23 °

max 28 ° / min 20 °

Utorak

22.09.

28° / 20°

Srijeda

23.09.

22° / 19°

Četvrtak

24.09.

25° / 18°

Petak

25.09.

22° / 20°

Subota

26.09.

22° / 18°

Nedjelja

27.09.

19° / 16°

Ponedjeljak

28.09.

21° / 17°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Proglas sa Vojnika 1919: Crnogorska krv dala je slobodu beogradskom pašaluku

Istorija

Comments 0

Autor: Antena M

  • Viber

Proglas sa Vojnika 1919: Crnogorska krv dala je slobodu beogradskom pašaluku

Za Antenu M piše: Mr Novak ADŽIĆ, dipl. pravnik, istoričar i doktorand istorijskih nauka

CRNA GORA JE MNOGO POSTRADALA OD KRAJA 1918. I DECENIJAMA POTOM U OTPORU VELIKOSRPSKOM DEMONU I NJEGOVOM ZLU, KOJI SU BRUTALNOM AGRESIJOM I SVIREPIM NASILJEM OTELI I LIKVIDIRALI NJENU DRŽAVNU I NACIONALNU SLOBODU I IDENTITET.

Istorijska naracija koja slijedi prezentacija je relevantnih istorijskih činjenica i dokaza o otporu i golgoti Crnogoraca, koji ni po koju cijenu nijesu hteli prihvatiti uništenju njihove države, domovine i otadžbine. Zato su PRAVI CRNOGORCI i podigli oslobodilački ustanak i borili se kao lavovi za pravo, čast i slobodu Crne Gore. Zato su oni i njihove familije stradali, ali su time pokazali da junaci istorije nijesu oni koji su rušili državu, već oni koji su se borili martirijski, viktimizirajuće, odnosno, sa svim žrtvama i herojski, čojski, sojski i viteški, emanirajući prometejski duh i političku, ideološku i oružanu borbu za CRNU GORU i njenu slobodu.

Načelnik Okruga cetinjskog Č. A. Jevđenijević, u izvještaju Pov. br. 508 od 28. VII 1919. godine, poslatog sa Cetinja načelniku Čevskog Sreza, navodi da su se crnogorski ustanici i komiti, ili kako ih on naziva »odmetnici«, koji su se prebacili iz Italije na prostor Crne Gore »rasporedili ovako: poručnik Jovan Nikolić i Dušan Vuković, kapetan sa svojom grupom imali bi da se dočepaju Katunske nahije, Čeva i dalje. Druga grupa pod vođstvom komandira Đura Kapičića i kapetana Nika Kašćelana ima da se dočepa okoline Cetinja i Njeguša. Obe ova grupe iznose do 50 ljudi. Preduzmite nužne mere, da se imenovani uhvate ili unište. O rezultatu potere izvestite me«, navodi okupacioni srpski načelnik na Cetinju Č. A. Jevđenijević u tome zvaničnom aktu.

»Glas Crnogorca«, službeni organ Kraljevine Crne Gore, godina izlaska 47, Nej na Seni kod Pariza, br. 76, od 19. avgusta 1919.(po starom kalendaru), odnosno, 1. septembra 1919. godine ( po novom kalendaru) na strani 2 objavljuje u rubrici »KAKO JE U CRNOJ GORI« tekst naslovljen »PALIKUĆE«, u kojemu se navodi i ovo: »Među žrtvama beogradskih krvoloka nalaze se i porodica g. brigadira M. Vučinića, ministra vojnog, čije su kuće, kao i kuća predsjednika vlade g. Jovana Plamenca u Crmnici, spaljene i potpuno srušene, a pokretno imanje sve uništeno. Ista je sudbina, kao što doznajemo, postigla i porodice g. g. Marka Đukanovića, predsjednika Državnog savjeta, koji je zatvoren u Jusovači, i Vuka J. Krivokapića, narodnog poslanika, koji je izbjegao u Italiju. Imanje im je uništeno, kuće spaljene, a porodice izbačene na ulicu bez krova, hljeba i odijela«.

U knjizi »Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića- Dokumenta o zločinima Srbijanaca u Crnoj Gori«, koja je u Rimu 1921. godine objavljena, u Kraljevskoj Crnogorskoj državnoj štampariji, u izdanju Odbora crnogorskih izbjeglica, na strani 20, između ostalog, piše i ovo: »Tako, između mnogobrojnih drugih, popaljene su kuće generala Joka Adžića (u Pivi); generala Đura Jovovića (okolina Nikšića); današnjeg predsjednika crnogorske vlade g. J. S. Plamenca (u Crmnici), današnjeg ministra vojnog, generala Vučinića (na Vranjickim njivama-Duklja, stara Dioklecija) i. t. d. Karakteristično je, da druga kuća g. Plamenca, koju ima u varoši Cetinju, nije zapaljena. Ona je od Srbijanaca samo pretvorena u zatvor. Tako isto nije zapaljena kuća generala Vučinića, koju ima u varoši Podgorici«.

U izvještaju Načelnika Cetinjskog sreza, poslatog 29. avgusta 1919. godine Načelniku Cetinjskog okruga, kojeg je ovaj, službenim aktom Pov. br. 735, dostavio komandantu Zetske divizijske oblasti tvrdi se da su 28. avgusta 1919. godine preko Majstora i Trešnjevika došli major Krsto Popović i kapetan Niko Kašćelan sa grupom od 50-60 komita i da su u šumi naišli na žandarma Joka Radovića koji je tuda patrolirao. U tome izvještaju navodi se da su crnogorski oficiri Krsto Popović i Niko Kašćelan žandarmu Joku Radoviću otvoreno govorili da se bore za kralja Nikolu, te, između ostalog i to da će se on i njegova Vlada uskoro vratiti u Crnu Goru. U tome dokumentu stoji i to kako su Krsto Popović i Niko Kašćelan govorili pomenutom žandarmu da je cilj njihovog povratka iz Italije »da kod naroda uzdignu moral, predočavajući im, da Crna Gora treba da ostane na visini; da ne prodaju ime i ponos Crnogoraca za srbijanske dinare; da će svakog onoga ko nosi šajkaču ili najmanji dio odijela srbijanskog bez milosti ubijati.

Major Krsto Popović izdao je naređenje da se žandarm Radović odmah ubije, dok se tome protivio kapetan Niko Kašćelan i rekao: »Dok sam ja živ on se neće ubijati«. Onda su sa žandarma uzeli kabanicu, deku, pušku i 50 fišeka i 192 dinara u novcu. Zatim su otišli kod žandarmerijske postaje u Dolovima, našli u istoj žandarma Mirkovića«, kojemu su, kad su ušli u stanicu, kako se tvrdi u tome aktu, »uzeli svu žandar. uniformu, kabanicu, deku, pušku sa 50 fišeka i 150 dinara u novcu, kao i telefonski aparat«, navodi se, između ostalog, u tome izvještaju.

A u službenom aktu Načelstva Okruga Cetinjskog, Pov. br. 753 od 7. septembra 1919. godine, kojeg je podnio i potpisao načelnik okruga Č. A. Jevđenijević, a koji je dostavljen Načelniku sreza Cetinjskog, navodi se o istome događaju da su crnogorski komiti na glavama imali crnogorske kape i grbove i da su žandarme Radovića i Mirkovića razoružali i odnijeli telefon iz žandarmerijske stanice i da su se uputili u pravcu Lovćena i Njeguša, te i da im potjera koja je za njima krenula nije mogla potom ući u trag.

Vođe crnogorskog narodnog ustanka su 20. septembra 1919. godine, sa svojega zbornog mjesta, sa planine Vojnik, obznanile Proglas, naslovljen »Braćo Jugosloveni«, koji glasi:

»Nema na svijetu uzvišenije i svetije stvari, kako za pojedinca tako i za čitave narode, no što je čežnja za slobodu. Taj božanstveni dar uzvisio je i oplemenio je čovjeka nad svijem ostalim prirodnim bićima. Samo ta svijetla sloboda dala je mogućnosti narodima, da postanu veliki, da koračaju na čelu čovječanskog napretka. Ali baš za to slobode nema, što neće biti krvlju okupana.

Sva jugoslovenska plemena, od prvih vremena svoga doseljenja u današnju im postojbinu, pa sve do današnjeg doba prolila su more krvi, da bi mogla stati uporedo sa ostalim srećnim narodima, a to je, da zadobiju svoju političku slobodu, svoju nezavisnost. Naši pretci vjekovima borili su se sa Istokom. Silnim pregnućem oborismo Osmansko carstvo nasilja, pa sa ogromnim žrtvama uspjesmo evo, da uništimo i drugog dušmanina carstvo Habrzburgovo, pa, ipak Braćo Jugosloveni, danas imamo još uvijek da se pitamo: Jesmo li najzad već došli jednom do toliko žuđene svoje slobode? Je li nam stvorena ta mogućnost, da i sva naša plemena stvaraju sebi bolju i srećniju budućnost? Ne draga Braćo Jugosloveni!

Na mjesto onih starijeh tirjana javio se iz Beograda nov, još gori tirjanin i dušmanin naše slobode i napretka, oličen u dinastiji Karađorđevića i i njegovim kupljenim slugama, a zaogrnut odeždom lažnog demokratizma. Bezbrojni su zločini, strahovito je nasilje koje je počinio ovaj novi demon jugoslovenstva. Nema danas svetinje, koja nam nije pogažena. Ubistva, najgroznija razbojništva, uništenje imovine, paljevine naših kuća, pokolj nemoćnih staraca i nejači, nasilje na nezaštićene ženskinje, interniranje, uzimanje taoca, mučenje i davljenje po policijskim podrumima i strašno morenje glađu do smrti, eto, to je sloboda, kojom nas je Beograd usrećio!

Čitava velika Jugoslovenska domovina postala je za jedne grobnica a za druge tamnica!

Nemojte se čuditi, braćo Jugosloveni, što je jedan dio vaš,-što su rođena braća naša Crnogorci prvi ustali, sad kao i svakad prvi, kad god je trebalo, da je junački gine za slobodu i čast, ne samo crnogorsku, nego i za opštu slobodu sviju nas Jugoslovena.
Čujte i znajte, da na krvavoj zastavi crnogorskoj, koja se danas vije po njenim gorama i vazda slobodnom stijenju, a protivu beogradskih zavojevača i otimača stoji napsiana sveta riječ: 'Sloboda ili smrt'.

Bojevi se danas biju po cijeloj Crnoj Gori! Ne boli nas, kad u toj borbi ranu zadobijamo, ali sve nas Crnogorce boli i teško tišti, što moramo da se bijemo protivu nasilno regutovane braće iz Hrvatske, Bosne, Hercegovine, Slovenije, Dalmacije i drugih jugoslovenskih krajeva, protivu one naše braće, koje su beogradski dželati poslali, da oduzmu pravo i čast Crne Gore.

Crnogorci traže danas vaspostavu svoje države, one države, koja je vjekovima bila zatočnica i uzdanica naše zajedničke slobode, ponos i nada cijelog južnog Slovenstva i u danima, kad još ne bješe pomena o slobodnoj Srbiji. Naša crnogorska krv, dala je prije sto i više godina i slobodu beogradskom pašaluku-Srbiji. Sve spavaše vjekovnim mrtvim snom ropstva, dok nije prodro naš vojnički talas s gora,- dok nijesu sinovi crnogorskih brda oličeni u Karađorđu Petroviću, vojvodi Mladenu Mladenoviću, vojvodi Vasu Čarapiću, vojvodi Stojanu Čupiću, vojvodi Antu Bogićeviću, Knezu Milošu Todoroviću-Obrenoviću, vojvodi Paštricu i u hiljadama mnogih drugih crnogorskih vitezova, koji su podigli ustanak i omogućili da Rusija poslije pada Napoleona Velikog sankcioniše oslobođenje Srbije.

Neizmjerne su zasluge, jer su neizmjerne i žrtve crnogorskog naroda za slobodu svih južnih Slovena.

Nikad Crnogorci neće dopuštiti da im sloboda njihova bude ukradena! Crna Gora mora biti vaspostavljena u potpunoj njenoj slobodi i državnoj nezavisnosti. To će biti makar koliko današnja borba bila duga i krvava. Samo sa vaspostavom Crne Gore i njenim glasom kao slobodne države, mogu se i ostali djelovi našega naroda nadati političkim garancijama i sigurnom očuvanju svojih prava. Današnja borba Crne Gore jeste, prema tome, borba i za sve ostale djelove našeg naroda.

Stoga ustaške vođe crnogorskog naroda apeluju na sve sinove jugoslovenske bez razlike, i bratski i usrdno ih mole: mada ste nasilno regrutovani za ovu borbu protivu nas, mada se nasilno dovodite u Crnu Goru, da se borite protivu nas ustaša crnogorskih, ne pucajte na nas! i ne prolijevajte svoju i našu bratsku krv, jer je to krv i vaše slobode-krv slobode sviju nas! Pružite nam ruku bratstva! Skočite na oružje i stresite sa sebe mrski i teški jaram beogradskih zulumćara!

Dolje sa beogradskom krvavom tiranijom! Živjela naša sloboda i bratstvo!

Dano na zbornom mjestu crnogoskih ustaša na planini 'Vojniku' 20. septembra 1919. godine.

U ime vođa i ustaša crnogorskih, Milisav Nikolić, bivši potpredsjednik Crnogorske Narodne Skupštine, Major Krsto Popović, Major Ivan Bulatović, Major Savo Čelebić, Živko Nikčević, sekretar I klase Ministarstva, Major Marko Vučeraković, Major Pero Vuković, pješadijski Kapetan Niko Kašćelan i pješadijski Kapetan Milo Leković”.

(nastavak sjutra)

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR