Sada je u pitanju trka dvojice kandidata, a sljedeći lider SAD biće karijerista koji ništa ne zna o državničkim dužnostima, navodi u analizi za Guardian spoljnopolitički komentator Sajmon Tisdal.
Milioni Amerikanaca čekaju 7. novembar 2028. godine, datum narednih predsjedničkih izbora. To je dan kada era Donalda Trampa efektivno završava. Vjerovatno. To je dan kada će se Demokrate iskupiti za katastrofalni fijasko Kamale Haris 2024. Moguće. To je dan kada se američka demokratija ponovo rađa. Nadamo se. Priče o nasljedstvu očaravaju Vašington. Gejvin Njuzom, guverner Kalifornije, dao je najjasniji znak do sada da će se kandidovati, dok Haris, zanemarujući prethodne greške, smatra da zaslužuje drugu šansu.
Ipak, većina pažnje je usmjerena na Republikance, nakon što je Tramp (79), ponovo zaprijetio da će prekršiti ustav i tražiti treći mandat. „Volio bih to da uradim“, rekao je ove sedmice. Kasnije se povukao, iako neubjedljivo. „Vidjećemo šta će biti“, provodirao je. Ova nedostojanstvena narcisova izborna predstava će trajati beskrajno. Veći praktični interes predstavljaju dva imena koja je Tramp izdvojio kao svoje najvjerovatnije nasljednike: Džej-Di Vens i Marko Rubio, potpredsjednik i državni sekretar.
Tramp je predvidio dvokandidatsku trku za republikansku nominaciju 2028 – iako njegovi favoriti često padaju, što mogu potvrditi Majk Pens, Reks Tilerson, Majk Pompeo, Džon Bolton i mnogi drugi. Trampova mišljenja nijesu ni mnogo popularna van njegove baze. Vens i Rubio već su pokazali da nijesu sposobni za visoke funkcije. Ipak, kako stvari stoje, mogućnost da jedan od ovih prosječnih ambicioznih tipova preuzme MAGA mantiju i osvoji tron mora se ozbiljno shvatiti.
To je izbor između pit bula i pudlice. Agresivan, bučan, neprijatan i povremeno zapanjujuće neupućen, Džej-Di Vens (41) je brat koga treba pobijediti, nasljednik Kralja Dona. Prednjači sa velikim marginama u ranim anketama u republikanskim primarnim državama. Njegov jezik je vulgaran, stavovi jednostavni. Kada je sugerisano da bi vanparničko ubistvo navodnih krijumčara droga moglo biti ratni zločin, napisao je na X: „Ne zanima me kako to zoveš“. Šarmantno.
Vens često koristi društvene mreže da brani Trampa i blati „ludila ljevičarskih radikala“. U jednom zloglasnom slučaju, pokušao je da opravda rasističke, homofobične i mizogine komentare o „majmunima“, Hitleru i silovanju u republikanskoj online grupi. Kada je izazvan zbog okrutno uvredljivog AI videa usmjerenog protiv crnog demokratskog kongresmena koji je Tramp ponovo podijelio, Vens je rekao: „Mislim da je smiješno. Predsjednik se šali, a mi se dobro zabavljamo“.
Suprotno tome, nakon ubistva svog tvrdog desničarskog saveznika Čarlija Kirka, Vens je zahtijevao nacionalnu akciju protiv „daleko ljevičarskog“ neslaganja – tj. stavova koje nije volio. Ovaj primjer dvostrukih standarda podsjetio je na njegov jadni međunarodni debi u Minhenu u februaru, kada je licemjerno predavao Evropi o slobodi i cenzuri dok je privlačio njemačku desničarsku liderku, Alis Vajdel. Vens je potom potvrdio reputaciju zbunjenog, nekontrolisanog napadačkog psa kada je napao ukrajinskog lidera, Volodimira Zelenskog, koji zna više o odbrani slobode nego što će on ikada znati.
Ako se Vens bude kandidovao, moraće jasno da kaže u šta vjeruje. Problem je što on ne zna. Nekada je Trampa nazivao „idiotom“ kojeg nikada ne bi podržao. Kao senator iz Ohaja, bio je protiv stranih ratova; kao potpredsjednik, podržavao je jednostrane napade na Iran, Jemen i Venecuelu. U svojoj samoljubivoj, samopromotivnoj knjizi „Hillbilly Elegy“ kritikovao je bijele radničke zajednice što svoje probleme pripisuju Kini, migrantima i „vok elitama“. Sada sam radi upravo to, stalno.
Rubio je potpuno mirnija, čudno pasivna figura i možda najneefikasniji državni sekretar u skorije vrijeme. Dok Tramp vodi i privlači pažnju na Izrael, Ukrajinu i Kinu, Rubio (54) služi kao podrška, navijač i popravljač. Njegov posao: da smisli Trampove nepromišljene, naduvane sporazume – nemoguća misija u kojoj svakodnevno propada. Njegovo opasno kašnjenje u implementaciji bezbjednosnih elemenata Gaze „mirovnog plana“ je dobar primjer.
Rubio nekada nije bio tako slab. Kao kandidat za predsjednika 2016, u trci protiv Trampa (koji ga je ismijavao kao „Mali Marko“), zastupao je tradicionalne saveze SAD, ljudska prava i stranu pomoć. Govoreći o Rusiji, osuđivao je napore „velikih sila da potčine svoje manje susjede“. Ipak, otako je prihvatio Trampovu podršku, njegovi principijelni stavovi su misteriozno nestali. Budžeti američke pomoći u inostranstvu su srezani, promocija demokratije i ljudskih prava zapostavljena, a direktna američka podrška Ukrajini uništena.
Njegov mandat kao državnog sekretara je u početku zasjenio Ilon Mask, koji je smanjio državne službe i programe meke moći dok je Rubio gledao; a kasnije Stiv Vitkof, Trampov saradnik nazvan „izaslanik za sve“. Ipak, u jednoj političkoj oblasti, ovaj sin anti-Kastro migranata je dosljedan: njegova netrpeljivost prema ljevičarskim režimima na Kubi, u Venecueli i Nikaragvi. U svojoj drugoj ulozi, savjetnika za nacionalnu bezbjednost, Rubio vodi sve militarizovaniji napor da sruši diktaturu Nikolasa Madura u Karakasu.
Pravdajući smrtonosne pomorske napade na navodne krijumčare droga iz Venecuele i Kolumbije, Rubio je u septembru izjavio da zakonita zaustavljanja ne funkcionišu. „Ono što će ih zaustaviti je kad ih razneseš... I desiće se opet“, upozorio je. Što se, više puta, i dogodilo. Rubio je takođe frontmen Trampovih grubih pritisaka na Panamu, Brazil i Meksiko, masovne deportacije migranata u zatvore pod represivnim režimom El Salvadora i ukupni pokušaj da se Latinska Amerika ponovo pretvori u polukolonijalno američko dvorište.
I dok sve ovo može donijeti Rubiju podršku na desnici, postoji rizik da otuđi nezavisne birače. Njegovo ponašanje ima smisla samo ako, poput Vensa, planira da se kandiduje za predsjednika kao druga generacija MAGA-minija. Ova dva uvijek prilagodljiva Trampova tipa izgleda da će upravo to i uraditi 2028. Kao ni njihov šef, oni ništa ne znaju o državničkim vještinama ili višem pozivu. Sljedbenici, ne lideri, ujedinjeni u neograničenoj ambiciji – i nesposobni za vlast.
Sigurno SAD može bolje od ovoga. Ups! Tako su govorili i o Trampu 2016.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR