U Kraljevskom pozorištu Zetski dom počele su probe za predstavu „Stub soli“, po tekstu Aleksandra Radunovića Popaja, u režiji Javora Gardeva, jednog od najznačajnih savremenih bugarskih i evropskih režisera.
Radunović je za Antenu M objasnio odakle naziv "Stub Soli", koji je biblijski motiv povezan sa pričom o uništenju Sodoma i Gomora.
"Meni je Sveto pismo iz mnogo razloga veoma važno i zbog toga su motivi najvećeg dijela mojih dramskih tekstova upravo inspirisani tom knjigom. Vjerujem da mnogi znaju priču o uništenju Sodoma i Gomora u kojoj se, između ostaloga, govori i tome kako je Bog ženu koja se, uprkos zabrani, okrenula da bi vidjela uništenje tih gradova pretvorio u Stub soli. Učinilo mi se da bi taj motiv mogao biti zgodna metafora za ono u što se pretvaramo dok svjedočimo užasima koji se dešavaju na planeti - trenutno su u fokusu dva velika sukoba i, koliko vidimo, mnogi su involvirani na način što navijaju da uništenje bude što veće. Pripremajući se za pisanje sam shvatio da želim da se pozabavim ljudima koji su izloženi takvim fenomenima, vjerujući da ogromnom broju ljudi nakon nekog vremena postane svejedno jer bi u u suprotnom poludjeli. Čini mi se da u komadu zapravo bavim onima kojima je draže da polude. Javor Gardev je cijenjeni bugarski i evropski pozorišni i filmski režiser i mnogo me raduje činjenica da sarađujem sa ljudima koji nijesu opterećeni predrasudama ili ranijim poznastvima bilo koje vrste pa je u fokusu samo umjetnički rad. Dakle, to su prave prilike da vidimo kako naš rad funkcioniše i komunicira sa ljudima koji nijesu opterećeni našim, neću pogriješiti ako kažem, provincijskim sujetama i zađevicama, koje su neminovne u malim sredinama. Sa druge strane, u više navrata sam se uvjerio koliko je za pisca važno da njegov tekst postavlja dobar i iskusan režiser, a siguran sam da je Javor tip režisera koji neće prihvatiti da postavlja bilo kakav tekst, pa sam i time poprilično zadovoljan", ističe Radunović za Antenu M.
Premijera predstave očekuje se krajem februara 2024., a mi smo pitali našeg sagovornika koliko je fenomen porodice Lota iz ove biblijske epizode bilo teško prilagoditi savremenom svijetu.
"U ovom komadu nema direktnih političkih aluzija, iako vjerujem da će se iz podteksta čitati prostor u kojem je tekst nastajao. U suštini, mene interesuje čovjek i to može biti neko iz Crne Gore, Rusije, Amerike, Mongolije, od bilo kuda, jer nam je suština ista. Pored toga, pokušao sam se pozabaviti još jednim, za mene veoma važnim pitanjem: da li čovjek postaje čovjek tek kada ubije? Dakle, definitvno nijesam htio da tekst značenjski ograničim na ono što se trenutno dešava u Crnoj Gori, ali isto tako vjerujem da će se to, na ovaj ili onaj način, prepoznati u tekstu, iako, ponavljam, mislim da je to manje važno u odnosu na temu kojom sam bio zaokupljen.
Takođe, priču o Lotu i njegovoj familiji ne smještam u kontekst savremene Crne Gore. Rekoh već, u pitanju je samo motiv od kojega je sve krenulo pa komad Stub soli nije osavremenjivanje te priče već pokušaj da postavim pitanja o tome u što se pretvaramo dok gledamo uništavanja u Palestini, Ukrajini ili bilo kom drugom mjestu na planeti", zaključuje Radunović.
Uloge su povjerene Dejanu Ivaniću, Ani Vujošević, Jelici Vukčević, Jeleni Laban i Vulu Markoviću.
Dramaturg je Rajko Radulović, asistent režije Damjan Pejanović, scenograf Nikola Tomanov, kostimografkinja Lina Leković, kompozitorka Nina Perović i asistentkinja-prevoditeljka Ekaterina Lazarevska.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR