Ministarstvo protiv crnogorske kulture

Za Antenu M piše: Dragoslav Bjelica

Vlada Crne Gore smanjila je budžet za kulturu sa 2,5% na 0,8%; poništila je 6. aprila potpuno regularan Konkurs za sufinansiranje projekata i programa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva u 2021... Da li je cilj da se stvaraoci koji ne mogu računati na finansiranje preko Srpske kuće, ostave bez sredstava? 

Ni nakon četiri  mjeseca od početka rada nove Vlade Crne Gore ne zna se za kakvu će se kulturnu politiku zalagati, koji će biti njeni proriteti u ovoj oblasti, kako će izgledati interna organizacija resora, ko čini novi kadrovski potencijal koji će upravljati njime, kojim budžetom će raspolagati... Spajanje kulture sa resorima prosvjete, nauke i sporta, a pogotovo izbor da kontroverzna Vesna Bratić postane ministarka tog mastodonta, doduše, nijesu ni obećavali bolje dane za crnogorsko stvaralaštvo.

No, ako se u prvih četiri mjeseca nije dalo ni nazrijeti šta Ministasrtvo kulture planira da afirmiše, itekako jeste šta hoće da zaustavi ili ugasi. Dosadašnji rezultati rada u resoru kulture, sa kojima je javnost mogla da se upozna, svode se na hitno prekidanje mandata visokorukovodnom kadru, uz istovremeno ugovaranje angažmana sa tzv. ekspertima bez ekspertskog znanja i iskustva u organizaciji i radu državne uprave.

Prioritetni zadatak eksperata, angažovanih na, kako bi to ministarka Bratić rekla, „detektivskim poslovima“ je preispitivanje odluka sa javnih konkursa nekadašnjeg Ministarstva kulture za period 2010-2020.

O kakvom se „senzacionalnom“ otkriću radi, najbolje govori podatak da je aktuelni menadžment ovog nazovi resora, samo sabrao desetogodišnja sredstva iz odluka sa javnog konkursa, koje su bile dostupne svakom građaninu ove države, jer su bile objavljivane u dnevnim glasilima i trajno se nalazile na sajtu nekadašnjeg Ministarstva.

No, uz pompu koju su obezbijedili uslužni mediji, ukupna sredstva su kod dijela javnosti ostavila željeni utisak – novac je dijeljen pristrasno i izdašno. Dakako, „eksperti“ su zasipali javnost desetogodišnjim iznosima, ne pominjući šta je za taj novac tokom decenije urađeno. Manipulativna poruka – vlast je malte ne čašćavala „svoje“ umjetnike!

Jednaku „posvećenost“ pokazali su i baveći se preispitivanjem zakonskih osnova za dodjelu statusa „istaknuti kulturni stvaralac“ i prekidom isplata doživotnih naknada koje se po tom osnovu ostvaruju, da bi ih poslije dvomjesečne obustave počeli uredno izmirivati. Da nije bilo pritiska nezavisnih medija, pitanje je da li bi se to desilo. Pogotovo je pitanje da li bi ministarka Bratić „povukla ručnu“ i obustavila, barem zasad, ofanzivu na FCJK, s konnačnim ciljem gašenja te kuće?

Nešto slično dešava se i ovih dana. Nakon nešto duže od četiri mjeseca u resoru kulture su 06. aprila odlučili da PONIŠTE Konkurs za sufinansiranje projekata i programa od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva u 2021. godini, koji je objavljen 03. decembra 2020. godine, u skladu sa Zakonom o kulturi.

Ako se sagledaju razlozi za poništenje, jasno je da za takvo postupanje nije bilo zakonskog utemeljenja. Naime, nikakvih nepravilnosti u objavljivanju javnog konkursa za sufinansiranje kulturno-umjetničkog stvaralaštva u 2021. godini – nije bilo.

Riječ je o dosljednom sprovodjenju Zakona o kulturi, koji to definiše kao obavezu, a ne kao mogućnost, kako to u resoru kulture iz nekog razloga tumače. Član 70 Zakona o kulturi je imperativna norma, u kojoj se, između ostalog, kaže: „Sufinansiranje projekata vrši se na osnovu javnog konkursa koji objavljuje Ministarstvo“.

Pitanje budžetskih sredstava, takođe, ne može biti osnov za poništenje javnog konkursa, ma koliko taj razlog bio objektivan, ako se zna da se do sada za oblast kulture obezbjeđivalo 2,5% iz budžeta (član 93 Zakona o kulturi), dok se nova Vlada opredijelila da ovogodišnjim budžetom za kulturu izdvoji 0,8%.

Iako taj procenat umnogome urušava sektor kulture u cjelini i dovodi u pitanje njegovu održivost i funkcionalnost, bilo je mogućnosti da se tokom sprovođenja konkursnog postupka odobrena sredstva prilagode raspoloživom budžetu, tim prije što se na osnovu objavljene odluke o poništenju može zaključiti da je ove godine kandidovano skoro 60% manje projekata nego prethodnih godina.

Konkursno sufinansiranje, kao mjera koju je Ministarstvo kulture sprovodilo od 2004. godine, svojevrsni je podsticaj kreativnom potencijalu, a u aktuelnim okolnostima pandemije i životno pitanje mnogim stvaraocima i kulturnim poslenicima sa teritorije cijele Crne Gore, kojima je i bio namijenjen.

Pored navedenog, ovaj oblik podrške u kulturi jedno je od pitanja koje korespondira sa evropskom pravnom tekovinom i praksom. U procesu pristupanja Crne Gore EU, jedno od prvih i najvažnijih pitanja za oblast kulture upravo se odnosilo na sistem podrške sektoru kulture, umjetničkoj produkciji, umjetnicima, kulturnim subjektima i kulturnoj saradnji, podršci programima u oblasti književnog stvaralaštva i prevodilaštva. Činjenica da je u Crnoj Gori taj evropski standard implementiran i utvrđen Zakonom o kulturi, doprinijela je da poglavlje kulture, uz obrazovanje, bude jedno od prvih privremeno otvorenih i zatvorenih poglavlja.

Umjetnost, stvaralaštvo i kreativnost, vrijednosti su same po sebi i doprinose formiranju kulturnog identiteta jedne zajednice. Zato svaka država kojoj je stalo do izgradnje svog kulturnog identiteta i uopšte društvenog i državnog prosperiteta, do promocije i prezentacije svojih potencijala - pitanjima kulture, umjetnosti i stvaralaštva mora se baviti posvećeno i kontinuirano, sa znanjem i poštovanjem svog kulturno-istorijskog konteksta.

Za pretpostaviti je da i aktuelna vlast u Crnoj Gori ima takve predispozicije i da je odnos koji trenutno demonstrira, pitanje nesnalaženja ili nedovoljno kompetencija za upravljanje brojnim oblastima koje četvororesorno ministarstvo uvezuje. U njemu je kultura apsolutno marginalizovana, o čemu svjedoče dosadašnji rezultati rada nove Vlade, u vjerovatno će to potvrditi i budžet Crne Gore, kada bude usvojen.

Sve su glasniji oni koji u ovakvoj politici Vlade prepoznaju namjeru da crnogorske stvaraoce ostavi bez sredstava za rad (u mnogim slučajevima i život), dok će oni sa kojima ministarka Bratić I premijer Krivokapić dijele ideološke I estetske standard imati više nego dovoljnu potporu Srbije I SPC.

Kultura je sama po sebi kompleksna oblast koja zaslužuje autonoman resor. Dosadašnji rezultati rada u kulturi i odnos prema ovom sektoru bez sumnje ukazuju na tu  neophodnost.