Dobitnik Nobelove nagrade, književnik u egzilu i moralna savjest jedne nacije nakon nacističke diktature, Tomas Man ostaje kulturna ikona i 150 godina nakon rođenja.
Rođen 6. juna 1875. godine u Libeku, na sjeveru Njemačke, Man je odrastao u trgovačkoj porodici. Iako prosječan đak, još kao školarac je pisao prve prozne radove. Njegova ljubav prema književnosti nije naišla na razumijevanje u porodičnom okruženju, a posebno ne kod oca, što je djelimično inspirisalo njegov prvi roman „Budenbrokovi“, koji je prikazao propast jedne trgovačke porodice.
Nakon očeve smrti napušta školu i seli se u Minhen, gdje se posvećuje pisanju. U 22. godini počinje rad na „Budenbrokovima“ (objavljen 1901), a knjiga mu donosi slavu i finansijsku stabilnost. Kasnije objavljuje i druge značajne naslove, uključujući „Čarobni breg“ (1924), za koji se smatra da je vrhunac njegovog književnog stvaralaštva.
Man dobija Nobelovu nagradu za književnost 1929. godine, uglavnom zahvaljujući „Budenbrokovima“. Ipak, već tada predosjeća nadolazeću prijetnju nacizma. Godine 1930. javno se suprotstavlja Hitlerovom usponu, braneći demokratiju.
Nakon što su nacisti preuzeli vlast 1933, Man iz predostrožnosti ne vraća se u Njemačku sa predavačke turneje, već ostaje u Švajcarskoj. Režim mu uskoro oduzima imovinu, državljanstvo i akademska priznanja. Prvi tom romana „Josif i njegova braća“ izlazi uprkos nacističkoj cenzuri — rukopis je krišom iznesen iz zemlje.
Nakon emigracije u SAD 1939. godine, postaje gostujući profesor na univerzitetu u Prinstonu. Tokom Drugog svjetskog rata redovno se obraćao sunarodnicima putem radijskih emisija BBC-a, osuđujući nacizam i pozivajući na otpor. U svojim govorima nije izbjegavao temu holokausta, čime je postao moralni korektiv njemačke savjesti.
Godine 1945. objavljuje pismo „Zašto se neću vratiti u Njemačku“, u kojem odgovornost za nacističke zločine pripisuje cijelom društvu. Ova izjava izaziva kontroverze — neki mu zamjeraju što, kao emigrant, sudi o zemlji koju je napustio.
Njegov roman „Doktor Faust“ iz 1947. simbolički prikazuje pakleni pakt njemačkog društva sa zlom, kroz lik kompozitora koji prodaje dušu đavolu.
Ipak, ni u Americi nije bio pošteđen — tokom Hladnog rata morao je svjedočiti pred američkim Kongresom, optužen kao „simpatizer komunizma“. Godine 1952. napušta SAD i vraća se u Švajcarsku, gdje umire tri godine kasnije, 12. avgusta 1955, u 81. godini.
Tomas Man je ostavio dubok trag ne samo kao pisac, već i kao nepokolebljivi borac protiv fašizma. Njegovo književno i moralno nasljeđe ostaje primjer hrabrosti, savjesti i univerzalne humanističke misli.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR