U Luksemburgu otkriven spomenik žrtvama genocida u Srebrenici

U Luksemburgu je juče, uz prisustvo velikog broja ljudi, otkriven spomenik žrtvama genocida u Srebrenici – kao trajno sjećanje na jedan od najmračnijih trenutaka savremene evropske istorije.

Ceremonija je započela ajetom iz Kur’ana: „Ko ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet...“ – a u Srebrenici je, poručeno je, cijeli svijet ubijen 8.372 puta.

Otkrivanju spomenika prisustvovale su političke ličnosti Velikog Vojvodstva Luksemburga, poslanici, gradonačelnica Luksemburga Lidia Polfer sa saradnicima, predstavnici Ambasade Bosne i Hercegovine u Belgiji i Luksemburgu, članovi Odbora za Srebrenicu Luksemburg – koji su pokrenuli ovu inicijativu – kao i brojni članovi bošnjačke zajednice, uključujući preživjele genocida i porodice žrtava.

Ovaj važan događaj okupio je Bošnjake iz cijelog regiona – Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore i Sjeverne Makedonije – koji su zajedno podigli glas protiv zaborava i pokazali jedinstvo u očuvanju kolektivnog pamćenja.

Spomenik, djelo poznatog luksemburškog arhitekte Lika Tajsa (Luc Theis), otkriven je u tišini i dubokoj emociji. Nakon otkrivanja, položeni su vijenci, a djeca su, s velikim poštovanjem, položila cvijeće u čast nevinim žrtvama. Poseban trenutak bila je recitacija potresne pjesme „Fatima“ posvećene Fatimi Muhić – bebi ubijenoj na dan rođenja, najmlađoj žrtvi genocida u Srebrenici.

U svom obraćanju, preživjeli Jasmin Sinanović kazao je:

„Stojim ovdje s tugom, ali i snagom koju crpim iz uspomena i iz zajedničke borbe za istinu. Ovo nije samo spomenik – ovo je zavjet da ćemo pamtiti i čuvati sjećanje na sve one koji su izgubili živote u julu 1995. godine. Nosim odgovornost da svijet ne zaboravi šta se dogodi kada mržnja postane zakon, kada se čovječanstvo povuče pred zlom.“

On je poručio i da nema oprosta bez priznanja i pokajanja:

„Srebrenica nije samo ime mjesta – ona je rana čovječanstva. Neka ta rana bude opomena svima koji šute pred nepravdom, koji zatvaraju oči pred diskriminacijom i koji pokušavaju relativizovati patnju i zločin.“

Bošnjaci Luksemburga zahvalili su se vlastima Velikog Vojvodstva, a posebno gradskoj upravi na čelu s Lidijom Polfer, koja je, kako ističu, bila uz njih i u najtežim vremenima – kada su bježali od rata, ali i danas, kada zajedno sa evropskim gradovima podižu memorijale kako bi se genocid u Srebrenici sačuvao od zaborava.

Otkrivanje spomenika u Luksemburgu nije samo čin sjećanja – to je moralna obaveza prema prošlosti i opomena za budućnost.