4 °

max 9 ° / min 4 °

Subota

04.12.

9° / 4°

Nedjelja

05.12.

8° / 4°

Ponedjeljak

06.12.

8° / 5°

Utorak

07.12.

7° / 0°

Srijeda

08.12.

6° / -2°

Četvrtak

09.12.

10° / 6°

Petak

10.12.

7° / 4°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Gospod Bog neće dozvoliti da nijedan poglavar Crnogorske crkve pođe putem Mitrofana (1)

Istorija

Tag Gallery
Comments 5

Gospod Bog neće dozvoliti da nijedan poglavar Crnogorske crkve pođe putem Mitrofana (1)

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Vladimir Jovanović

Mitrofan Ban od 1885. je poglavar Mitropolije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve. Rodom iz Grblja, austrougarski državljanin, bratski je u Knjaževini Crnoj Gori dočekan 1869. i primljen u klir. Po želji knjaza-gospodara Nikole I Petrovića-Njegoša, nakon uzornoga arhimndritovanja u Morači, Ostrogu i Cetinju i posvećenja za vladiku u Rusiji, postaće i poglavar Crkve. Tokom tri decenije arhipastirovanja Mitrofan je na ponos i Crkvi i državi i Crnogorcima. 

Obrt će uslijediti od 1916, kada je u starosti Mitrofan pokazao iznenađujući kukavičluk i servilnost austrougarskom okupatoru, čak predvodeći kampanju poziva na predaju crnogorskih ustanika – komita. Na slici gore, vidimo ga ispred Cetinjskoga manastira u društvu s Gustavom Hubkom, austrougarskim načelnikom štaba okupacionih trupa za Kraljevinu Crnu Goru…

Nastavio je Mitrofan istim nečasnim putem i kad su Srbi 1918. reokupirali Kraljevinu Crnu Goru: podržao je izdajničku tzv. podgoričku skupštinu, a potom rukovodio nelegalnim zasijedanjem Svetoga Sinoda autokefalne Crkve Kraljevine Crne Gore – koju je nekanonski, a suprotno i crkvenom i državnom ustavu, pripojio Crkvi Kraljevine Srbije.

Mitrofan je umro 30. septembra 1920, a vijest o tome je povod da se „Glas Crnogorca” (89, Neji kod Pariza, 20. oktobar 1920, 3-4), organ Vlade Kraljevne Crne Gore u egzilu, oglasi s dva članka – „Božji sud” i „Telegram iz Skadra”. U njima se opisuje pokajanje Mitrofanovo na samrtnoj postelji. Članke prenosim u dva nastavka integralno…

***

Na Cetinju ovih dana preminuo je poslije podužeg mučevnog bolovanja bivši crnogorski mitropolit Mitrofan Ban, koji je na onakav kukavički i nedostostojan način izdao svoga Kralja, svoju pastvu i herojsku Crnu Goru, koja ga je uzdigla na crkveni presto Crne Gore, na kome kroz tolike vijekove sjeđahu viteški mitropoliti — vladari, na čelu sa mučenikom vladikom Danilom i Petrom I. – Svetim, i koji pred nikakvim nasiljem i opasnošću ne ustuknuše, niti pred ništavnošću života glavu prikloniše, nego slavno hrliše u odbranu časti, slobode i prava Crne Gore, da vječitim životom žive.

Ali, ipak, prije nego što je htio duh da napusti griješno tijelo Mitrofana Bana, nastupila je griža savjesti, i pri potonjem izdisaju, molio je suznim očima sve prisutne, da budu tumači njegovog pokajanja za zločin kojeg je učinio time, što je dao svoj mitropolitski blagoslov i pristanak za uništenje Crne Gore od strane Srbije, izjavljujući da je to tada morao učiniti pod pritiskom i prijetnjom srbijanskih vlasti, što je u povjerenju, kako je rekao, u svoje vrijeme saopštio grofu Salisu, naročitom izaslaniku Velike Britanije.

Njegovo je pokajanje prst Svemogućeg Gospoda Boga, koji je uvijek štitio crnogorski narod i upućivao ga na polje vrlina. On neće dozvoliti, da ubuduće više nijedan poglavar Crnogorske crkve pođe putem Mitrofana Bana.

Umjesto osjećaja poštovanja i ljubavi, koje inače ne bi izostali prilikom smrti crnogorskog mitropolita — u našoj duši i u našim srcima pojavljuju se osjećaji gnjeva prema čovjeku, koji je na ovakav način izdao svoju Otadžbinu, mada se u u dvanaestome času pokajao. On je takav grješnik prema našem narodu, da mi smrtni nemamo pravo da mu opraštamo i da molimo Boga za njegovu grješnu dušu, pošto njegov grijeh nije grijeh prema pojedincu, nego prema čitavom našem narodu.

Njemu će za njegova teška i nedostojna djela suditi istorija i Bog u kojeg crnogorski narod, kao i vazda, polaže svoju nadu i sada kao uvijek do sada…

Mitrofan Ban bio je pozvan svojim položajem, kao mitropolit crnogorski, da stane na branik prava Crne Gore. On ju je trebao braniti – ne oružjem u ruci, kao što je to narod crnogorski učinio protivu nasilja srbijanskog u odbranu svojih državnih prava, narodne slobode i časti – već je on to mogao učniti jednostavnim vršenjem svoje svešteničke dužnosti. On je mogao sa punim dostojanstvom svoga položaja odgovoriti srbijanskim dahijama:

Da on ne može kao mitropolit Crne Gore dati svoj pristanak na zločin, koji je Srbija i njena vojska počinila prema Crnoj Gori, niti blagosloviti nasilja koja su srbijanske vlasti počinile nad crnogorskim narodom da falsifikuju narodnu volju; da on ne može ni radi toga dati svoj pristanak, jer da je on zaklet na vjernost zakonitom Kralju Crne Gore i njenoj suverenoj vlasti, kao što mu to već i nalaže crnogorska državna konstitucija; da suverena vlast Crne Gore sve donde mora postajati dogod ne bi dva faktora uništili taj njen suverenitet, a to su: volja crnogorskog naroda izražena popropisima crnogorskog državnog ustava i sankcija te volje od strane mjerodavnih Velikih Sila…

(Nastavlja se)

Komentari (5)

POŠALJI KOMENTAR

Vuk Mandušić

@Ivan Poštovani gospodine, izgleda da nijeste uopšte pročitali ono što sam napisao. Upravo sam osudio njegovu servilnost srpskom okupatoru, samo sam naglasio da se i za to pokajao na samrti. Vaše zlonamjerno uvrštavanje mene Crnogorskog nacionaliste u veljesrpski tabor je krajnje uvredljivo.

Ivan

Ali je bio srevilan prema srpskom okupatoru, koji je više jade radio no austrougarski... Ne predstavljaj se imenom časnog viteza Crnogorskog Mandušića, budi Miloš Kobilić tj. niko...

Vuk Mandušić

Mitropolit Mitrofan nije bio servilan prema austrougarskom okupatoru. Samo je videći kakve su odmazde austrijanci činjeli i za manje prekršaje, pokušavao da kao pravi arhipastir zaštiti Crnogorce da ih ne strijeljaju i ne vješaju. E, nakon 1918. je već druga priča, ali se za to na samrti pokajao.