25 °

max 35 ° / min 23 °

Nedjelja

05.07.

35° / 23°

Ponedjeljak

06.07.

34° / 25°

Utorak

07.07.

34° / 22°

Srijeda

08.07.

33° / 21°

Četvrtak

09.07.

34° / 21°

Petak

10.07.

35° / 22°

Subota

11.07.

35° / 22°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
"Jedinu alternativu za Sandra Galeba pred­stavlja usamljenički život autsajdera"

Kultura

Comments 1

Autor: Marija Mitrović

  • Viber

"Jedinu alternativu za Sandra Galeba pred­stavlja usamljenički život autsajdera"

Sandro Galeb i "Nelagode" inspirisale su Lamija Neimarlija da napiše kritički osvrt.

Prenosimo ga u cjelosti.

Galebovi pozno lete

 "Već na prvi pogled Nelagode skreću pažnju svojom strukturom izraza. Slučajno započeti, kao i slučajno okončani odlomci čini se ne robuju ni­kakvom skladu ni redoslijedu. Kao da tim kratkim „škrtim zapisima“ maštarija i misaonih previranja ne bi škodila promjena slijeda kojim su u knjizi po­složeni. Daleko od želje da se čitaocu priušti uži­tak praćenja hronološki koncipiranog toka doga­đaja, ovi dnevnički zapisi, koje čine razgovori sa samim sobom (ispovjednog i filozofskog karakte­ra), pisma, čak eseji i memoari (npr. angažovanog izdavača), odaju dojam nemarnosti. Rečenična struktura često odgovara onoj usmenog govora, ponegdje se poezija uvukla u prozu, a „razbijeni slijed i poredak“ funkcionišu kao dominantni na­rativni modeli.

 Takva poetizirana forma je upravo ono što drži zajedno ovu nakupinu bilješki; razbaruše­nom strukturom potcrtana je fikcionalnost ovog dnevnika. U pozadini kraćih ili dužih odlomaka, koji pojedinačno ne smjeraju na neki obuhvatan smisao, naziru se dominantne, za Sandra Galeba opsesivne teme i odlučni stavovi, drugim riječima, njegov karakter. Naposlijetku, taj svojevrstan au­tobiografski „projekt“ pleni specifičnim odnosom autobiografskog (autentičnog) i fiktivnog (izmi­šljenog), kako se on ostvaruje u ovom djelu.

 Tko je Sandro Galeb?

 Negdje pri kraju štiva saznajemo da Sandro Galeb ispisuje ovaj čudnovati dnevnik u šezde­setim godinama svog života. Narator sebe pred­stavlja refleksijama o ideologiji, religiji i kulturi, ponekom „scenom“ iz svakodnevnog života, u pričama o Oštroj Glavici, brdu iznad varoši na kojem se odlučio nastaniti... Upoznajemo starca željnog mira i samoće u kojima se može okrenu­ti sebi, utonuti u vlastitu nutrinu. Sebe određuje kao neprilagođenog pisca, udaljenog miljama od vlastite domaje i matične kulture (iako je u njima fizički prisutan). Neke osobne povijesti se uvode poezijom, povezuju utiskom: na primjer, miris juž­nog vjetra na kraju oktobra budi sjećanja i tako motivira čitav „lanac“ trenutaka iz prošlosti. Na taj način, autor svoju biografiju uklapa u književ­no djelo, ne mareći hoće li čitaoci prepoznati gra­nicu između poetskog i zbiljskog, između stvar­nosti i fikcije.

 Kroz ispovjedne refleksije ocrtan je portret pisca na osami, starca izdvojenog iz svijeta koji ga nervira, ljuti, kojiput i plaši... Taj ostarjeli pisac je ravnodušan i tužan, sjetan i mrzovoljan, Bol Koja Hoda... boluje od bolova i od ljudske glupo­sti. Refleksije o okruženju u kojem živi otkrivaju karakter usamljenog buntovnika koji se izgrađu­je u razlici spram drugih zemljaka – Crnogoraca. Sentimentalne ispovijesti i bolesničke patnje s početka Nelagoda sve više prelaze u ispovijesti o bolesti društva, o povijesnom i ideologijskom crnogorskom iskustvu. Kao svoje naličje, na ko­jem projicira drugost svoga lika, autor je Crno­gorce oslikao jednim karikaturalnim prikazom primitivnog ljudstva, naroda koji u svom povije­snom iskustvu ne bilježi značajne kulturne, histo­rijske i društvene promjene koje bi mu omogu­ćile „dostojanstveno“ participiranje u globalnim političkim i društvenim tokovima. Mnoštvo koje ga okružuje i s kojim je prinuđen dijeliti domaju, pripovjedač vidi kao masu opijenu religijom i na­cionalizmom, kolektiv u kojem personalitet nema vrijednosti; kao novovjernike koji varaju prijatelje i otimaju od države, istovremeno sprovodeći mo­litvu; kao dogmate, koljače koji kolju zarad normi vjere i bajki etnosa. Refleksijom o sudbini vlasti­te nacije Galeb „opravdava“ i lično opredjeljenje, mjesto gdje će pohraniti vlastiti smisao. On slo­bodu nalazi u odricanju, trpnji i oskudici, a svoju samoću i nepripadnost može zahvaliti nastojanju da bude dosljedan i nepotkupljiv.

 Zlo malih naroda

     Spektar tema prisutnih u ovom djelu ukazuje i na nerazmrsivu isprepletenost individualnog i koletivnog u zemlji malih naroda. Uzroke bijede crnogorskog naroda, Galeb nalazi u povijesnim nepogodama, pa se stiče dojam o povijesnom usudu ove državice na periferiji civilizacije. Usva­jajući stanovišta pesimiste i cinika, autor prika­zuje aktualne probleme odnedavno samostalne balkanske države, smeštenu na rubni položaj u odnosu na centre moći, gdje je mogla „steći“ samo posljedice historijskih lomova izazvanih sa važnijih mjesta. U takvim prilikama, zagovarane vrijednosti, npr. demokracije i multietničkog skla­da, razotkrivaju se kao instrument retoričkih nad­metanja u igrama moći.

     Jedinu alternativu za Sandra Galeba pred­stavlja usamljenički život autsajdera. Alternativni junak našeg doba svoja ubjeđenja nastoji posvje­dočiti prizivanjem istomišljenika u povijesti knji­ževnosti, velikana misli koji su kulturu, prosvjetu i slobodu veličali nad nacijom. Proklamujući fe­nomen bola svih izuzetnih egzistencija, koje su birale tuđinu dok je većina birala nacionalnu pri­padnost, svojim stavovima (o zlu u suštini kolekti­va) autor priskrbljuje potvrdu većih dimenzija, ne samo u bijedi malih naroda. Svakako da je takva isključivost ubjeđenja bila presudna i za materi­jal koji je uklopljen u formu ovog literariziranog dnevnika.

     Postavlja se pitanje da li ova autobiografija, kao većina drugih, računa na izuzetnost autoro­ve ličnosti, na književni ugled autora i onda kad znamo da je Sandro Galeb „nepostojeće“ ime? I zašto je Jovanu Nikolaidisu bila potrebna maska zvana „Sandro Galeb“ pri pisanju autobiografije? Da li zato što ni sam ne vjeruje u te rečenice o snovima, stihove u kojima je očaj, pa se i od njih nastoji distancirati, pogledati ih sa strane? Ili ta­kvim postupkom daje do znanja da su vjeran pri­kaz života i mjesto istine u poetskom jeziku, a ne u direktnoj referentnosti koju bi postigao upotre­bom autentičnog imena?"

Komentari (1)

POŠALJI KOMENTAR

zordan

Odlicna analiza , pravo u centar .