi dopuštajući izraelski imunitet.

Kako sve više institucija dolazi do istih zaključaka, jedino se mogu nadati da će se pojačati pritisak na vlade koje i dalje pomažu i naoružavaju Izrael. Da bi ova saopštenja i priznanja donijela bilo kakvu opipljivu nadu ljudima u Gazi, moraju biti praćena sveobuhvatnim djelovanjem. Države koje su oklijevale moraju slijediti primjer Španije i zauzeti jasan stav pokretanjem embarga na oružje. Zaštita i partnerstvo koje Velika Britanija i SAD nude Izraelu za njegov genocid moraju prestati.

Neka ovaj izvještaj ne bude samo još jedan dokument koji će završiti u fioci. Neka postoji Palestina i narod koji će biti priznat. Neka sve ove riječi, izjave i saopštenja podsjete sve nas šta je u pitanju – ne samo za Gazu, nego i za zajedničke vrijednosti svijeta: vladavinu prava, demokratiju, ljudska prava i dostojanstvo. Molim vas, neka ovo pokrene svijet na akciju i zaustavi genocid.

-----

Raji Surani je direktor Palestinskog centra za ljudska prava, koordinator palestinskog pravnog tima pri Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) i član pravnog tima Južne Afrike u slučaju genocida protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ).