Novinarka Mirjana Maja Popović više od dvadeset godina približava nas sa sferom kulture, ponajviše filmom. Najprije u Elmagu, pa NTV Montena i televiziji Pink do 2013.
Dvije godine se nazivala free lancerom, iako smatra da je to smiješna titula u Crnoj Gori, i u tom periodu je nastalo 12 epizoda emisije ,,Bara Bar” za koju se nada da će jednog dana dobiti svoj nastavak.
Vraća se na Pink televiziju, koja u međuvremenu postaje Nova M, i trenutno je u informativnoj redakciji, angažovana u međunarodnoj razmjeni.
Maju uglavnom pamtimo po Filmskom magazinu, i autorskoj emisiji Rez koju je pokrenula na TV Pink, da bi kasnije postala i urednica kulturne redakcije, koja je, ponosno ističe, imala samo jednog novinara – nju.
Bila je moderator i PR nekoliko filmskih projekata i manifestacija, a više godina je i saradnica časopisa “Ljepota i zdravlje” i “Objektiv”.
Sedma umjetnost je za nju ipak ispred svih, pa su i kniževne preporuke tako obojene. “Jedino se filmovima vraćam, i to više puta. Postoje filmovi čije replike znam napamet, jer mogu uvijek i iznova da ih gledam i da mi ne dosade.”
Dodaje da to ne znači da manje voli knjige, “ali kako sam vizuelista, dok je čitam, paralelno u mojoj glavi teče film”. “I jednom pročitana knjiga (osim ako se radi o poeziji) ne može napraviti reprizu.” Stoga, kao predložak za Vaše filmove, preporučuje:
***
“Čovjek i dječak”, Toni Parsons
Ova knjiga mi je došla u ruke u periodu kada se moj brat razvodio, i kada sam se odvajala od bratanića, koji mi je bio sve na svijetu, tako da se ne sjećam da sam ijedno štivo preplakala kao ovo.
Toliko dirljivo napisano od strane muškarca, iskreno, iz srca, da me podsjetilo i na film “Kramer protiv Kramera”, koji je uznemirujuće emotivan.
Bolna ispovijest i iskrenost muškarca koji priznaje svoje greške, izuzetno napisan roman, duhovit i pun emotivnog naboja.
Parsons je od tog momenta postao jedan od mojih omiljenih pisaca, čiji kompletan opus posjedujem.
“S one strane moje gore”, Jasenka Lalović
Nedavno mi je jedna divna žena, koju sam poznavala samo preko društvenih mreža, poklonila knjigu “S one strane moje gore” Baranke Jasenke Lalović, smatrajući da sam od onih jakih, samosvjesnih žena koja ovu knjigu mora da posjeduje.
Pročitala sam je u jednom dahu, možda zato što je pisana arhaičnim jezikom, ali i zbog teme, jer govori o tome da svako od nas može da ode na bilo koju stranu svijeta, ali da taj kod koji ga određuje nosi svuda sa sobom. Mislim da je to, naročito danas, jako važno, jer nerijetko zaboravljamo svoje korijene, tradiciju, koja se shvata kao kamen spoticanja na putu ka prosperitetu.
To je priča o ženama sa najrazličitijim sudbinama, svjesne da se sa njom čovjek samo miri i da protiv nje ne može. Topla preporuka.
“Arzamas”, Ivana Dimić
“Arzamas” tematizuje odnos majke i ćerke i čini se naizgled veoma jednostavna priča. Radi se o demenciji majke koja umire i ćerki koja o njoj brine, i čitalac ne može biti svjestan da iza nje stoji stvarno iskustvo književnice.
Dimić je devet godina brinula o svojoj bolesnoj majci, a sedam od tih devet pisala roman. Ovo je takođe priča o vječitoj borbi Života i Smrti, samo što se u ovom romanu toj igri pridružuje i Ljubav, koja će biti odlučujući faktor u konačnom okršaju dvije sile.
Moja majka i ja smo čitale knjigu jedna za drugom, i zanimljivo, plakale i smijale se na istim mjestima, tako da je Ivana dodirnula naša srce i uspjela da ne sklizne u sentiment, već naprotiv, iako je tema teška do zagušljivosti, da nas opusti, jer je smijeh u životu dobra odbrana i oslobađa od svakog jada.
“Čovjek po imenu Uve”, Fredrik Bakman
Prvo sam pogledala film, a onda uzela roman, koji je jedan od najnježnijih i najdirljivijih koje sam pročitala u posljednje vrijeme.
Ne jurim za bestselerima, jer sam se nekoliko puta zeznula, pa bih vjerovatno i ovaj preskočila da ga nije fenomenalni film “preporučio”.
Bakman piše s ljubavlju i beskrajnom njeznošću o običnim ljudima i njihovim svakodnevnim podvizima, i koliko god bili, kao Uve džangrizavi i namćorasti, nećete moći da odolite ni njemu ni romanu. Kao ni filmu.
(Pročitala sam i njegov naredni roman “Moja baka vam se izvinjava”, ali nije ostavio ni približno dobar utisak kao Uve)
“Ponos i predrasude”, Džejn Ostin
I na kraju jedan klasik, koji već više od 200 godina oduševljava čitaoce širom svijeta. Ljubavna priča Elizabet i gospodina Darsija, koja je toliko puta ekranizovana, pa sam između ostalog i u toj ulozi prvi put vidjela, sada već omiljenog glumca Kolina Firta.
Elizabet i Darsi su do danas ostali primjer prave ljubavi koja nije uvijek idealna niti jednostavna, ali je zato iskrena i svaku prepreku vidi kao izazov koji treba riješiti.
Zbog takve ljubavi svi i živimo, čini mi se.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR