12 °

max 15 ° / min 9 °

Petak

04.12.

15° / 9°

Subota

05.12.

15° / 8°

Nedjelja

06.12.

16° / 8°

Ponedjeljak

07.12.

12° / 10°

Utorak

08.12.

12° / 8°

Srijeda

09.12.

12° / 10°

Četvrtak

10.12.

12° / 8°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Crnogorskom republikom protiv Karađorđevićevske velikosrpske okupacije i aneksije CG (1918)

Istorija

Tag Gallery
Comments 4

Autor: Antena M

  • Viber

Crnogorskom republikom protiv Karađorđevićevske velikosrpske okupacije i aneksije CG (1918)

Piše: Mr. Sci. Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih nauka

(CRNOGORSKI DRŽAVOTVORNI REPUBLIKANIZAM U EGZILU U PARIZU OKTOBRA 1918, ODNOSNO, CRNOGORSKA REPUBLIKANSKA STRANKA U IZGNANSTVU)

Republikanska opredjeljenja, u pogledu oblika uspostave takvog oblika vladavine u Crnoj Gori i budućoj jugoslovenskoj državi, te politička misao koja se temeljila na zalaganju za ravnopravnu Crnogorsku Republiku u okviru onih krugova koji su projektovali federativnu Jugoslaviju, bili su prisutni kod određene grupe državotvornih crnogorskih političkih emigranata u Francuskoj. Ona su manifestovana, posve konkretno, njihovom pismenom Izjavom, obznanjenoj u Parizu 12. oktobra 1918, a koju su potpisali dr Ivo Jovićević, član Glavne državne Kontrole Kraljevine Crne Gore, Radoslav Šurbatović, student političkih nauka, Milovan Vukčević, student prava, Pavle Božović, student političkih nauka i Rako Kusovac, poručnik crnogorske vojske.

Glavni ideolog i protagonista republikanske ideje tada u Parizu, među crnogorskim emigrantima bio je doktor pravnih nauka, diplomata i činovnik u aparatu Kraljevine Crne Gore dr Ivan-Ivo Jovićević. Navedeni potpisnici Izjave, ističu u istoj da su članovi Crnogorske republikanske stranke u emigraciji u Parizu i zalažu se za suvereno pravo crnogorskog naroda na samoopredjeljenje i njegovu neprikosnovenost da slobodno odluči o svojoj sudbini, odnosno, o državno-pravnom statusu Crne Gore i obliku vladavine u njoj, te saglasno tome, kliču “Živjela Crnogorska Republika! Živjela Federativna Jugoslovenska Republika”. Oni osuđuju radikalski režim Nikole Pašića i vladavinu dinastije Karađorđevića i ističu da je zvanična Srbija neprijatelj Crne Gore, te navode i to da kralj Nikola I Petrović Njegoš suštinski smatra da nema ništa protiv uspostave, ako narod to bude htio, Crnogorske Republike i federalne Jugoslavije u čijem bi sastavu bila i Crna Gora kao njena ravnopravna članica. Oni navode da nijesu ni u kom slučaju protiv ustavno-pravnog poretka Kraljevine Crne Gore; da nijesu pristalice nikakvih revolucionarnih metoda i sredstava, naprotiv, već su za promjene oblika vladavine u državi Crnoj Gori i potenciraju da hoće da Crna Gora, legalno i legitimno, kao punopravna i egalitarna članica, stupi u buduću Jugoslaviju, ali, također, i potenciraju, sasvim eksplicitno, da je zvanična Srbija neprijatelj opstanka samostalne crnogorske države.

Oni smatraju da je Crna Gora društvo pogodno za uspostavu Republike, jer u Crnoj Gori ne postoje značajnije klasne razlike i borbe klasa među stanovnišvom, pošto u njoj, po njima, nema pravog plemstva i istinske buržoazije, nema pravih kapitalista, pa, koherentno tome, postoje objektivni faktori i realni uslovi i da kod Crnogoraca postoje, poput drugih naroda, predispozije za uspostavu Crnogorske Republike. Za tvorce i potpisnike te Izjave je republikanski oblik vladavine najveća garancija za ostvarivanje pune slobode crnogorskog naroda i isticanje zastave Republike bio bi istinski simbol i emanat narodne slobode. Oni prediraju, kao republikanci po ubjeđenju, da programski teže načelu nemiješanja sa strane u unutrašnja pitanja Crne Gore, već istrajavaju u načelu da o državnom statusu Crne Gore i obliku vladavine u njoj odlučuju Crnogorci, a ne faktori izvana, iz ma koje jugoslovenske, kako vele, pokrajine, a naročito ne srpski Dvor Karađorđevića i radikalska Pašićeva vlada.

Oni insistiraju na stvaranju dogovorne, ugovorne, a ne nametnute Jugoslavije i smatraju da u njenom stvaranju, državnom uređenju i obliku vladavine, Crna Gora suvereno treba slobodno, suvereno da odlučuje, ravnopravno sa ostalim političkim predstavnicima vlasti južnoslovenskih naroda, koje bi trebalo tu državnu zajednicu da tvore. Oni su jasni protivnici centralizma, monarhizma Karađorđevića i unitarizma, što jasno izražavaju stavu o osuđujećem stavu o Krfskoj deklaraciji, usvojenoj 20. jula 1917, koju oni definišu kao iskaz iskaz imperijalizma srbijanskih radikala, pod egidom Nikole Pašića, apostrofirajući da je oficijelna Srbija “najveći neprijatelj naše slobode”.

 Taj dokument grupe crnogorskih republikanaca u egzilu u Parizu, integralno glasi:

“Izjava Crnogorske Republikanske Stranke

Najveće dobro jednoga naroda jeste njegova sloboda. Od kad postoje ljudske zajednice pod imenom naroda ili plemena one su se svagda za nju borile protivu svojih spoljnih i unutrašnjih neprijatelja.

Narod crnogorski može se uvrstiti među najslavnije narode sa pogledom na vitešku i dugovjekovnu borbu protivu spoljnih neprijatelja njihove slobode.

Došlo je pak vrijeme da Crnogorci stupe u borbu protivu unutrašnjih neprijatelja, kako bi postal gospodari samih sebe i svoje sudbine; a unutrašnja sloboda jednoga naroda zavisi od oblika njegove vladavine. Vjekovi i iskustvo dokazali su da najpodesniji oblik vladavine, koji pruža najveću garanciju za slobodan razvitak jednog naroda, jeste oblik Republike.

Crnogorski narod od prirode bistar, okretan, pošten i samoljubiv, ima uslove kao ma koji drugi narod, da razvije republikansku zastavu, pravi simbol narodne slobode.

Pored toga postoji još jedna činjenica, koje ima i kod svih drugih naroda, od koje zavisi lako ostvarenje republikanskog režima, a to je što u Crnoj Gori nema pravog plemstva, prave buržoazije niti pravih kapitalista, te prema tome ne može ni biti govora o borbi među klasama stanovništva.

Osim navedenih činjenica postoji još i izjava Njeg. Veličanstva Kralja Gospodara (kralja Nikole-Nap. N.A) u kojoj vladar daje potpunu slobodu narodu da sam izabere režim pod kojim želi živjeti i razvijati se.

Sve gorenavedene okolnosti daju nam dovoljno vjere da će se u našoj Domovini uvesti režim republikanski legalnim putem, t.j, preko Narodne Skupštine pod kojim će režimom narod Crnogorski doći do prave i trajne slobode, koja će mu dati mogućnost da stupi u zajednicu sa ostalom braćom jugoslovenske buduće države.

Naš program ne sastoji se dakle samo u tome da se narod crnogorski oslobodi od današnjeg režima, već on teži da narod crnogorski stupi ravnopravno u veliku jugoslovensku zajednicu. Ali, s druge strane naš program, kao što i treba, da je program svih slobodoumnih i pravih demokrata, ne teži k tome da se mi miješamo u unutrašnje poslove ma koje druge jugoslovenske pokrajine, već on teži da svaka od njih slobodno raspolaže sama sobom i da svaka sama očisti korov sa svoje njive. Istovremeno mi nećemo nikom dozvoliti da se miješa u naše unutrašnje poslove, jer mi najenergičnije hoćemo i imamo pravo da sami sobom raspolažemo.

Na veliku žalost srbijanski radikali, sa njinom neumjesnom Krfskom deklaracijom, dali su svijetu dovoljno dokaza da oni ne dijele naše mišljenje, već da imaju namjeru da svoju imperijalističku volju nametnu i Crnogorcima i ostalim građanima drugih jugoslovenskih pokrajina. Osuđujući akt g. Pašića i smatrajući zvaničnu Srbiju kao najvećeg neprijatelja naše slobode, dakle god budu na vladi radikalska stranka i dinastija Karađorđević, mi izjavljujemo, sa mukom u duši, da ćemo se protivu njih boriti sa svim mogućim sredstvima, jer mi ne odpočinjemo borbu protivu dosadašjeg režima Crne Gore da poginemo u još veće ropstvo, nego stupamo u borbu za slobodu i junaštvo jugoslovenskog plemena.

Kad naša braća iz Srbije razviju na bedemima Biograda republikansku zastavu, kao što ćemo je mi razviti na Cetinjskom manastiru, mi ćemo onda bratski braći pružiti ruku i stupiti čvrstoj zajednici sa njima i sa svim onim Jugoslovenima, koji stupe pod zastavom Republike.

Što se pak tiče naših nas crnogorskih republikanaca, pravih sinova naše napaćene Domovine, mi moramo svi da radimo na ostvarenju naše ideje, jer u njoj leži naš spas s pogledom naa spoljnu i unutrašnju politiku i našu budućnost.

 Mi treba da se organizujemo i organizovani da se vratimo u našu milu Otadžbinu, gdje će svako od nas u svom mjestu, neumorno raditi da u našu Narodnu Skupštinu dođu ljudi, koji će znati ostvariti narodnu želju, a ta želja jest Crnogrska Republika.

U to ime mi kličemo, Živjela Crnogorska Republika! Živjela Federativna Jugoslovenska Republika.

Pariz, 12. oktobra 1918. god.

Članovi.

1.      Dr I. Jovićević, član Glavne  Drž. Kontr.,

2.      Radoslav Šubratović, student pol. nauka

3.      Milovan Vukčević, student prava

4.      Pavle Božović, student pol. nauka

5.      Rako Kusovac, poručnik”.

           

(Arhiv Istorijskog instituta Crne Gore u Podgorici, Izabrana dokumenta Jovana S. Plamenca, odabrao i sredio Jagoš Jovanović, nenumerisana kutija - arhivska građa. Izjava Crnogorske republikanske stranke, Pariz 12. oktobra 1919, rukopis, original Izjave).

 

 

 

Komentari (4)

POŠALJI KOMENTAR

Vrbas

@apsolutno Nema jačeg istoričara na prostorima Zapadnog Balkana. Nema.

Ljubo

Da li iko priča o tome da su u Srbiji krvavo gušeni ustanci onih koji su bili protiv ujedinjenja, hapšeni zbog nošenja Srpske zastave,zbog pevanja nacionalnih pesama.Taj kralj je na samrti rekao čuvajte mi Jugoslaviju a ne Srbiju.Kamo sreće da je ostao kod dede na Cetinje,a da su Obrenovići vodili S

Luštičanin

Svaka tačna i svaka na mjestu, veliko hvala gospodine Adžiću!