I-Kralj Nikola je dugo „živio“ svoju patološki „iščašenu“ političku igru. Potpuno obneviđelo, fatalno je i naivno forsirao nesebične odnose sa Srbijom – na štetu Crne Gore. Apsurdno priželjkivanje balkanskog ujedinjenja – sa Crnom Gorom kao Pijemontom (gđe će on ukoračiti kao „car Balkana“) – bilo ga je toliko zaokupilo i zaslijepilo, pa je donosio mnoge očigledno pogrešne, čak i neshvatljive odluke.
II-Da u toj utakmici osvaja po bližoj i daljoj okolini, i stvara tzv. veliku Crnu Goru (do Neretve, Mostara i Sarajeva, Romanije, Prijepolja, i Prizrena, Skadra). Da se Crna Gora prva razmahuje (od balkanskih država, saveznica) i zvanično objavljuje ratove: Prvi balkanski i Prvi svjetski! Da šalje vojsku na Bregalnicu – zbog poznatih hegemonalnih pregonjenja Srbije i Bugarske.
III-Što je najapsurdnije i najnerazgovjetnije: Vrhovnu komandu nad cg vojskom u oslobodilačkim ratovima 1912 – 1916.blanko je davao Srb vojnoj komandi!? Mnogo puta ljudi tog vremena slušali su ogorčene riječi upućene kralju Nikoli (od učesnika ili autentičnih savremenika tog zlog vremena – najgorega u istoriji CG „Grob mu se propao: davao je Crnogorce da izmećare bgd, i ostavljaju kosti po bijelom svijetu, a CT i Lovćen je ostavio nebranjene“.
Veliki dan za Crnogorce i Crnu
Goru je proglašenje kraljevinom,
a našega cara junaka Knjaza za kralja Nikolu I.
No sramni okupatori naše zemlje
1918. mu zabraniše povratak
pa i sam unuk koji je rodjen
na Rijeci Crnojevića (Cetinje)
Aleksandar Karadjordjević koji
se krstio u CPC.
I-Ko bi to danas mogao da shvati i kako je (tada) knjaz Nikola zvanično ćutke prešao preko nasilne smrti „svoje prve sreće“, najstarije kćerke Zorke, supruge dugogodišnjeg cetinjskog dodiga Petra Karađorđevića (budućeg kralja Srbije). Na Dvorskom savjetu, kad je udaja Zorkina bila predmet razgovora, vojvoda Stanko Radonjić, član Savjeta, otvoreno je rekao: „Ja im je ne bih dao. Za mene su obje njihove dinastije tanke i labave“.
II-Ubrzo poslije porođaja (mlađeg sina Aleksandara, narednog kralja i „velikog oslobodioca“) zet, tj. Zorkin suprug Petar Karađorđević htio je da uzme (otme) i zadnji dio nakita svoje supruge. Da joj sa ruke skine veliki prsten, poklon od roditelja za dan vjenčanja! Zorka se žestoko protivila; došlo je do otimanja, i guranja. Buduće srpsko „kraljevsko visočanstvo“ udarilo je suprugu nogom, i odgurnulo je niz stepenice! Od toga je nesrećna crnogorska princeza smrtno stradala!
@d vujicic
Kao dijete slušao sam od
savremenika Kralja Nikole da je ovo sa Zorkom i njenom povredom niz stepenice istina,
kao i druge koji navodi d vijačić.
Takodje sam slušao da su ga
klele žene po Njegušima jer im
je muževe i sinove poslao na
Taraboš i Skadar.
III-To je kasnije i štampa zabilježila, a svu tragiku slučaja donosi poznata narodna pjesma: „Razbolje se zorna Zorka“. Lažna nada, i prijevarna ambicija kralja Nikole da će postati „car Balkana“ bili su jači od očigledno ružnih mu beskonačnosti sa zvaničnim Beogradom.Zvanična Srbija naročito od tada nije mogla da ima normalan odnos ni sa glavnim prijateljima na Cetinju, niti sa uvijek pouzdanim saveznikom CG do današnjeg dana.
Zbog toga – im je „nadošlo“, snažilo instiktivno nadahnuće za srpsko „teranje“ (kasnije populističko „ćeranje“ po regionu). Nametnuli su morbidnu političku klero-nacionalnu, nacističku sumanutost – za okruženje: „Ćeraćemo se još!“ „Ćeraćemo se …, dok bude slova „Ć“ svetoga Ćirila…“. Odavno, i sve bučnije – samo rzanje ergela ratoborno razuzdanih „trojanskih konja“ srpskih.
Srbovao je, zumirajte slike. Petrovici su usvojili srpstvo od vremena Sarajlije, dok su se Crnogorci na Ellis Islandu, na ulasku u Ameriku, u rubrici "etnička pripadnost" listom izjasnili kao Crnogorci, iz svih krajeva danasnje Crne Gore.
d vujicic
I-Kralj Nikola je dugo „živio“ svoju patološki „iščašenu“ političku igru. Potpuno obneviđelo, fatalno je i naivno forsirao nesebične odnose sa Srbijom – na štetu Crne Gore. Apsurdno priželjkivanje balkanskog ujedinjenja – sa Crnom Gorom kao Pijemontom (gđe će on ukoračiti kao „car Balkana“) – bilo ga je toliko zaokupilo i zaslijepilo, pa je donosio mnoge očigledno pogrešne, čak i neshvatljive odluke.
d vujicic
II-Da u toj utakmici osvaja po bližoj i daljoj okolini, i stvara tzv. veliku Crnu Goru (do Neretve, Mostara i Sarajeva, Romanije, Prijepolja, i Prizrena, Skadra). Da se Crna Gora prva razmahuje (od balkanskih država, saveznica) i zvanično objavljuje ratove: Prvi balkanski i Prvi svjetski! Da šalje vojsku na Bregalnicu – zbog poznatih hegemonalnih pregonjenja Srbije i Bugarske.
d vujicic
III-Što je najapsurdnije i najnerazgovjetnije: Vrhovnu komandu nad cg vojskom u oslobodilačkim ratovima 1912 – 1916.blanko je davao Srb vojnoj komandi!? Mnogo puta ljudi tog vremena slušali su ogorčene riječi upućene kralju Nikoli (od učesnika ili autentičnih savremenika tog zlog vremena – najgorega u istoriji CG „Grob mu se propao: davao je Crnogorce da izmećare bgd, i ostavljaju kosti po bijelom svijetu, a CT i Lovćen je ostavio nebranjene“.
Lovćenska
Veliki dan za Crnogorce i Crnu Goru je proglašenje kraljevinom, a našega cara junaka Knjaza za kralja Nikolu I. No sramni okupatori naše zemlje 1918. mu zabraniše povratak pa i sam unuk koji je rodjen na Rijeci Crnojevića (Cetinje) Aleksandar Karadjordjević koji se krstio u CPC.
Cuca
U inat svim neprijteljima Crne Gore i Crnogorsca: Da je vječna Crna Gora!
d vujicic
I-Ko bi to danas mogao da shvati i kako je (tada) knjaz Nikola zvanično ćutke prešao preko nasilne smrti „svoje prve sreće“, najstarije kćerke Zorke, supruge dugogodišnjeg cetinjskog dodiga Petra Karađorđevića (budućeg kralja Srbije). Na Dvorskom savjetu, kad je udaja Zorkina bila predmet razgovora, vojvoda Stanko Radonjić, član Savjeta, otvoreno je rekao: „Ja im je ne bih dao. Za mene su obje njihove dinastije tanke i labave“.
d vujicic
II-Ubrzo poslije porođaja (mlađeg sina Aleksandara, narednog kralja i „velikog oslobodioca“) zet, tj. Zorkin suprug Petar Karađorđević htio je da uzme (otme) i zadnji dio nakita svoje supruge. Da joj sa ruke skine veliki prsten, poklon od roditelja za dan vjenčanja! Zorka se žestoko protivila; došlo je do otimanja, i guranja. Buduće srpsko „kraljevsko visočanstvo“ udarilo je suprugu nogom, i odgurnulo je niz stepenice! Od toga je nesrećna crnogorska princeza smrtno stradala!
Prnzioner
@d vujicic Kao dijete slušao sam od savremenika Kralja Nikole da je ovo sa Zorkom i njenom povredom niz stepenice istina, kao i druge koji navodi d vijačić. Takodje sam slušao da su ga klele žene po Njegušima jer im je muževe i sinove poslao na Taraboš i Skadar.
d vujicic
III-To je kasnije i štampa zabilježila, a svu tragiku slučaja donosi poznata narodna pjesma: „Razbolje se zorna Zorka“. Lažna nada, i prijevarna ambicija kralja Nikole da će postati „car Balkana“ bili su jači od očigledno ružnih mu beskonačnosti sa zvaničnim Beogradom.Zvanična Srbija naročito od tada nije mogla da ima normalan odnos ni sa glavnim prijateljima na Cetinju, niti sa uvijek pouzdanim saveznikom CG do današnjeg dana.
d vujicic
Zbog toga – im je „nadošlo“, snažilo instiktivno nadahnuće za srpsko „teranje“ (kasnije populističko „ćeranje“ po regionu). Nametnuli su morbidnu političku klero-nacionalnu, nacističku sumanutost – za okruženje: „Ćeraćemo se još!“ „Ćeraćemo se …, dok bude slova „Ć“ svetoga Ćirila…“. Odavno, i sve bučnije – samo rzanje ergela ratoborno razuzdanih „trojanskih konja“ srpskih.
Zoom
Srbovao je, zumirajte slike. Petrovici su usvojili srpstvo od vremena Sarajlije, dok su se Crnogorci na Ellis Islandu, na ulasku u Ameriku, u rubrici "etnička pripadnost" listom izjasnili kao Crnogorci, iz svih krajeva danasnje Crne Gore.