Tužna je istina da je u Crnoj Gori saosjećanje prema drugom sve rjeđe. Valjda je to razlog što u našem društvu postoji toliko marginalizovanih grupa: od siromašnih, starih, žena, osoba sa invaliditetom, LGBT populacije, pa do onih koji imaju problema sa mentalnim zdravljem, zaključila je analitičarka u Medijskom centru SNP-a Marija Radinović.
"Čini se da su ovi posljednji u najnezavidnijem položaju, da su potpuno nevidljivi jer za njih neće da čuju ni institucije koje bi njima trebalo da se bave, a što je još poraznije, ni njihove porodice.
Neadekvatan i neodgovoran odnos države prema ovim ljudima vidljiv je na svakom koraku. Dovoljno je prošetati do klinike za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore u Glavnom gradu, pa vidjeti kako se vlast odnosi prema ovoj izuzetno ranjivoj kategoriji stanovništva", navodi se u saopštenju.
Bolnica, kako navodi Radinović, izgleda kao da će se srušiti svakog trenutka i postala je simbol nebrige nadležnih prema građanima kojima je pažnja najpotrebnija. I ne samo, kako kaže, da se time pokazuje nehumanost prema pacijentima, nego i nepoštovanje prema ljekarima koji ovdje rade i koji, suočeni sa niskim zaradama i lošim uslovima, sve češće posao pronalaze u inostranstvu.
"Ništa bolje stanje nije ni u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti. Ova ustanova, nažalost, nadaleko je poznata po prevelikom broju pacijenata, od kojih mnogi tu ostaju decenijama, čak i nakon izliječenja jer nemaju gdje da odu; neadekvatnim uslovima smještaja (nedostatak kreveta, dušeka, posteljine i garderobe za pacijente); nedostatku medicinskog osoblja;lošoj higijeni, pa čak i neprimjerenom odnosu pojedinih zaposlenih prema hospitalizovanima, o čemu su mediji ranije izvještavali", kazala je ona.
Dodala je kako je nedavno objelodanjeno da je Ministarstvo zdravlja tražilo od Ministarstva rada i socijalnog staranja da obezbijedi smještaj za jedanaest pacijenata iz Dobrote za koje je procijenjeno da im više nije neophodan bolnički tretman.
Radi se, kako je navela, o ljudima koji nemaju svoj dom i porodicu koja bi ih prihvatila. Ministarstvo rada i socijalnog staranja se pobrinulo samo za jednu osobu.
"Sve se ovo događa u 21. vijeku, u doba kada su duševne bolesti postale jedan od najvećih problema današnjice, kada je depresija druga najrasprostranjenija bolest na svijetu sa tendencijom da ubrzo postane prva, kada se godišnje u svijetu počini oko 800.000 samoubistava, a Crna Gora po stopi suicida već godinama nadilazi evropski prosjek", kaže Radinović.
Svjesni smo, dodaje, da ovo nije pitanje koje se može regulisati za jedan dan. Ali, isto tako, dužni smo istaći da nadležni ne ulažu dovoljno napora u njegovo rješavanje.
"Jer, ne mogu nas ubijediti da za ovoliko decenija nije mogla biti izgrađena nova psihijatrijska bolnica u Podgorici, a da ona u Dobroti nije mogla biti renovirana, rasterećena i prilagođena potrebama pacijenata i zaposlenih. Svaki pokušaj da to urade unaprijed je osuđen na propast jer sada cijela Crna Gora zna kako su i koliko novca davali poslednjih godina za rješavanje stambenog pitanja javnih funkcionera (nekima od njih i po više puta). Među njima su, naravno, i čelnici našeg zdravstvenog sistema. Dakle, država je nekome majka, a nekome maćeha", rekla je ona.
Ona navodi kako se karakter i vrijednosti čovjeka vide se u njegovom odnosu prema onima koji su nemoćniji od njega.
"Društvo je jako onoliko koliko je jak svaki njegov pojedinac. Vrijeme je da to shvatimo i da počnemo mijenjati odnos prema osobama sa mentalnim problemima. Vrijeme je da počnemo misliti o ljudima", zaključuje Radinović.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR