Ekološki anarhizam

Za Antenu M piše: Milorad Pustahija

Kao jedan od rijetkih relikata preživjelih ljevičarskih živuljki koje ne simpatišu autoritarnu vlasti ma koje ideologije, uvijek sa osmjehom i avansnim simpatijama dočekam prvu vijest o nekoj narodnoj pobuni. Naravno u velikoj većini tih slučajeva veoma brzo slijedi razočarenje, ali ne treba gubiti nadu i nikada apriorno negativistički prilaziti izlivima volje naaaaaroda, jer ta pučina bira i vlast protiv koje se izliva. Vidio sam na televizijama  i mirne i razložne izjave uljudnih i prijatnih ljudi iz Zete na temu „govna, pardon fekalije, u našem komšiluku“.

Pa šta ekološki anarhizam je uobičajen i u svijetu, jer i u mnogo demokratskijim i naprednijim društvima od našeg ekologija je česta žrtva imperativne vladavine profita. Ali veoma brzo na osnovu scenografija i statista u bekgraundu tih TV intervjua vidjelo se  kuda to ide. Niko se nije obazirao ni na trenutak na izjave uglednih pravnika da referendum u Zeti nema moći da derogira važenje ranije donijetih zakona, državnih planova i ugovora. Ni činjenice da i u Bečićima ima prečistač ne mnogo udaljen od niza višespratnica, da u mnogim evropskim i svjetskim gradovima postoje takva postrojenja u samim kvartovima, ni da će taj prečistač  spasiti i rijeku Moraču i Skadarsko jezero.

Analizirajući isključive i psihodelične nastupe njihovog lidera Kneževića zaključio sam da to nema veze sa anarhizmom. Ideolozi anarhizma su Prudon, Bakunjin, Kropotkin, Štirner i slični.  Pipun i sljedbenici mogu pripadati samo najdesnijem kleronacionalističkom populizmu da ne kažem fašizmu. Čuš, svugdje može ali u Zetu ne može. Zeta Uber Alles. Čak Jagoš Bećirović, jedan od predstavnika Botuna je rekao da bi najviši poraz za crnogorsko društvo i demokratiju bila upotreba pendreka na mirni narod u Botunu, zbog izmještanja lokacije fekalnog prečistača. Ne moraš da brineš poštovani Jagoše, niz poraza crnogorskog društva i demokratije već se desio i to nasiljem policije nad Crnogorcima.

Prvi se desio na Belvederu na Cetinju i to takođe zbog izmještanja lokacije ustoličenja Joanikija Desantnog. Nismo imali namjeru da mi biramo mitropolita naddržavnoj i nadustavnoj Srpskoj crkvi, niti smo imali ništa protiv toga da ga ustoliče u Podgorici ili manastiru Đurđevi Stupovi, gdje ste čuvali vašega zločinačkog idola. Samo nismo htjeli taj događaj na našem najsvetijem mjestu u Cetinjskom manastiru. Čuvali su ga naoružani okorjeli kriminalci i bataljoni policije i na kraju je bio helikopterski desant.

Nas je demonstranata bilo više nego što vi u Zeti imate glasača pa smo u toku protesta tretirani pendrecima, gumenim mecima, „topovskim udarima“ i oblacima suzavca, nešto poput ove situacije u Pljevljima. I kako reče današnji Predsjednik Crne Gore na strateškom sastanku u var sobi „ Pa šta ako pogine deset Crnogoraca“. Dragi Jagoše, pa šta ako ti dobiješ koji pendrek po prknu. Ili su vaša srpska prkna nedodirljiva za policiju. Ili da te nabibere sprejom kao što su nabiberili naše intelektualce na mirnom protestu, bez obzira imaju li trideset ili osamdeset godina.

Anarhistička Kronšatatska buna koštala je Kronštatske mornare i građane hiljada života, a Oktobarska revolucija je došla na njihovim bajonetima. Nema anarhije bez pendreka.No vratimo se ekologiji. To je važna nauka i pokret u očuvanju naše prirodne sredine i veoma je složena. Ne zahtijeva samo očuvanje zemljišta, voda i vazduha, životinjskih i biljnih vrsta i ekosistema, nego se bori i protiv pretjeranog svjetlosnog zagađenja koje ometa noćne insekte i ptice u orjentaciji i teleskope u skeniranju svemira. Čak i protiv zvučnog zagađenja se bore.

Zašto ne bi uveli i borbu protiv političkog zagađenja i nekakve kolektore za tretman političkog otpada. Nama Crnogorcima je to jako bitno i jedina šansa za opstanak. Zašto? Zato što kod nas više Ustav ne važi niti je Ustavni sud funkcionalan. Bez obzira na Ustavne proklamacije i odredbe mi nismo više građanska država već prikrivena kolonija Srpskog Sveta, nismo demokratska država, nismo ni sekularna država zbog moćnog i brutalnog uticaja SC u našem političkom životu. Ne možemo više ni demokratski birati zbog ilegalnih Vučićevih desantnih glasačkih kohorti iz okruženja. Jedino što još važi iz Ustava je proklamacija o Crnoj Gori kao ekološkoj državi. Zato zagovaram da se ekologija počne baviti i političkim otpadom ne bismo li stvarno ušli u Evropu prije no se i ona raspadne. Ne mogu više ni pisati ni misliti jer sam u puš pauzi pročitao o strašnim posljedicama zagađenja u Pljevljima.

I ništa se ne preduzima nesretni Pljevljaci dišu i truju se ili bježe iz grada.

Možda ih Pipun pozove u Zetu da dahnu i da prisustvuju slavljeničkom koncertu Karleuše, kad se riješi Kolektora.