Za Antenu M piše: Obrad Pješivac
U sali bioskopa „Durmitor“ večeras je mještanima i turistima premijerno prikazan dokumetnarni film „Manastir Piva – Ruke pune vjekova – Dušan Nonin“, autora Stanka Popovića.
Riječ je o još jednom filmu iz serijala Otrgnuto od zaborava i duga zavičaju ovog novosadskog Durmitorca, novinara, scenariste i izdavača, koji u ove avgustovske dane, poslednjih godina, upriliči premijeru neke svoje dokumentarne priče, čiji je moto ovdašnji ljudi, zbivanja, slike i predjeli. Prethodnih godina prikazani su dokumentarni filmovi „Doktor Poš“, o austrijskom ljekaru – humanisti, „Heroj Božidar“, o herojskom činu poručnika Božidara Žugića, zatim „Durmitor, Durmitore-Učitelj Vlajko“ o nastanku samonametnute himne ovog kraja, kao i „Tepca – Zivala“ – Dozivanje vjekova.
„Davnih sedamdesetih kao mlad novinar i likovni kritičar, imao sam privilegiju i čast da na Petrovaradinskoj tvrđavi, tom svojevrsnom Monparnasu na Dunavu, u Novom Sadu, gdje stvara šezdetak umjetnika, počesto boravim u njihovim ateljeima i slušam mudre riječ i priče glasovitih umjetnika Boška Petrovića, Miše Nedeljkovića, Mike Antića,Paje Radovanovića, Nidže Popržana, Mome duborezca i Dušna Nonina, u čiji atelje su i oni svi zalazili. Iz doba toga ostale su slike i priče, pisani tragovi... U ateljeu Duška Nonina u to doba ponajmanje, jer je njegov atelje tada bio pod durmitorskim nebom u Pivi u Crnoj Gori i to bezmalo trinaest godina. Šta je tamo radio, činio i učinio i vječni trag ostavio, uobličio sam u autentičnu dokumentarnu priču-film. O poduhvatu, jedinstvenom u svijetu, prenosu živopisa manastira Pive, njegovom životnom djelu svjedoči postojano dislocirani četvorovjeki hram u Pivi. Duško Nonin je u tim danima rada strpljivog, predanog, rizičnog... preseliti 1.270 kvadratnih metara zida oslikanog na malteru, i ljudovanja sa domaćinima Pivljanima, drugovanja sa šarkama i poskocima iz krša durmitorskog, zamislite nalazio i vrijeme za odmor. A kako? U zebnji da će sile neke necivilizacijske izbrisati civilizacijske tragove, stari majstor se odmarao slikajući kopije fresaka koje je selio. Tako je nastalo i 38 izuzetnih djela, koje se u u ovom filmu prvi put predstavljaju javnosti“, priča Stanko Popović.
U ovom autorskom filmu Stanka Popovića, riječju i slikom je predstavljen poduhvat preseljenja manastira na novu lokaciju zbog formiranja vodne akumulacije za hidrocientralu, što je završeno 80-tih godina prošlog vijeka. Kada je svaki kamen numerisan i ponovo postavljen na istu poziciju i kad su sve freske, uz puno rizika skinute i ponogo postavljene u novoizgrađeno zdanje. Rukama i vještinom Dušana Nonina obavljena je njihova restauracija.
U filmu su i autentična audio kazivanja konzervatora Dušana Nonin i video priče pjesnika Miroslava – Mike Antića i članova porodice Dušana Nonina, kao i malo znani detalji o nastanku ovog spomenika kulture i civilizacije.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR