Piše: mr Jadranka Selhanović
Dok je SPC tokom NOB-a aktivno podržavla ideologiju četničkog pokreta, ne mali broj njenih sveštenika borio se u partizanskim redovima. Za SPC sveštenici-partizani bili su izdajnici, raspopi, koji su se molili za pobjedu oružja grobara srpskog naroda i srpske crkve i za zdravlje pripadnika drugih vjera. Njihovu „izdaju,“ SPC je posebno aktuelizovala krajem 1943. godine. Bilo je to vrijeme kada je četnički pokret u Crnoj Gori bio uveliko razbijen.
Među prvooptuženim sveštenicima za “izdaju” SPC, navođeno je ime protojereja Jagoša Simonovića. Povod da ga SPC obilježi kao izdajnika, bilo je potstaknuto i Simonovićevim proglasom, koji je uputio narodu Kolašinskog sreza 27. septembra 1943. godine, nekoliko dana nakon što su partizanske jedinice oslobodile Kolašin od dvogodišnje četničke uprave gradom.
Izdajnik za SPC bio je i protojerej Jovo Radović. Njegov gijeh, po mjeri SPC, bila je Župska poslanica upućena sveštenstvu i narodu Crne Gore i Boke, koju je sačinio Inicijativni odbor sveštenika, teologa i bogoslova na skupu održanom 15. decembra 1943. godine, u Župi Nikšićkoj. Župsku poslanicu potpisalo je petnaest sveštenika SPC. Od SPC bili su proglašeni za raspope, raskaluđere i izdajnike Hristove vjere i Svetosavske ideje, koji aktivno pomažu i srađuju sa komunistima koji su, kako smatra SPC, narodne ubice i rušioci vjere i morala
Dokument:
NARODU SREZA KOLAŠINSKOG
Zauzećem grada Kolašina od strane naše herojske Narodno-oslobodilačke vojske nastao je nov preokret u životu građana ne smo našeg sreza već čitave Crne Gore, pa pogotovu Jugoslavije.
Skoro će dvije godine, kako su namučenim narodom ovog sreza zagospodarili raznorazni nesavjesni karijeristi, njihovi trabanti i oni koji su vaš znoj iskorišćavali za svoja uživanja. Pomenuta skupina ove šarene ološi, kao vjerno čedo okupatora, svojim krvoločnim terorom i lažnom propagandom uspjela je pokolebati dušu naroda te i mnoge čestite njegove sinove zavesti za Goleš planinu, koji im se nesvjesno i od golog straha pridružiše u bratoubilačkoj borbi.
Svi koji ste danas živi, svjedoci ste krvoločnih i sramnih nedjela ove izdajničke bande. Da bi njihova izdaja prema svome narodu bila očiglednija, a služenje okupatoru potpunije, doveli su ovi narodni izrodi sve ono što je njima prisno iz Vasojevića, gdje se još od ranije bila zacarila sramna reakcija pod uticajem Draže Mihajlovića, talijanskih lira i magacina. Nastalo je Hristovo mučenje za pošteni narod i narod je zbilja podijelio nadčovječanske muke sa svojom herojskom vojskom koja je prolijevala svoju krv boreći se istovremeno sa: Talijanima, Njemcima, ustašma i njihovim slugama četnicima.
KOLAŠINCI. ROVČANI I MORAČANI,
Vi koji ste stekli neumrlu slavu na Mojkovcu i čiji su pretci svojom krvlju bezbroj puta okupali bedeme Kolašina osvajajući ga od Osmanlija, preživjeli ste pokor i sramotu od izdajnika našeg naroda koji vam dovedoše još i trećeg okupatora iz Vasojevića, koji su po svojoj svireposti i nedjelima prevazišli i talijanske i njemačke okupatore.
Zar vaša čast i ponos nijesu trpjeli sram i poniženje gledajući okupatoreske izmećare da vas terorišu u vašoj sopstvenoj kući u svojstvu povlašćenih pljačkaša koji su vam iz vaših siromašnih domova i torova plijenili sve što su htjeli i punili svoje nezajažljive jazbine po Vasojevićima, kao da to nije vaša krvlju stečena imovina.
Zar vam se nije srce stezalo od bola, kada su ti isti narodni izdajnici snabdjeveni okupatorskim oružjem, konzervama i makaronima išli sa okupatorom rame uz rame da prolijevaju krv svoje braće ? Zar nijeste zadrhtali pred uzasnim prizorom strijeljanja na Brezi, gdje su stotine i stotine naših najboljih sinova mučenički završili svoje živote?
Zar nijeste sa gnušanjem i suzama u očima posmatrali od istih ovih bandi dovođenje nejake djece i žena u italijanske logore i kazamate, kao i bezbroj još ovakvih i sličnih nedjela koje nad vama počiniše okupatorski ližisahani da bi pred svojim gospodarima položili ispit podaničke vjernosti i ropske pokornosti.
Eto, ta bijedna grupa s koca i konopca sakupljenih nakaza uspjela je za dvije godine sprovesti nečuveni teror i strijeljanjem i batinama potčiniti jedan dobar dio čestitog naroda.
Kada je došlo vrijeme obračuna sa izdajnicima i lopovskim bandama Vasojevićkih četnika, naša Narodno-oslobodilačka vojska munjevito se bacila na ovaj ološ i 27. septembra t.g. Kolašin je osvanuo čist, umiven i svetao kao božje sunce. Naši borci su oslobodili premučeni narod našeg sreza od narodnih izdajnika, krvoloka, špijuna i okupatorskih slugu, a svojom krvlju oprali sram i stid Kolašina, koji su mu nanijeli okupatorske sukerice.
ROVČANI I MORAČANI,
Danas kada naša Narodno-oslobodilačka vojska čvrsto drži u svojim rukama više od jedne trećine Jugoslavije, kada svakim danom oslobađa gradove i sela od okupatora, kada njeno junaštvo slavi čitava Evropa, kad je moćni naši saveznici Rusija, Engleska i Amerika uvršćuju u prvi red savezničkih vojski i dive se njenom herojstvu, vrijeme je da se i vi trgnete, koji ste ma kojim putem došli u vrtlog njihovih laži i da priđete kao slobodni građani svojoj junačkoj Narodno-oslobodilačkoj vojsci.
Svi oni koji nijesu zagazili u krv svoga naroda, pozivaju se da se vrate svojim domovima, pa bilo da su to četnički sipatizeri, stalni četnici, njihovi komandiri ili komandanti, te da im se kao takvima neće ništa desiti-naprotiv osigurana im je i zajamčena lična i imovna bezbjednost.
POBJEDA JE NAŠA!
S NAMA JE BOG, NAROD I NAŠI SAVEZNICI RUSIJA ENGLESKA I AMERIKA
DIVIZIJSKI VJERSKI REFERENT
PROTOJEREJ JAGOŠ SIMONOVIĆ
Kolašin VIJEĆNIK ANTIFAŠISTIČKOG VIJEĆA
9. oktobar, 1943.god.
Dokument:
SVEŠTENSTVU I NARODU CRNE GORE I BOKE
Inicijativni odbor sveštenika, teologa i bogoslova na svome sastanku 15. decembra 1943. g. kod manastira Sv. Luka u Župi odlučio je da prilikom rođenja Gospoda našeg Isusa Hrista, koji je sišao s neba i ovaplodio se radi nas i našeg spasenja, pozdravi sveštenstvo i narod Crne Gore i Boke sa najljepšim hrišćanskim pozdravom: Mir Božji-Hristos se rodi.
Hristovo rođenje objavljeno je riječima „Slava Bogu na visini, među ljudima mir i dobra volja na zemlji“.
Ali taj miri u ovome svijetu zla ne dolazi sam po sebi, nego se mora izvojevati. Hristos je sam kao Bogočovjek primjer najvećeg borca. Kao borac on je savladao sva satanina kušanja u pustinji, nije se dao savladati ničim, tako privlačnim, u ovom životu. Istu kastsku borbu izdržao je u Gestimanskom vrtu, a potom na krsnom raspeću, kroz čitav svoj rad govoreći samo istinu. On se je uvijek sa savršenom iskrenošću i božanskom odlučnošću borio protivu grijeha, zla i nepravde i postradao kao mnogi proroci prije njega i apostoli i mnogobrojni ispovjednici i mučenici poslije njega.
Kompletan tekst, kao i dokumenta, pronađite na sajtu Identitetskog istraživačkog centra Antene M.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR