U okviru festivala internacionalnog teatra FIAT evo i najave programa koji će se održati 13. septembra
OFFFIAT / 18.00 h / Kuslevova kuća predavanje:"Richard Serra: težišta" Milovan Novaković-TEATAR / 20.00 h (75 min) / Hala fabrike “Radoje Dakić” JUK “Herceg Fest” Miroslav Krleža ‘’ Adam i Eva’’ Adaptacija i režija: Slobodan Milatović
Tema Krležinog komada koji je objavljen 1922, a teatarski uobličen 1925, su muško-ženski odnosi, koji izazivaju patnju, pri čemu nema nikakve razlike između najviših i najnižih nivoa između Adama i Eve u rajskom vrtu i nekog anonimnog para u hotelskoj sobi. Sukob Adama i Eve je u osnovi, a pratimo ga u ovom, realnom i na drugom svijetu.
Ovo Krležino djelo pripada ranom ekspresionističkom shvatanju pozorišta, koji ne slovi kao savršeno napisan komad, literarno je dobar, a dramaturški polemičan. No, predstvljao je izazov za novo čitanje i za nekog ko razbija pozorišne konvencije, a to je reditelj Slobodan Milatović” Stevan Koprivica.
TEATAR / 22.00 h (100 min) / KIC “Budo Tomović” (scena DODEST) Bosna I Hercegovina
Bosansko narodno pozorište Zenica u saradnji sa Kamernim teatrom 55 Sarajevo
Tanja Šljivar
MI SMO ONI NA KOJE SU NAS RODITELJI UPOZORAVALI
Režija, scenski pokret i koreografija: Mirjana Karanović, Scenografija i kostimografija: Sabina Trnka ,muzika: Draško Adžić Saradnica za scenski pokret: Sonja Vukićević Asistent režije: Emin Hajrić Asistent režije: Emin Hajrić Igraju: Mirjana Karanović Enes Salković.
„Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali je drama koja koncept role play-a, kao i sve druge narativne tehnike kojima se koristi, kako monološke, tako i dijaloške, pa i jezik sam, izvrće u njihove suprotnosti i pokazuje nemogućnost jednostavnog pokušaja – ispričati sopstveni život nepoznatoj osobi tokom jedne večeri.
U junu, u javnom toaletu, Mara, žena u četrdesetim godinama i Milan, koji te večeri slavi rođendan, još uvijek tinejdžer, (slučajno?) se sreću i pokušavaju da ispričaju jedno drugom sopstvene živote.
Kao okidače za sjećanja koriste slučajne natpise po pločicama WC-a, a nepouzdanost i nepostojanost bilo kog tjelesnog, emotivnog ili mentalnog sjećanja se kroz četiri scene u kojima igraju arhetipske odnose majka-sin, otac-kćerka, brat-sestra i ljubavnica-ljubavnik, pokazuju se kao jedine istine koje je o samom sebi moguće izreći.“
Tanja Šljivar
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR