32 °

max 39 ° / min 20 °

Utorak

12.08.

39° / 20°

Srijeda

13.08.

40° / 23°

Četvrtak

14.08.

39° / 24°

Petak

15.08.

38° / 24°

Subota

16.08.

39° / 24°

Nedjelja

17.08.

37° / 23°

Ponedjeljak

18.08.

36° / 20°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Slovo o mediteranizmu Montenegra (moj prilog nikšićkim prijateljima)

Kultura

Comments 0

Slovo o mediteranizmu Montenegra (moj prilog nikšićkim prijateljima)

Autor: Antena M

  • Viber

Autor: Jovan Nikolaidis

Nekada davno Sredozemno more bijaše centar svijeta. I ne zvahu ga zaludu Sredozemlje. To područje bješe prostor gdje je civilizacija započela, prostor gdje su raznolikost jezika, religija i kultura, a iz svega toga i izvor političke moći, dobra dva milenija zadržali primat najuticajnije geografije na planeti. Iz te se politike, u varijacijama i mnogim mijenama, podnjivio i komopolitizam, a sa njegovih njedara iznikla, kao duhovni obelisk – multikultura.

Voli li Četvrta Crna Gora Mediteran? Montenegro, prosvijetli nas ponad gora crnih! Ovo tle, razuđeno i isprepleteno, ovi snjegovi i ovi žaropeci, meandri pred jezerima i lednici nad morem, ova zemlja, ova država, nije danas multikulturalna samo u retorici državne politike, te u rijetkim zajednicama elitnih postaja akademskih, helenoevropejski kultuvisanih.

Njeno, ranije, i dijelom svoje zaturenosti naopako naslijeđe rasne i vjerske diskriminacije, utapa se danas, kao šporke vode kontinenta u dubinu morsku, u liberalnu koncepciju suživota našeg crnogorskog. Ne samo u normama ustavnog prava koje brani kulurnu i svaku drugu raznolikost, već i u otkucajima svakodnevnog života, multikulturalizam crnogorski sve više postaje kosmopolitizam u lokalnom, a njen kosmopolitizam - multikulturalizam na globalnom planu.

Internacionalizam, antifašizam, samo je nastavak našeg puta ka boljem. I zbog toga, osim ostalog, za  Crnu Goru ima nade. Oštrina (koja se otupljivanjem krivi u grotesku, i mimikrija koja je janusovo lice neiskrenosti) vlasti i njenih čelnika prilaze, toj već usvojenoj tekovini, nespretno i površno. Jednostavno rečeno: ona, sva u grču, razapeta ne prometejski već akrobacijom lutki na koncima, ne može ’samu sebe preskočiti’.

Deklamacije njenih čelnika, uz pozu kvazigospodstva i uvjeravanja malograđanskih da ih se suživot i tolerancija tiču, nedovoljne su i anahrone. Oni su izdali principe konvivence, sad bi da budu njeni promoteri. Zaludu. U posthumanom dobu ka kome galopiraju nove generacije, oni su živa soda za zdrave poglede.

Odaju ih oči koje još svijetle iz mraka ludog vremena, oskudnog dobrim namjerama. Mi, građani Crne Gore, danas jesmo na putu da dobrim dijelom naslijedimo kulturu konvivence, simbiozu više socijalnih organizama, u kojoj, zbog njene povezanosti, njenog političkog morala jedna riječ označava druge tri. Prijevod španske riječi convivencia, znači – živjeti dobro zajedno.

Od ove vrste povezanosti imaće koristi svi koji je dosljedno prihvaćaju. (Convivencia je opis kulture življenja koju su, u Andaluziji, dobrih pet vjekova, dijelili muslimani, hrišćani i Jevreji... Grad Aleksandrija, kako bi nadvladao plemenske i nacionalne razlike, vodio je promišljenu politiku miješanja staromakedonskih jedinica sa drugim grčkim trupama, te s Persijancima, Sirijcima i Egipćanima, uz zavidan razvoj kulturne i intelektualne živosti.

U VII vijeku Amr ibn al-Aas piše svom kalifu: „Osvojio sam grad za koji mogu samo reći da ima 4000 palača, 4000 kupališta, 400 pozorišta, 1200 trgovaca i 40.000 Jevreja...“ Sjećate se kako je Saladin, osvojivši u XII vijeku Jerusalim, ohrabrivao istočnjačke hrišćane i Jevreje da se vrate, nakon što su ih tokom križarskih pohoda protjerali... Uspon islamske nauke (od IX do XV vijeka) oslikava zavidni kosmopolitizam: Arapi su, nakon Rimljana, modernom Zapadu (u odličnoj kulturološkoj interakciji) predstavili naslijeđe drevne Grčke. Dubrovnik, gotovo posve katolički grad, poznat po svojoj pobožnosti, više od šest vijekova manevrisao je između Vizantije, Venecije, Otomana i Austrougarske, prilagođavajući se običajima svih tih sila, na razmeđi Mediterana i Balkana, hrišćanskog i islamskog, Istoka i Zapada.

Između dogmatske sigurnosti i političke nepopustljivosti, Dubrovnik je izabrao fleksibilnost; dubrovački nadbiskup nije smio biti rodom iz Dubrovnika!... Najzad, pjesnik Konstantin Kavafis, jeste u Egiptu, u Aleksandriji, bio lojalan Grk, ali Grčka u njemu nije bila teritorij već stanje duha. Uostalom, Cincari, ta skupina romanskog porijekla, i Albanci-Arvanitasi, jesu bili Grci po kulturi, ali ne po etnosu... Et cetera...)

Multikulturalizam je postao dio javne politike Crne Gore. Potrebna joj je elita da bi se i njena politika u kulturi uzdigla, „po mediteranski“ do evropske opstojnosti. Onu grupaciju koja nas je, do jučer, gurala u epski diskurs, progutalo je zlo vrijeme. Preostaje da se duhovna klima građana Crne Gore uputi tom magistralom. Procesi su na vidiku, samo da ih, među narodima, ne razbiju demagozi, duhovne kukavice I slijepi vitezovi.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR