Gruhonjić: Studenti vraćaju moral Srbiji, a SPC me naziva neprijateljem naroda

Profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu i aktivista Dinko Gruhonjić, govoreći u Šibeniku na festivalu „Fališ“ za portal civilnog društva Autonomija, izjavio je da su studenti vratili moral u srpsko društvo, ističući njihov doprinos protestima i društvenoj emancipaciji, dok je Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, prema njegovim riječima, izdala saopštenje u kojem ga označava „neprijateljem srpskog naroda“ zbog njegovog kritičkog stava prema režimu Aleksandra Vučića i desničarskim snagama.

Nalazimo se u Šibeniku, na festivalu „Fališ“ gdje vi gostujete. Međutim, Eparhija dalmatinska, to jest mitropolit te eparhije (Nikodim) je izdao jedno saopštenje u kojem se ograđuje od programa festivala, to jest od vašeg učešća u tom programu, nazvavši vas „neprijateljem srpskog naroda“, „kontoverznom osobom“ te usporedbom sa ustaškim ratnim zločincem Dinkom Šakićem. Kako ste dočekali to saopštenje?

Gruhonjić: Pa moram priznati da sam, bez obzira što sam „navikao“ jer me provlače kroz vrlo slično ili gotovo isto nacionalističko blato evo sad već godinu i po dana intenzivno, ipak iznenađen jer sam imao visoko mišljenje o mitropolitu Nikodimu. Mislim da je vodio jednu vrlo mudru politiku prema svojim vjernicima i prema drugim vjernicima i da je tako zapravo doprinosio – u vrlo složenoj situaciji po njega i po Srbe u Hrvatskoj – jednom stabilnom okruženju koje na području ovoga grada i eparhije vlada ili je vladalo, s obzirom da vidimo da desne snage hrvatskog nacionalizma ponovo dižu glavu.

Mogu reći i da sam tužan zbog tog napada na mene pa bih čak rekao da to vladika i nije napisao, ali je bez obzira na sve on potpisao nešto što je potpuno tabloidno intonirano i što sasvim sigurno nije u maniru osobe njegovog kalibra. Ali to je opet pitanje prije svega za njega. To je pitanje njegove časti i morala.

A zašto mislite da crkva i sveštenici preuzimaju taj tabloidni narativ iz Srbije?

Gruhonjić: Mislim da je tu u pitanju činjenica da je vrh SPC u vrlo bliskim vezama sa režimom Aleksandra Vučića. Vidjeli smo, uostalom, da se patrijarh Porfirije za sve ovo vrijeme nije oglasio povodom sve jačeg nasilja koje režim u Srbiji primjenjuje protiv sopstvenih građana. To su sasvim sigurno neke interesne veze i sasvim sigurno je riječ o nekoj vrsti paranoje i straha, jer je režim u Srbiji izgubio politički legitimitet. Tako da ta povezanost crkve i vrha režima je produkovala i ovo saopštenje, koje je – kako se meni čini – poslato Nikodimu samo na potpis.

Kako vam je sad pred povatak u Srbiju, očekujete li nove napade?

Gruhonjić: „Zanimljivost“ ovogodišnjeg Fališa je da su prvo organizatori – moji prijatelji – imali velikih problema sa braniteljima i takozvanim braniteljima, zbog čega su festival na jedvite jade i organizovali. A onda se desilo i ovo sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Meni je to, po ko zna koji put u životu, potvrda da sam na pravoj strani, jer ako me napadaju desničari iz Srbije i ako festival napadaju desničari iz Hrvatske, to se sasvim uklapa u moju porodičnu tradiciju koja je partizanska i antifašistička.

A što se tiče očekivanja po povratku u Srbiju, tamo je situacija dramatična zato što žvimo u nekoj vrsti polu-anarhije jer su sve institucije zarobljene od strane režima. Ali se desila i ta situacija da je potpuno urušen i politički sistem, jer nakon što je Vučić što svojom što njihovom  zaslugom uništio opoziciju u Srbiji, sada je Srpska napredna stranka izgubila politički legitimitet. Tako da mi u Srbiji više uopšte nemamo ni jednu partiju.

Imamo, s jedne strane, jednu organizaciju više liči na kriminalnu organizaciju koja je na vlasti i koja djeluje kao nekakva mafijaška hobotnica. A s druge strane imate kritičnu masu ljudi čiji bijes, koji je dominantno osjećanje kod građana Srbije, nema ko da artikuliše. A znate šta, ako se bijes izlije na ulice, onda je situacija samo na korak od toga da počnu da padaju, nažalost, ljudske glave. Ja mogu jedino da se nadam da se to neće desiti i da će prevladati razum, iako je razum u Srbiji danas na vrlo, vrlo niskoj cijeni.

Deset mjeseci traju blokade i prosvjedi, dakle od pada nadstrešnice u Novom Sadu. Pored nasilja i otprora vlasti, što je zapravo ključno što se u Srbiji promijenilo u ovih deset mjeseci i jesu li ljudi dobili neku nadu da je promjena ipak moguća?

Gruhonjić: Promijenilo se puno toga. Ja bih zapravo ovih deset mjeseci nazvao periodom emancipacije građana Srbije, prije svega zahvaljujući studentima. Dakle, prije svega njihove lične emancipacije, njihovog ličnog stupanja u političku arenu, njihovog razumijevanja političkih procesa.

I ono što je najvažnije, a što je neki minimum koji nama treba s obzirom na količinu uništenosti našeg društva, to je povratak morala. Osnovnog morala: da nije u redu ubiti čovjeka, da nije u redu krasti. I da takvi koji to rade ili budu krivično osuđeni ili budu jednostavno izopšteni iz društva. I to je ono što su studenti nama kao građanima Srbije dali kao neki elementarni podsjetnik dokle smo se srozali.

Dakle, srozali smo se maksimalno, ali se za ovih deset mjeseci lagano dižemo. Studenti su takođe uradili ogromnu stvar i svojim pješačenjima po Srbiji. Oni su praktično došli i do najdaljih provincija, što je jako važno. To se inače u politici zove door-to-door kampanja, jer te ljude nije niko obišao decenijama da ih pita za zdravlje. A studenti su to uradili. I to je ogromna stvar jer su uspjeli da prikažu velikom dijelu Srbije sliku stvarne Srbije, a ne onoga što gledamo u paralelnoj Vučićevoj realnosti putem medija koje je većinom okupirao režim i gdje nam se forsira neka rijaliti stavrnost, koja nema nikakve veze sa našim svakodnevnim životima. Sve su to ogromne stvari jer je strah promijenio stranu, i to je suština priče.

Vi vidite da, bez obzira na posljedice koje su grozne – od dobijanja batina do doslovno ranjavanja, preko masovnih hapšenja, preko činjenice da je policija kročila na teritoriju novosadskog univerziteta i time prekršila i Ustav, i zakone i autonomiju univerziteta – ljudi se ne povlače. A Vučić uporno igra na kartu represije jer je to vjerovatno jedina konstanta njegove politike koja evo traje duže od tri decenije. Ali, to jednostavno ne funkcioniše. I zato je svaki njegov potez dodatni okidač za dodatno mobilisanje građana, za dodatni bijes i za dodatni gubitak straha.

Radite dugo sa mladim ljudima i na fakultetu. Jeste li očekivali da će biti toliko ustrajni u svemu ovome, s obzirom da su brojni bili skeptični prema današnjim mladima?

Gruhonjić: Da, istina je da jedan dio profesora ima taj nadobudni stav prema studentima, da su studenti tu zbog nas a ne mi zbog njih. A da nije studenata, na primjer, ja ne bih imao platu. I naravno ta priča da su studenti kao apatični, nezainteresovani, površni… Međutim, takve profesore su više nego očigledno demantovali sami studenti.

Mi u Novom Sadu, a pogotovo na Filozofskom fakultetu, ponosni smo jer su proteste u Srbiji pokrenuli naši studenti. To su sjajni mladi ljudi koji su platili jako skupu cijenu za takvo društveno djelovanje. Polovina njih je u kućnom pritvoru, a druga polovina je u egzilu jer su se u trenutku hapšenja nalazili u inostranstvu. I nije slučajno što su oni – baš oni – toliko dugo u pritvoru ili u egzilu jer ih je režim prepoznao kao „opasne ljude“.  A to su vrlo, vro slobodni ljudi, koji su spremni da plate i tu vrstu cijene zarad lične slobode i zarad slobode društva.

Vjerujete li i vi, kao i brojne vaše kolege, da ovo zaista jeste početak kraja vlasti Aleksandra Vučića?

Gruhonjić: Ja od samog početka govorim da je to potpuno sigurno, da se grudva zakotrljala i da se ne može vratiti nazad, da se pretvara u jednu lavinu nezadovoljstva. Kao što sam rekao, on je nepovratno izgubio politički legitimitet. Ne postoji način, sem diktature, da on povrati politički legitimitet, a diktatura nije nikakav legitimitet već samo vladanje silom.

Da, Vučić je gotov i on je toga negde vjerovatno svjestan, ali kao i svaki autoritarac on je u nekom trenutku povjerovao da je vlast vječna i da je namijenjena samo njemu. I onda se odvojite od stvarnosti i nije vam jasno šta se to dešava na ulicama: zašto su ovi prokleti građani toliko uporni da deset mjeseci – što je slučaj bez presedana – demonstriraju protiv mene i neće me, ne vole me. Dakle, to je jedna vrlo teška situacija za režim, ali ja zbog toga neću plakati.

A s druge strane, to je i vrlo opasna situacija za nas kao građane Srbije, jer autoritarni režimi koji su na izdisaju znaju da budu vrlo opasni, s obzirom da znaju šta čuvaju. Jer oni ne čuvaju samo vlast, ne čuvaju samo privilegije, već čuvaju i krvavo stečeni ogroman novac koji su opljačkali od građana Srbije.

I što onda čeka potencijalno novu vlast u Srbiji, nakon SNS-a i Aleksandra Vučića?

Gruhonjić: Čeka je svašta. Čeka je jedna zaparložena država, jedna potpuno zapuštena država, jedna uništena država jer su oni (režim) prodrli kapilarno u sve pore društva i sve su zatrovali: zarobili su institucije, korupciju su podigli na endemski visoki nivo. Novoj vlasti će trebati prvo svijest o tome da se stvari ne mogu promijeniti nabolje, kao što su neki od nas vjerovali nakon pada Miloševića – da je cijela era devedesetih godina bila samo noćna mora i da ćemo se probuditi opet  u jednom finom ušuškanom društvu.

Vidjeli smo da to tako ne biva. Zato će novim vlastima trebati politička volja i svijest da znaju da ih čeka ogroman posao čišćenja onoga što bi rekli u antičkoj mitologiji augijevih štala, a za to treba ogromna hrabrost.