Nakon što je 2017. preminuo glavni vokal Čester Benington, kultni rap-rock bend Linkin Park ponovo se okupio, s ciljem da novoj generaciji prenese dobru energiju. Majk Šinoda i Emili Armstrong u razgovoru za Guardian pričali su o osudama, otporu i ponovnom rađanju benda.
Prošlo je skoro 25 godina otkad je Linkin Park izbacio svoj debi album Hybrid Theory. Taj neodoljivi spoj metala, hip-hopa, elektronike, industrijskog rocka i zaraznih pop melodija učinio ih je momentalno prepoznatljivim imenima nu-metala, postavljajući temelje za ono što će postati, po mnogim mjerilima, najuspješniji američki rock bend novog milenijuma. Hybrid Theory je bio najprodavaniji album 2001. godine, a i njegov nasljednik Meteora postao je jedan od najprodavanijih albuma 21. vijeka.
Ali prošlo je tek 36 sati od kada su održali svoj najveći samostalni koncert do sada, pred usijanim i oduševljenim stadionom Vembli. Napolju i dalje prži sunce, ali u ledeno rashlađenom hotelu s pogledom na Temzu, suosnivač, suvokal i glavni autor Linkin Parka, Majk Šinoda, osvrće se na nastup. „Za svaki bend koji postoji dugo, lako je skliznuti u fazu nostalgije“, kaže 48-godišnji Šinoda. „Samo sviraš stare stvari“.
Naravno da su svirali i stare hitove, završnica s pjesmama Numb, In the End i Faint, koje zajedno imaju šest milijardi strimova na Spotifyju, bila je vrhunac večeri. Ali, ovo nije bilo veče najvećih hitova. Osmi album benda, From Zero, koji je prošlog novembra zasjeo na broj jedan u 13 zemalja (uključujući i Veliku Britaniju), dočekan je s oduševljenjem, a glavni singl probio se među pet najboljih u britanskim top listama – rijetkost za teži rock. „Ova turneja i ovaj album su među našim najuspješnijima uopšte. To mi je potpuno suludo“, kaže Šinoda. „Puno iznad svega što sam se ikada nadao.“
Ovaj trijumfalni povratak djeluje još nevjerovatnije kad se uzme u obzir da Linkin Park više nije isti bend. Godine 2017, Čester Benington oduzeo je sebi život, nakon višedecenijske borbe s depresijom i zavisnošću. Danas, uz Šinodu sjedi 39-godišnja Emili Armstrong, koja sada dijeli glavnu vokalnu ulogu s njim (ona pjeva, Šinoda repuje).
Sa blajhanom kosom, tamnim naočarima, ogromnim dresom u žutoj boji i glasom koji prelazi iz mekog popa u sirovi krik, Armstrong na bini izgleda kao rođena za nu-metal. Ipak, iako bi za većinu rokenrol zvijezda pjevanje pred 75.000 ljudi bio vrhunac ega, za nekoga ko nasljeđuje Beningtona to je potpuno drugačije iskustvo. U pjesmama poput Gremijem nagrađene Crawling, Armstrong više podstiče publiku da pjeva, nego što je sama u centru pažnje. „Ima toliko fanova koji su čekali godinama da vide Linkin Park“, kaže ona, držeći ogroman bokal narandžaste elektrolit vode. „Tako da to gledam ovako: ovo je vaš trenutak da pjevate. I sada to radite bolje nego ja!“
Nakon Beningtonove smrti, Šinoda je stavio bend na pauzu i pronašao utočište u svom solo albumu Post Traumatic, sirovom i emotivnom radu kroz koji je obrađivao lični gubitak. Benington je umro dva mjeseca nakon izlaska sedmog albuma One More Light, netom prije planirane turneje. „Htio sam da napravim Post Traumatic kao dnevnik svojih osjećanja“, kaže Šinoda, ali i da ponovo izađe na binu „kako bi fanovi vidjeli da sam još tu. Da nisu izgubili sve“.
Turneja mu je, kaže, na početku bila ljekovita. „Ali kasnije... bilo je iscrpljujuće. Ne bih rekao da sam 'nastavio dalje' jer to nekima zvuči kao da sam zaboravio, a to nije tačno. Osjećao sam da sam krenuo naprijed i mogao sam da ustanem ujutro a da odmah ne mislim na sve to. A onda bih izašao na scenu i proveo 90 minuta dok pola publike plače. Iscrpi te. Kao kad terapeut provodi dan pomažući drugima, pa i sam treba pomoć. Tako sam se osjećao.“
Šinoda je osnovao Linkin Park sa 19 godina, zajedno sa školskim drugovima Robom Bordononom i Bredom Delsnom. Pridružili su im se i prijatelji s fakulteta, basista Dejv “Fenix” Farel i DJ Džo Han. Benington je došao kasnije, po insistiranju izdavačke kuće da se angažuje novi glavni vokal. Nakon Post Traumatic, Šinoda je godinama pokušavao da shvati kako da vrati bend koji mu je obilježio život. „Ja sve razlažem logički“, kaže. Pristupio je tome kao rješavanju slagalice, razmatrao je, između ostalog, ideje kao što su mali hor na koncertima ili rotirajuća postava poznatih gostujućih vokala.
Pozvao je razne muzičare, uključujući viralnog soul pjevača Tedi Svimsa, u studio, ali im nije rekao da je to dio mogućeg povratka Linkin Parka. Nekad bi stvari postale neprijatno nejasne. „Nakon dva sata u studiju, neko bi pitao: 'Mogu li nešto da te pitam? Koji je cilj ovoga?' A mi bismo rekli: 'Pa... ni mi ne znamo'.“ Neki su, osjeća, „ciljali“ na to da postanu novi vokal benda. „Kao da kažu: ‘Gledaj kako dobro pjevam!’ Bilo je odbijajuće.“
Armstrong, dotadašnja pjevačica LA benda Dead Sara, dobila je poziv takođe. Te sesije joj nijesu djelovale kao audicija za Linkin Park. „Bila sam samo uzbuđena što radim s Majkom Šinodom“.
On se nasmije: „Volim kad me oslovljavaš imenom i prezimenom“. Prvi put je bend upoznala 2019, ali tek kad se vratila u studio 2023. godine, osjetilo se da je kliknulo. Po energiji i karakteru, djelovala je kao prirodan izbor. Šinoda je bio zadovoljan i što Armstrong i bubnjar Kolin Briten, koji je zamijenio Bordona, nijesu pokušavali da izgrade karijere preko Linkin Parka. „Mnogi danas gledaju samo broj pratilaca. To je pohlepan način života. A oni nijesu takvi.“ Cijeni i to što nikad nijesu krišom slikali njegov kućni studio.
„Imali smo međusobno poštovanje“, kaže Armstrong, pa se uz smiješak ispravlja: „Imali smo visoko međusobno poštovanje.“
Šinoda se našalio: „Ah, da se vratimo na te dane“.
Armstrong nije ni pomišljala da odbije priliku da predvodi Linkin Park. „Dvadeset godina sam u bendu, i mogla sam samo da sanjam o ovakvom uspjehu“, kaže, pa se ispravi: „To zvuči jadno.“ Ali, priznaje da ju je bilo strah. „Zašto mislim da to mogu da iznesem?“ pitala je Šinodu. „Nijesam htjela da upropastim bend. Vi ste bend sa nasljeđem, mnogo značite ljudima“.
Šinoda, u šali, traži još komplimenata: „Ma daj, reci još nešto!“
Kad je nova postavka bila spremna i From Zero završen (većim dijelom napisan prije nego što se Armstrong priključila), vrijeme je bilo da se izađe u javnost. Reakcije nijesu bile sve pozitivne. Majka Čestera Beningtona rekla je da se osjeća „izdano“ jer je Šinoda obnovio bend bez konsultacije s njom. Sin pokojnog pjevača kritikovao je Armstrong zbog povezanosti sa sajentologijom i njenog prisustva saslušanju u podršci glumcu Deniju Mastersonu, koji je kasnije osuđen za silovanje. Armstrong danas ne govori o sajentologiji, ali se tada oglasila saopštenjem u kojem je osudila Mastersonove postupke i prekinula svaki kontakt s njim.
Je li bila spremna na takvu reakciju? „Ne ovakvu. Iskreno, bila sam malo naivna“, tiho odgovara. I prije Linkin Parka izbjegavala je društvene mreže „zbog mentalnog zdravlja“, a suočavanje s burom izvela je tako što se povukla s interneta. „Ako je nešto baš važno, PR nas obavijesti. Ali dovoljno sam odrasla da razlikujem stvarni život i internet“.
Šinoda pristupa kritikama drugačije, ali dođe do istog zaključka. Poslije nastupa na Vembliju, objavio je sliku sebe u majici s citatom iz negativne vijesti o svirci u LA-u. „Ponekad budem i malo sitničav“, smije se. Kaže da to nije bilo zlonamjerno, niti je medij jedini koji ih je kritikovao. „Mnogi su govorili da smo se pogubili: 'Pogledaj ih, propali su.' A brojke kažu drugačije“.
Kad je riječ o Armstrong, smatra da su kritike često bile zamaskirana mizoginija. „Neki su je napadali samo zato što nije muškarac“. Ljudi su, kaže, navikli na šest momaka, s muškim vokalom u centru. „Bilo im je neugodno, pa su tražili razloge da se ljute. Deset različitih kritika zašto im se više ne sviđamo“.
Danas su fanovi blaži i Armstrong je u velikoj mjeri prihvaćena. Ipak, mnogi i dalje tragaju za tragovima Beningtona u njihovim novim pjesmama. Bonus numera Let You Fade s deluxe izdanja albuma From Zero mnogi su shvatili kao omaž njemu, ali Šinoda kaže da nije tako pisana. „Neki su čak povezivali brojeve u tekstu s Česterovim rođendanom. A ja sam samo pomislio: oops. Nije bilo namjerno.“
U svakom slučaju, From Zero se vraća korijenima benda: rap-rock vokali, di-džej scratch efekti, melodičnost, uz dovoljno sirovosti i buke da sve dodatno podvuče. Srećom po njih, nu-metal se danas vratio u modu, zahvaljujući TikToku, Y2K nostalgiji i, kako kaže New York Times, „vječnoj tinejdžerskoj frustraciji“. Bendovi kao što su Deftones doživljavaju novi procvat, a izvođači poput Fontaines DC, 100 gecs i Rina Savajama koriste elemente tog zvuka.
Za milenijalke poput Armstrong, nu-metal budi nostalgiju. Kao tinejdžerka ga je obožavala, a sada kaže da se na bini osjeća kao dijete. Moda iz tog vremena se takođe vratila: široke bermude, podignute sportske čarape, masivne ogrlice, sportske naočare, sve to je opet u trendu. „Mi smo to prvi radili!“, smije se. „Stara sam kao biblija!“
Šinoda, međutim, ne gleda na prošlost kroz ružičaste naočare. U ranim 2000-ima, Linkin Park je svirao na metal turnejama s bendovima poput Metalike. „To je bila jako muška, sirova energija. Kao takmičenje ko će da napravi muževniju muziku.“ I dok su kolege poput Korna, Slipknota i System of a Down djelovali provokativno, neki, poput Limp Bizkita, zaista su imali problematične, seksističke tekstove. Linkin Park je bio mekši. „Čester je više rezonovao s tim nego mi ostali, ali ne mnogo više.“ Tekstovi benda su, kaže, bili introspektivniji. „Nijesmo pjevali: ‘Sad ću ja nekog da izudaram’, već: ‘Neko je mene izudarao, i sad sam frustriran.’ U srednjoj školi nijesam udarao nikoga. To se nije dešavalo.“
Danas je nu-metal estetika oslobođena negativnih konotacija, za novu generaciju je to samo još jedan retro stil. Čak i Šinoda više nema odbojnost. „Sve se pomiješalo, žanrovi, uticaji, nema više čiste forme. Više ne mrzim nu-metal.“
Bilo da je razlog povratka popularnosti nostalgija, kvalitet starih hitova ili zarazne nove pjesme, jasno je da Linkin Park ima potpuno novu generaciju fanova. Oduševljenje na Vembliju bilo je zarazno, i upravo to Šinoda želi da zadrži, pogotovo nakon iscrpljujuće Post Traumatic turneje. „Željeli smo da koncert bude puna doza dobre energije“, kaže. „Da odeš kući misleći: ovo je bilo nešto posebno, divno, zabavno“.
Zbog toga se neke pjesme više ne izvode. Postoje, kaže, numere koje bi mu bilo „čudno da pjeva“, među njima i One More Light, naslovna pjesma posljednjeg albuma s Beningtonom. „Pisali smo je za koleginicu iz izdavačke kuće koja je preminula. A onda je, nakon Česterove smrti, svijet odlučio da je o njemu. I to je jednostavno previše tužno za izvođenje“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR