Masakri koje u El Fašeru, u Darfuru, sprovodi RSF uz podršku svojih sponzora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, prestaće tek kada međunarodna zajednica bude reagovala, piše u analizi za Guardian kolumnistkinja Nesrin Malik.
Sve se odvijalo naočigled svijeta tokom posljednjih 18 mjeseci. Grad El Fašer, u sudanskom regionu Darfur, koji su opsijedale paravojne snage RSF (Brze podrške), pao je prošle nedjelje u ruke milicije, a ono što je uslijedilo prava je katastrofa.
Masovna ubistva su u toku. Prema izvještajima, samo u jednoj bolnici za porodilje ubijeno je gotovo 500 ljudi – pacijenata i njihovih porodica. Oni rijetki koji su uspjeli da pobjegnu svjedoče o pogubljenjima civila bez suđenja. RSF je započeo ubilački pohod takvih razmjera da su sateliti zabilježili slike tla natopljenog krvlju. Brzina i intenzitet ubijanja neposredno nakon pada El Fašera već su upoređeni sa prvim danom genocida u Ruandi.
Ovo je kulminacija kampanje u kojoj je stanovništvo grada – stotine hiljada ljudi – bilo zatvoreno, izgladnjelo i svedeno na očaj. Oni koji su pokušali da pobjegnu rizikovali su smrt ili silovanje, a oni koji su ostali bili su bombardovani i preživljavali jedući stočnu hranu.
El Fašer je bio posljednje uporište regularne vojske Sudana u Darfuru, a protekla nedjelja označila je ozbiljnu prekretnicu u ratu koji traje već dvije i po godine između Sudanskih oružanih snaga (SAF) i RSF-a. Rat za kontrolu nad zemljom bio je nemilosrdan.
Dvije strane su nekada bile partneri u vlasti: nakon revolucije 2019. godine kojom je svrgnut predsjednik Omar al-Bašir, formirale su napetu koaliciju sa civilima. Zatim su se obje okrenule protiv civila – a potom i jedna protiv druge. Kada je do sukoba konačno došlo, pokazalo se koliko je RSF, koji je Bašir stvorio od boraca Džandžavida da ga štite i vode ratove u Darfuru, zapravo ojačao i obogatio se u sjenci. Rat koji je počeo u aprilu 2023. godine nije bio sukob između vojske i pobunjeničke milicije, već između dviju vojski – obje sa arsenalima, prihodima, hiljadama vojnika i spoljnim linijama snabdijevanja.
Od tada su milioni raseljeni, procjenjuje se da je oko 150.000 ljudi ubijeno, a više od 30 miliona sada treba hitnu humanitarnu pomoć. Ipak, ni ti brojke ne mogu u potpunosti dočarati razmjere tragedije u Sudanu – brzinu raspada države, uništenje infrastrukture i posebno brutalne metode koje RSF primjenjuje u Darfuru.
Padom El Fašera RSF je učvrstio svoju poziciju na zapadu zemlje. Nakon što su na početku rata 2023. godine zauzeli prijestonicu Kartum, pa je izgubili od vojske, usmjerili su svoje napore na Darfur. Tamo RSF sprovodi osvetu nad nearapskim stanovništvom, ciljano ih ubijajući u masakrima. Ranije ove godine, u napadu na najveći kamp za raseljene u Sudanu, RSF je pobio stotine civila po etničkoj osnovi. Šta dalje čeka El Fašer, grad koji se toliko dugo odupirao RSF-u, nezamislivo je. Na snimcima koji stižu vide se lokalni stanovnici kako mole milicajce za život. Jedan od njih je od komandanta čuo da niko neće biti pošteđen, prije nego što je ubijen. „Nikada vam neću pokazati milost“, rekao je komandant. „Naš posao je samo ubijanje“.
Sve je to bilo predvidivo. Mjesecima su stizala upozorenja na rizik od masovnog pokolja i zločina. Milion raseljenih ljudi iz Darfura, koji su bježali iz drugih područja sukoba, skoncentrisao se u El Fašeru. Kada su borbe pojačane, ponovo su se razbježali ili ostali zarobljeni. Scenarij podsjeća ne samo na prve dane genocida u Ruandi, već i na epizode genocida u Darfuru prije 20 godina – samo što je sada nasilje još intenzivnije. Današnji RSF je isti onaj Džandžavid od nekad, samo što je sada mnogo bolje naoružan, podržan moćnim spoljnim saveznicima i ponovo odlučan da „očisti“ nearapsko stanovništvo kojem je vijekovima bio neprijateljski nastrojen. Danas ne dolaze na kamilama ili konjima, već u terenskim vozilima sa mitraljezima i dronovima.
Taj arsenal, a samim tim i tragediju u El Fašeru i širom Darfura, finansiraju Ujedinjeni Arapski Emirati. Stari saveznik RSF-a, čije su trupe Emirati unajmljivali za rat u Jemenu, UAE je godinama snabdijevao RSF novcem i oružjem, produžavajući i pojačavajući rat u Sudanu. Emirati negiraju svoju ulogu, uprkos obilju dokaza. Zauzvrat, osiguravaju uticaj u velikoj, strateški važnoj i bogatoj zemlji, te dobijaju većinu zlata koje se kopa u oblastima pod kontrolom RSF-a. U sukob su se uvukli i drugi akteri, pretvarajući ga u poprište sukobljenih interesa, što je rezultiralo pat-pozicijom i krvoprolićem koje djeluje nezaustavljivo – čak i dok se sve dešava naočigled svijeta.
Rat u Sudanu često se naziva „zaboravljenim“, ali on je zapravo – tolerisan i potisnut. Suočiti se s užasima Sudana znači pogledati u ponor regionalne i globalne politike. To znači prepoznati rastuću imperijalnu ulogu zalivskih zemalja u Africi i svijetu, i priznati da se na te zemlje – uključujući UAE – ne vrši nikakav stvaran pritisak da prestanu da podržavaju genocidnu miliciju, jer su im bliski saveznici Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i druge zapadne sile. Dok je RSF prošle godine opkoljavao El Fašer, izvori su za Guardian otkrili da su britanski zvaničnici radili na tome da suzbiju svaku kritiku UAE među afričkim diplomatama. Prošle nedjelje otkriveno je da je na ratištima u Sudanu pronađena britanska vojna oprema kojom se RSF služio.
U Sudanu sada postoje dvije vojske koje ne mogu odlučno poraziti jedna drugu. Na globalnom nivou, spoljna politika – koja je nekada bila kombinacija pragmatizma i moralnog pritiska – svela se na goli interes moćnih država da vode poslove i ostvaruju ciljeve kako im odgovara. Razmjeri i jasnoća zločina – vidljivih čak i iz svemira – koji se dešavaju u El Fašeru i širom Darfura ne ostavljaju prostor za glumu neznanja. Ovo je ponavljanje već viđenog, novi čin rata koji traje dovoljno dugo da svi znaju šta slijedi. Oni koji imaju uticaj na UAE – a time i na RSF – a dopuštaju da nasilje prolazi bez hitne akcije, imaju krv na rukama. Većina stanovnika El Fašera sada je zarobljena na polju smrti. Svaki minut je presudan.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR