Na ambijentalnoj sceni između crkava u Budvi sinoć je izvedena predstava „Slučaj Virdžina“, u okviru dramskog programa XXXIX festivala Grad teatar. Predstava obrađuje stvarne sudbine žena koje su u balkanskim patrijarhalnim sredinama bile primorane da preuzmu muške uloge, potiskujući svoj identitet, tijelo i glas.
Glumica Anđelija Rondović kazala je da je s temom bila upoznata i prije početka rada, jer je ranije izvodila performans inspirisan istim fenomenom.
„Mislim da je ovo nešto čega Crna Gora treba da se stidi, a ne da se ponosi. Ovo nije tema koju smo prevazišli. Stana, vjerovatno posljednja deklarisana virdžina u Crnoj Gori, umrla je 2016. godine. Na sreću, zahvaljujući nekoliko ljudi iz nacionalnog servisa, ta priča je dokumentovana.“
Predstava „Slučaj Virdžina“ nastala je po tekstu Stele Mišković, u režiji Dore Ruždjak Podolski, a koprodukcija je Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ sa Cetinja i Centra za kulturu Tivat. Uloga Vanje, jedine fiktivne figure, nosi dramatičan okvir zasnovan na dokumentarnim istraživanjima i istinitim biografijama.
„Kad god dođe neka starija osoba u publiku, uvijek pomislim kako bi bilo lijepo da on zna da smo napravili ovu predstavu. Ovo u nama izaziva pregršt emocija, kako u nama, tako i u svima vama“, rekla je Rondović.
U predstavi igraju Goran Vujović, Marija Maša Labudović, Marta Šćekić, Anđelija Rondović i Pavle Novaković. Marta Šćekić navodi da je tema „virdžina“ i kod nje poznata, ali da se o njoj rijetko govori u javnosti.
„To je fenomen za koji svi znaju da je postojao, ali kao da je bio daleko. Kao da su virdžine nešto iz prošlosti poput dinosaurusa. A posljednja je umrla prije svega sedam, osam godina. Tema je zapravo vrlo aktuelna.“
Šćekić je naglasila da represija nad ženama i danas postoji, ne samo u Crnoj Gori nego i šire.
„Nisu virdžine samo kod nas. Važno je pričati o tome da žene i dalje nemaju pravo glasa, da se stvari dešavaju i danas, i kod nas i u svijetu. Nekad jedni drugima zamazujemo oči govoreći da smo nešto riješili, ali to su sitni pomaci. A toliko života je palo pod tu čizmu. Meni je najstrašnije to što ne vidim da smo ranije išli naprijed, pa da sad idemo nazad. Mislim da nikad nismo ni bili dovoljno naprijed.“
Ansambl je posebno istakao ambijent izvedbe u Starom gradu Budvi, gdje je predstava igrana na otvorenom, što donosi dodatne izazove, ali i posebnu atmosferu.
„Uvijek je izazovno igrati ovako intimnu predstavu na otvorenom. Moraš da govoriš vrlo glasno o vrlo intimnim stvarima. Koliko to pomaže, toliko i odmaže. Ali s druge strane vidimo mjesec, vidimo zidine, i vjerujem da ti ambijenti podsjećaju publiku na kamene kuće u kojima su oni živjeli. To publiku pogodi na neki način“, rekla je Rondović.
Šćekić je dodala da je svaki prostor poseban i donosi novu dimenziju predstavi.
„Ova predstava je takva da je uvijek uzbudljivo igrati. Svaki prostor donosi nešto novo, uvijek je zanimljivo šta možeš da iskoristiš. I ne treba gledati šta može da ti odmogne jer onda sve odmaže.“
„Slučaj Virdžina“ ostavlja snažan utisak kroz dokumentaristički pristup, angažovani ton i glumački izraz, otvarajući prostor za dijalog o pitanjima roda, slobode i kulturnih naslaga koje i dalje oblikuju živote žena u savremenom društvu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR