Povodom 100-te žrtve: Pljevlja - kovid full

Iz Pljevalja svakodnevno stižu strašni brojevi, a najstrašniji je - ukupno 100 Pljevljaka umrlih od kovida, 27 u prvih 20 dana oktobra!!!

Danima u našu redakciju stižu i zastrašujuća svjedočenja čitalaca, koja, zapravo, umnogome objašnjavaju katastrofalnu kovid statistiku najbogatijeg grada crnogorskog Śevera. Pretočili smo ih u jedan tekst, u nadi da će ga pročitati i ispravno shvatiti oni koji mogu da poprave stvari...

Krenimo od pojedinih ljudi koji se ne ponašaju kao odgovorni pripadnici vrste, nego... dovršite rečenicu po sopstvenoj mjeri za biće koje zna da je inficirano virusom i, umjesto da śedi doma u izolaciji, šparta gradom, śedi po kafanama i širi zarazu.

Nastavimo institucijama- kad neko takvoga i prijavi, uglavnom se ispostavi da nije dobio "papir" nego je usmeno obaviješten da treba da ide u izolaciju. A, Tužilaštvo ne može da procesuira potencijalne ubice (ubice, baš tako) kad nema zvaničnog rješenja o izolaciji.

Komunalci, policija, inspekcije... tvrde dalje naši čitaoci, nekada davno su imali praksu da kontrolišu poštovanje Vladinih mjera za suzbijanje epidemije. Mjesecima unazad s tom su se praksom pozdravili, pa je u Pljevljima sve prepuštenoj ličnoj svijesti i savjesti.

Ministarstvo zdravlja, čitamo dalje, ne pokazuje namjeru ni da se raspita zašto je danak kovidu u Pljevljima tako strašan, kamo li da činodejstvuje radi poboljšanja stanja.

Na pregled u kovid ambulanti čeka se satima. Često po kiši, vjetru, hladnoći... možda već za koji dan i po snijegu. Ljekari ponekad znaju da izgube živce i budu neprijatni... da nijesu ljekari, ljudski bi ih bilo razumjeti. Navodno, bude dana i sa 150 pregleda!

Često nema prepisanih ljekova, pa pacijenti moraju sami da ih kupuju u apotekama.... ako imaju novca!? Mala digresija- Crna Gora još uvijek ima Fond zdravstva, a Maršalov plan još nije ukinuo njegovo "punjenje" doprinosima zaposlenih.

Na punktu za testiranje na koronavirus sve češće su prepirke i svađe! Prifali testova, pa uput ne pomaže! I onda nervozniji puknu...

U prostoriji za primanje terapije ima mjesta za osmoro. Ko za dva sata dođe na red, srećan je bolesnik.

One kojima nema pomoći u Pljevljima, šalju u Bijelo Polje, Berane, Podgoricu. Neki ne stignu živi...

U takvim okolnostima, neizbježno, nastaju sumnje i u posvećenost i u stručnost ljekara i medicinskog osoblja. A, kad se ta linija pređe, kad građani prestanu da vjeruju u sistem, onda je kasno za "crveni alarm". Onda je, da se poslužimo apostolima bliskim rječnikom- đavo već došao po svoje!