Milovan Đilas - disident iz besudne zemlje

Sa dosljednošću komuniste prihvatio se demontiranja poretka kraljevine Karađorđevića.
Sa snagom i upornošću crnogorskih heroja prihvatio je da organizuje Trinaestojulski ustanak.
Sa svjetonazorom anarhiste rušio je svaki sistem u kojem živio.
Sa fanatizmom ideologa robijao je zbog svojih političkih stavova.
Sa posvećenošću pisca, kritičara i teoretičara opisao je mit vremena i države u koju je ugradio sebe.

Dvije Jugoslavije su ga se bojale. Na Zapadu je izazivao poštovanje, na Istoku podozrenje. Bio je ilegalac i agent, ideolog i komunista, prvoborac i ustanik, član Politbiroa i Centralnog komiteta KPJ, funkcioner Glavnog štaba NOVJ i general JNA, ministar Federativne Jugoslavije i predsjednik Savezne skupštine... narodni heroj Jugoslavije.

Sa dostojanstvom je nosio i status odbačenog druga, prezrenog izdajnika, otpadnika od partije u kojoj je bio jedan od najvažnijih ljudi, jer Milovan Đilas – Đido bio je broj 4.

Ispred njega bili su Josip Broz, Edvard Kardelj i Aleksandar Ranković.

Rođen je 1911. u mojkovačkom selu Podbišće u Kraljevini Crnoj Gori. Njegov put započinje u crnogorskoj provinciji, čija zapuštenost, nepismenost i zaostalost nije remetila  san nijedne vlade. Završava se milionima prodatih knjiga, slavom i statusom svjetskog disidenta broj jedan.

Između je život čovjeka koji se reformisanju društvene stvarnosti, posvetio strasno i beskompromisno. U borbi podjednako vješto služio se perom i puškom. Prvo se latio pera, a sa članskom kartom KPJ i stažom nesalomljivog robijaša iz Sremske Mitrovice i oružja.

U tamnicu je prvi put ušao 1933. i osuđen na pet godina, po članu Zakona o zaštiti države. Iz nje je izašao sa rukopisima prevoda djela Maksima Gorkog i uvjerenjem da vrijeme starog poretka prolazi, da zora rumeni sa Istoka i da neće stajati po strani dok događaji budu oblikovali vrijeme i svarnost.

Sa specijalnim ovlašćenjima Partije i zadatkom da organizuje otpor fašističkoj okupaciji, u Crnu Goru se vraća 1941. Uspjeh crnogorskog 13. jula iznenadiće sve i postati prvi opštenarodni ustanak u porobljenoj Evropi.

Prvi uspjeh i prve odluke koje donosi. Danas su tekovina ustava svih svjetskih, demokratskih poredaka. 

Tokom čitavog rata povjeravane su mu najsloženije misije i najodgovorniji poslovi. Bio je član Vrhovnog štaba, Titov saradnik i povjerenik. Prošao je pakao ofanziva, prešao Sutjesku i Neretvu.

U ratu je izgubio sestru i dva brata. Po nekim autorima i dušu. Surovost obračuna sa ideološkim protivnicima i kažnjavanje, pripisivani su njemu. Nikada se nije trudio oko poricanja.

Rezoluciju Kominterne 1947. dočekao je uz svoju partiju i komandanta. Nijesu ni slutili da će to biti njihova poslednja zajednička borba i zajednička pobjeda.

Razlaz sa Josipom Brozom i KPJ odjeknuo je kao grom iz vedra neba. Uprkos pokušajima da izglade koncepcijska neslaganja oko budućeg državnog uređenja, Tito i Đido ideološki se razilaze 1954. Milovan Đilas nije odustajao od ubjeđenja da su jednopartizam i centralizam pogubna kombinacija. Treći vanredni plenum CJ SKJ Tito je pretvorio u još jedan uspjeh i iz još jedne situacije izašao neporažen.

Milovan Đilas je preko noći osjetio osvetoljubivost napadnutog sistema. Ponovo je postao stanar zatvora u Sremskoj Mitrovici. Oduzeti su mu činovi i zasluge, a ostavljena mogućnost da ga porodica posjećuje dva puta mjesečno.

Piscu djela "Nova klasa" ponuđeni su isti uslovi kao i tokom prethodnog boravka u toj kaznioni. Hladna samica, gubitak svih prava. Kao i prethodna dva i treći gubitak slobode iskoristio je za pisanje. Pisao je pisma, dnevnike, romane, kritike... 

Ovoga puta prevodio je sa engleskog - Miltonov "Izgubljeni raj."

Triput sam u životu bio slobodan — veoma blizu nepostojećoj, neostvarivoj apsolutnoj slobodi — dvared u zatvoru, a jedared u ratu.

Milovan Đilas -Tamnica i ideja

Njegove knjige prevođene su na sve svjetske jezike, izučavan je na najprestižnijim univerzitetima i katedrama, strani mediji su dobro plaćali za bilo kakvu informaciju o Titovom disidentu, štampani su milionski tiraži njegovih djela. 

Dio života proveo je u egzilu i nikada nije poštovao zabranu da daje izjave i da se oglašava. 

1984. Milovan Đilas je ponovo uhapšen, zajedno sa dvadeset sedam slušalaca "Slobodnog univerziteta". sjutradan je pušten uz upozorenje da mu može biti suđeno. 

Nastavio je po starom, a u godinama koje su dolazile prepoznao je prijetnju probuđenog nacionalizma i u liku Slobodana Miloševića vidio odraz povampirene ideologije.

Umro je 20. aprila 1995. u Beogradu i sahranjen u Podbišću, u kojem ništa ne ukazuje da je tu rođen jedan od najpoznatijih intelektualaca 20 vijeka.