Piše: Jadranka Selhanović
Otišao je na onaj svijet naš dragi Jagoš Momov Marković. Prerano. Bolno i nepravedno.
Otišao je onaj nadasve simpatičan dječak koji je rastao u Njegoševoj ulici, tadašnjeg Titograda. Uvijek užurban. Kao da je, već tada, znao da žuri prema slavi. Koju je započeo kao dvanestogodišnjak. Mnogi od nas zasigurno pamte njegove svakodnevne užurbane korake prema Pionirskom pozorištu. Gdje ga je čekala naša neprevaziđena Vanja. Za neznavene, Vanja Popović Redzepagić, dugogodišnja direktorka te znamenite dječije kuće. Naša Vanja, koja je znala i umjela da prepozna svu Jagoševu genijalnost. I usmjeri je u pravom smjeru.
Eto, tako se naš Jagoš otisnuo u rediteljske visine. Koje je osvajao iz predstave u predstavu.
Mnogi se danas sa velikom tugom opraštaju od njega. I pominju neke nacionalne predznake. Ne, oni ne idu uz Jagoša. Jer, Jagoš je bio mnogo više od toga. I prvenstveno naš, Podgoričanin. Što je znao često da istakne.
Zato bi danas, posebno, trebalo da tuguje Podgorica. Makar, ona Jagoševa. Jer, ova sadašnja, zvanična, sve to ne razumije.
Neka ti je vječna slava i hvala naš dragi dječače iz Njegoševe ulice. Počivaj u miru.
Zdenka
Nebitno da li je rodjen u Njegosevoj, Hercegovackoj, ili na uglu te dvije najljepše ulice u Titogradu, bitno je da je Jagos bio NAŠ A SVEDSKI. Putuj Jagose ...rano se spustila zavjesa na tvojoj životnoj sceni ..prerano.Podize se nova u visinama sa u kome te čeka carstvo.
Rada S.
Šta god i koliko god ta pričano o Jašu malo je. Bio je jedinstven,strastven,nadaren,radan..... Mogli bi do sjutra. Počivaj u carstvu anđela dragi naš Jašo!
Vesna
Grad Titograd. Jagos rodjena u centru. Njegova prednost u snazi njegove porodice koja mu daje krila da uspije. I on to opravdava. Imao je pravo na dug zivot i da stvara Jos dugo. Nepravedno i rano nas naousti