Staljinističke čistke Demokratske Crne Gore

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Ni u Gogoljevoj prozi nećete naći toliko nadleštava, koliko vlada Crne Gore ima ministarstava. A Gogoljeve pripovijetke zaista su izdašne kad su u pitanju nadleštva. Crna Gora je raj za partijske uhljebe. Nije da je to stanje duha na koje nijesmo navikli. Ali, bivši, uprkos silnoj alavosti, ipak su bili oličenje monaške skrušenosti i krotkosti za one koji su roblju otkrili slobodu i demokratiju. Za one koji su zapalili vatru revolucije ne bi li naš posrnuli duh izliječili od višedecenijske bolesti. Baš tako su govorili dok su pod pokroviteljstvom Srpske crkve bili političke bitke. Dok su nam Vijesti i ostali beogradski glasnici nudili spasenje. Među smrtnim grehovima pohlepa i proždrljivost su na samom vrhu ljestvice grehova. I danas nam crkva drži slovo o vrlinama i slabostima? Crkva ogrezla u pohlepi, proždrljivosti i pedofiliji? Crkva koja kanonizuje ubice, a sigurna je kuća za ratne zločince, čije majke blagosilja?

No, vratimo se beskonačnim ministarstvima i partijskim glodarima. Znamo da je partija u Crnoj Gori uvijek bila iznad opšteg interesa, ali od 2020. partija je iznad zdravog razuma. Svakog dana svjedočimo besprizornoj demonstraciji moći. Odsustvu posljedica za bilo kakvo nedjelo. I to režim čini bez ustručavanja, javno. Jer, tako su u mogućnosti. Otkad je Ura arhivirana, nakon što je poput najjeftinije prostitutke poslužila svrsi, Demokrate nose štafetu besramlja. I to nam svakim svojim javnim nastupom potvrđuju.

Ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja śevera, Damjan Ćulafić, na jednom panelu kazao je: „Čišćenjem institucija povratiti povjerenje građana.“ A Ćulafić vam je Demokrata od naočara pa sve do pete. Odijelo, kravata, besprijekorna partijska disciplina, oskudan i prepoznatljiv registar, sve je ono što krasi ministra Ćulafića. Koji je ministar jer je pokorni sluga partije na vlasti. Koji je ministar jer je bez vlastitog identiteta, boje, mirisa i ukusa, baš kao i njegovi partijski drugovi. Ali, što je to zapravo građanima poručio ministar u vladi Crne Gore? Da će, naravno, po partijskoj agendi, nastaviti sa čistkama u crnogorskim institucijama. Da će, naravno, po partijskoj agendi, nastaviti da institucije oslobađa od onih koji nijesu po volji aktuelnom režimu. Da će, naravno, po partijskoj agendi, u institucijama da zbrine sve partijske vojnike. Uostalom, to Demokrate čine od 2020. Staljinističke čistke ne jenjavaju. Još samo nedostaju gulazi za sve koji imaju i zrno ličnog dostojanstva, a nemaju partijsku legitimaciju, crvenu kravatu i istog tekstopisca. Dakle, ministar Ćulafić javno saopštava da će se progoni i čistke nastaviti. Do potpunog istrebljenja gube iz torine, ministre?

Da su Demokrate nedostižne u svojim nepočinstvima, dokazao je i nedavni „slučaj Paunović“. Ako još pamtite događaj od prije nekoliko dana? Toliko je bio uvjerljiv Milan Paunović i njegovi nalogodavci, da vas ne krivim i ako ste zaboravili. Ipak, štošta je zanimljivo u vezi s gospodinom Paunovićem. Ovaj decenijama visoki funkcioner MUP-a odlučio je da odustane od zavjeta ćutanja, koji je trajao cijelih 30 godina. I to je u redu, jedan budistički redovnik ćutao je čak 50 godina, dok mu starješina hrama nije dao dopuštenje da konačno progovori.

Ali moramo se zapitati ko je starješina u slučaju Milana Paunovića? Ko je napisao i naložio Paunoviću da s teškom mukom pročita bogobojaznu memoarsku prozu? Tekst u kojem se optužuju mrtvi. Oni koji ne mogu da se brane. Tekst u kojem se i jedan pop pjevač optužuje za pripadnost batinaškim formacijama?! Pa, ako bih se kladio, rekao bih da su baš Demokrate duhovne starješine milicajca Paunovića. Što reći o naknadnoj i naprasnoj hrabrosti, časti, istinoljubivosti, i ekstazi puka, koji će vas, nakon samo jednog iskaza u kojem ćete ocrniti sve što je bilo prije Velikog praska 2020, izliti u bronzu, i proglasiti za heroja? Iako ste još do juče bili zli milicajac počivše diktature. Nego, ako se gospodin Paunović plašio da svijetu obznani istinu, i ako je tihovao decenijama, u strahu da bi pop pjevači mogli opet napasti, zašto svojoj savjesti nije olakšao 2020, kad je režim DPS-a izgubio od Srpske crkve? Zašto je svoju istinu, koju je pisao neko drugi, odlučio da javno pročita tek sada?

I hoće li dobri milicajac Paunović odgovarati zbog ćutanja o zločinima, ako je istina ono što je izjavio o ubistvima, napadima i svemu ostalom? Neće. Jer je cirkus otišao iz grada. Još jedan pokušaj režima da se nezavisnost Crne Gore satanizuje i ukalja propao je. Kao što će propasti i svaki sljedeći. Moraće, ipak, naći bolje pokajnike. Koji će uvježbati tekst koji treba pročitati. A i dramaturgija kao da je izišla iz kreativne radionice Dragana Koprivice.

I Milan Paunović i svi koji pristaju na učešće u igrokazu režima morali bi znati da „istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži”.