21 °

max 22 ° / min 13 °

Petak

07.10.

22° / 13°

Subota

08.10.

21° / 14°

Nedjelja

09.10.

24° / 15°

Ponedjeljak

10.10.

22° / 16°

Utorak

11.10.

22° / 16°

Srijeda

12.10.

22° / 15°

Četvrtak

13.10.

19° / 16°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Crna Goro, definiši naziv svog jezika!

Istorija

Comments 4

Crna Goro, definiši naziv svog jezika!

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Jadranka Selhanović 

  „Nedostatak naučnoistitucionalne i šire kadrovske osnove u Crnoj Gori za proučavanje jezika ograničava mogućnost sopstvenog angažovanja na rješavanju problema jezika i njegovog razvoja uopšte“, ovako je pisalo u jednom partijskoj dokumentu povodom rasprava o jeziku vođenih u Crnoj Gori početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Riječ je o  dokumentu naslovljenom „Informacija o nekim aktuelnim idejno-političkim pitanjima sadašnjih rasprava o jeziku u Crnoj Gori“, koju je sačinio Sekretarijat CK SK Crne Gore 1971. godine. Izrada ove Informacije je uslijedila zbog Prijedloga ustavnih amandmana (1971), u kojima je bilo navedeno da će „zvanični dokumenti SFRJ biti objavljivani u „Službenom listu“ na jezicima naroda Jugoslavije utvrđenim republičkim ustavima.

Znači, od zvanične Crne Gore traženo je da ustavno definiše naziv svog  jezika. Povodom ovog pitanja naučni i kulturni poslenici održavali su simpozujume, sastanke, davali zvanična saopštenja. Aktuelizovano je i novo tumačenje Novosadskog dogovora o jeziku. Sa kakvim se sve stavovima i dilemama, tvrdnjama, osporavanjima i neodlučnostima, po pitanju naziva jezika, susretala tadašnja crnogorska vlast svjedoči dokument koji objavljujemo.                                          

 

Prvih mjeseci 1971. godine u Crnoj Gori aktueliziralo se pitanje jezika. Ovome su doprinijela dva razloga:

Prvi, stav u Predlogu ustavnih amandmana o tome da će zvanični dokumenti SFRJ biti objavljivani u „Službenom listu“ na jezicima naroda Jugoslavije utvrđeni republičkim ustavima i drugo, najnovija saopštenja koja su dale Matica srpska i Matica hrvatska o Novosadskom dogovoru i izradi Rječnika srpsko-hrvatskog odnosno hrvatsko-srpskog jezika, a čime je Novosadski dogovor u suštini obesnažen.

U Crnoj Gori u sadašnjim raspravama o jeziku uglavnom dominiraju ova pitanja:

a/ pitanje valjanosti Novosadskog dogovora, kao društvene konvencije o jeziku;

b/ odnos prema jeziku Crnogoraca, Hrvata, Srba i Muslimana sa stanovišta lingvistčke nauke, bez obzira na Novosadski dogovor.

U Crnoj Gori, u raspravama o jeziku /naročito su bile intenzivne posljednje 3-4 godine/ iznošeni su principijelni i dokumentovani prigovori na pojedine odredbe Novosadskog dogovora. Takođe, i pristupi i nedosljednosti u ostvarivanju Dogovora/izdavanje Rječnika, Istorije književnosti jugoslovenskih naroda, antologja i sl./ izazvali su opravdana reagovanja stručnih radnika i šire javnosti. No, kako je inače u sprovođenju Novosadskog dogovora iskrslo više teškoća i nesporazuma i kako su diskusije o jeziku u dosta prilika imale ne samo stručnu nego i vrlo jasnu političku dimenziju, pokazalo se neophodnim da predstavnici centralnih komiteta SK sve četiri republike srpskohrvatskog, odnosno hrvatskosrpskog jezičkog područja zauzmu i određne političke stavove, što je u tom pogledu imalo politički značaj.

Međutim, ikao su se u posljednje vrijeme ponovo intezivirale rasprave o jeziku, što je iziskivalo i političke dogovore u SK, izostali su kontakti i razmjena mišljenja, koji bi, po našoj ocjeni, bili korisni.

O Novosadskom dogovoru u Crnoj Gori sada su izražena sljedeća mišljenja:

-Novosadski dogovor je nastao u posebnim društveno -istorijskim uslovima, koji su mu dali pečat. On u cjelini svojih odredaba nije izrazio i uvažio sve promjene koje su se zbile u našem društvu.

-Novosadski dogovor je faktički značio sporazum dvije matice-Srpske i Hrvatske-odnosno lingvističkih institucija i stručnjaka iz socijalističkih republika Hrvatske i Srbije. U njegovom donošenju nijesu učestvovali predstavnici SR Crne Gore.

-Novosadski dogovor je izrazio stav o jednstvenom književnom jeziku sa dvije varijante koje su se razvijale oko dva centra-Beograda i Zagreba.

U stručnim i širim društvenim krugovima u Crnoj Gori najprisutnije je stanovište da je srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski jezik jedan jezik kojim govore Crnogorci, Srbi, Hrvati i Muslimani, čije regionalne leksičke i druge specifičnosti predstavljaju nepresušno vrelo njegovog izražajnog obogaćivanja. Dominantno je mišljenje da naziv jezika ne treba mijenjati. Postoji i mišljenje, ne mnogo prošireno, po kojem jezik Crnogoraca treba nazvati nacionalnim imenom, ukoliko to i drugi urade.

Sva ta mišljenja rezultirala su nezvaničnim reagovanjima iz pojedinih sredina, pa i određenim insistiranjima da se o svemu ovome izjasni i Centralni komitet Saveza komunista Crne Gore.

Početkom ove godine u SR Crnoj Gori u javnosti su saopštena dva stava o pitanju jezika. Društvo profesora i nastavnika srpskohrvatskog jezika i književnosti SR Crne Gore na svojoj redovnoj godišnjoj skupštini, održanoj u Budvi, usvojilo je sljedeće stavove: da je jezik kojim govore Crnogorci, Srbi, Hrvati i Muslimani jedan jezik – srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpsi, da varijante nemaju jezičko obilježje i da Novosadski dogovor treba da ima puno značenje i važnost. Uprava Udruženja književnika Crne Gore, u Titogradu, reagujući na stavove Društva profesora i nastavnika srpskohrvatskog jezika i književnosti, izdala je saopštenje u kojem se ističe da je Novosadski dogovor prevaziđen i da za postojanje crnogorske jezičke varijante ima isto toliko razloga koliko i za druge. U vezi sa saopštenjem Uprave književnika javno su reagovale dvije grupe članova Udruženja književnka Crne Gore, ograđujući se od njega, kako od argumenta i zaključaka tako i od načina na koji je do saopštenja došlo.

 Karakteristiku odnosa prema navedenim pitanjima čine, najčešće, deklarativna i apriorna opredjeljenja, dosta jednostrana argumentacija, koja se tokom proteklih godina nije osjetnije obogaćivala, i visok stepen isključivosti.

Imajući sve ovo u vidu i polazeći od toga da će SR Crna Gora morati u svom Ustavu da određeno naznači naziv jezika na kojem će se objavljivati sva svoja zvanična akta, Komisija Centralnog komiteta za društveno-politička i idejna pitanja u obrazovanju, kulturi i nauci, završila je prvu razmjenu mišljenja o pitanju jezika. Tom pitanju je istaknuta složenost ovog pitanja i njegova osjetljivost sa političkog stanovišta. Sve rasprave koje se o jeziku vode u ostalim trima republikama na određen način se reflektuju i u crnogorskoj sredini. Nedostatak naučnoistitucionalne i šire kadrovske osnove u Crnoj Gori za proučavanje jezika ograničava mogućnost sopstvenog angažovanja na rješavanju problema jezika i njegovog razvoja uopšte. Tako se SR Crna Gora u pogledu stručno-naučnih saznanja o jeziku, najvećim dijelom, oslanja na naučne rezultate institucija za proučavanje jezika u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj.

Pri opredjeljivanju SR Crne Gore za naziv jezika na kojem će se objavljivati svi zvanični dokumenti, biće, po svemu sudeći, potrebno odvojiti diskusiju o lingvističkim problemima, u smislu da li se radi i o koliko jezičkih varijanti jednog jezika -u što politika ne treba da se miješa-od diskusije o nazivu jezika. U toku javne debate o ustavnim amandmanima Ustavna komisija Skupštine SR Crne Gore će, uz saradnju drugih društveno-političkih faktora, definisati predlog o nazivu jezika na kojem će se objavljivati svi zvanični dokumenti SR Crne Gore. To treba uraditi do kraja 1971. godine.

 

 

Komentari (4)

POŠALJI KOMENTAR

Rosa Luksemburg

Crnogorci su vazda bili naivni za politicke igre. Izbore se macem, mudroscu i postenjem za opste prihvacene vrijednosti, a onda " poginu" u manipulacijama i neiskrenostima drugih. Hvala Jadranka. Odlican dokumenat za ispracaj uvazenog profesora Nikcevica.

Cetinjanka

Crnogorsko rukovodstvo u vrijeme Sfrj, nije bilo dovoljno motivisano i razborito da radi na pitanju svog jezika, etnosa pa i crkve. Nekako su se sve znacajne stvari ostavljale pod tepih. Crna Gora je u to vrijeme isla u ekonomski prosperitet ali je uvijek nekako zavisila od drugih republika.

Istina pobjeđuje

Bravo! Dokument dokazuje politički kukavičluk koji traje do danas. Političari se boje svoje Crne Gore i njenoga jezičko/kulturnog nasljeđa. A jadna struka poltron do pltrona do pojave časnog FCJK i njima sličhih malobrojnih stručnjaka kojima svaka čast i u ljudskom i naučnom smislu