Miroslav Krleža, hrvatski i jugoslovenski književnik, bolji status ima u drugim zemljama nego u Hrvatskoj. U svim sredinama prepoznat je kao literarna veličina, a u Hrvatskoj, iako se njegova djela objavljuju i njegove drame igraju u pozorištu, ipak se prije svega doživljava kao politička figura. Krležina djela prevedena su na više stranih jezika, manje ili više uspješno, dok se u Crnoj Gori izučava u školama i na fakultetima, ali, nažalost, njegova djela ne izvode se u crnogorskim pozorištima, istaknuto je na međunarodnom okruglom stolu: 130 godina od rođenja Miroslava Krleže, održanom u okviru Cetinjskih filoloških dana, na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, na Cetinju.
Zbog toga što Krležu u Hrvatskoj doživljavaju više kao političku nego literarnu figuru, vjerovatno dugo nije bilo obilježavanja godišnjice njegovog rođena, ni 1983, ni 1993, ni 2003. godine, tek 2013. i kasnije objavljene su knjige o Krleži i njegovom djelu. Situacija se popravlja posljednjih desetak godina. Krleža je dobio nekoliko spomenika, ali nema previše interesovanja za bavljenje Krležom u filološkom smislu, istakao je profesor Sveučilišta u Zagrebu Tomislav Brlek.
Komunizam i jugoslovenstvo za Krležu nijesu u suprotnosti sa hrvatskim identitetom, ali jesu za njegove poklonike koji bi željeli da toga nema i to bi htjeli maknuti, a sa druge strane je Krležu nemoguće maknuti, iako je bilo pokušaja – kazao je Brlek.
Naglasio je kako je u Americi jedan američki izdavač nedavno objavio šesto izdanje prevoda romana „Povratak Filipa Latinovića“, te da postoje i tri različita prevoda na njemački jezik.
Profesorica iz Njemačke Angela Richter osvrnula se na Krležine putopise „Izlet u Rusiju“, koji će uskoro biti prevedeni i objavljeni u Austriji.
Krleža je u Sovjetskom Savezu bio dvadesetih godina 20. vijeka, ‘kada Lenjinov leš agituje poslije smrti’. Iako je Krleža bio ljevičar, imao je kritički stav o lenjinizmu na moskovskim ulicama, o atmosferi u kojoj je Lenjinova slika svuda, pa i na jeftinim predmetima, od manžetni do čaša i šolja i to je nazvao kičom – kazala je prof. Richter.
Prevoda Krležinih djela na španski jezik ima, ali, kako je kazao profesor Francisko Javier Juez Galvez iz Madrida, nijesu svi baš najbolji, te da nije dobro i to što ta izdanja nemaju predgovore, te je „percepcija wikipedijska“.
Dramska umjetnica i docentkinja na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) na Cetinju Dubravka Drakić, žali što nema priliku da igra neki Krležin lik, jer u crnogorskim pozorištima nije postavljeno nijedno Krležino djelo. Ipak, Krležini tekstovi izučavaju se na FDU, a nerijetko se dešava da kandidatkinje za prijemni ispit pripreme neki monolog Krležinih ženskih likova.
U našim pozorištima nijesmo imali prilike da gledamo ni ‘Gospodu Glembajeve’, ni ‘Ledu’, ni ‘U agoniji’. Nijedno naše pozorište nije imalo snage da se suoči sa onim što je, slobodno mogu reći, Šekspir u salonu – istakla je Drakić.
Na kraju programa, kako navode sa FCJK, Dubravka Drakić je pročitala pjesmu iz Krležine kajkavske zbirke Balade Petrice Kerempuha.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR