Vladimir Vojinović profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost čestitao je svojim kolegama u objavi na Facebook-u jer su u prvom upisnom roku ostvarili značajan uspjeh.
Objavu prenosimo u cjelosti:
Čestitam mojim kolegama s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, koji su u prvome upisnom roku uspjeli da upišu onoliko studenata koliko su ukupno oba (za srpski i za crnogorski jezik) upisali u Nikšiću.
Čestitam i bivšim koleginicama i kolegama s odsjeka za crnogorski jezik Filološkoga fakulteta u Nikšiću. Uspjeli su da u prvom roku upišu skoro duplo više studenata nego njihove kolege s odsjeka za srpski jezik.
To je najbolji odgovor na fašisoidne tvrdnje parlamentaraca koji rasistički kliču da ne postoji crnogorski jezik.
Jer, evo što govore brojke. Od ukupnog broja studenata koji su u Crnoj Gori upisali katedre za crnogorski jezik (u Nikšiću i na Cetinju) i za srpski jezik (u Nikšiću) samo 20% su budući studenti srpskoga jezika, dok je onih koji će studirati crnogorski jezik 80%.
FCJK je upisao 50% zainteresovanih brucoša, a katedra za crnogorski u Nikšiću 30%. To je velika pobjeda montenegristike, u eri kad su se protiv crnogorskoga jezika ostrvili poslanici, te pojedini predstavnici izvršne vlasti u Crnoj Gori i pojedini predstavnici
Crkve Srbije.
Logično se nameće ovo pitanje: ko to opravdava, a ko ne opravdava platu koja se izdvaja iz državnoga budžeta?
I još ovo: da li su rezultati nedavnoga popisa koji je sproveden u Crnoj Gori validni, budući da praksa pokazuje nešto sasvim drugo, odnosno pokazuje veliko interesovanje za crnogorski jezik?
Eto par tema za razmišljanje stratezima velikonacionalnih projekata. Ukoliko razmišljati mogu od buke kojom ih obasipaju njihovi studenti...
Bujrum, bujrum, majstori...
d vujicic
III- Crnogorska književnost stvara se već devet stotina godina. FCJK na Cetinju publikovao je trotomnu „Istoriju crnogorske književnosti.“ - nije sramna CANU već FCJK! Dovoljno je prelistati je da bi se stvorila elementarna slika o obimu, kvalitetu i bogatstvu crnogorske književnosti. Uostalom, da crnogorska književnost ima samo Njegoša, Lalića i Zogovića, pripadalo bi joj istaknuto mjesto u južnoslovenskim književnostima. Napokon, golemo je kulturno nasljeđe Crnogoraca.
d vujicic
II- i istočne Hercegovine), pod imenom „južnog narječja,“ u Bečkom književnom dogovoru iz 1850 uzet kao osnova srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika. Šta god ko mislio, crnogorski jezik (s dubrovačkim i istočno-hercegovačkim) je rodno mjesto današnjih standardnih jezika Srba, Hrvata i Bošnjaka.Druga je stvar što su srpski jezikoslovni i politikantski „stručnjaci“ davno falsifikovali tu opšteznanu činjenicu teškom laži da je „južno narječje“ ono što pripada srpskom jeziku.
d vujicic
I-Sva podrška i pomoć jedinoj nepokorenoj i hrabroj i važnoj Crnogorskoj instituciji u odbrani Crnogorskog imena, Evo dva vijeka iz velikosrpske fašističke kuhinje stalno iskače to duboko uvrjedljivo pitanje. Svrha mu je da negira postojanje bilo čega crnogorskog. Nije ono manje, ako nije i više uvrjedljivo od „teze“ da su Bošnjaci zapravo Srbi islamske vjere, a Hrvati Srbi katoličke vjere. Prvo. Crnogorci ne samo da imaju svoj jezik, nego je crnogorski jezik (zajedno s jezikom Dubrovnika